Poslovni broj: UsI-1633/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Milanu Franiću, kao sucu pojedincu, te zapisničarki Lidiji Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Marku Baničeviću, odvjetniku u Splitu, Vukovarska 28/I, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Odjela građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Split, Mike Tripala 6, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, 2. listopada 2025. godine.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Odjela građevinske inspekcije, Klasa: UP/I-362-02/22-02/839, Urbroj: 443-02-03-12-01-24-45 od 25. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Odjela građevinske inspekcije, Klasa: UP/I-362-02/22-02/839, Urbroj: 443-02-03-12-01-24-45 od 25. svibnja 2024.., točkom 1. utvrđuje se da je rješenje, Klasa: UP/I-362-02/22-02/839, Urbroj: 443-02-03-12-01-22-4 od 13. prosinca 2022., kojim je vanknjižnom vlasniku (ovdje tužitelju), naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja, ukloni prizemnu građevinu – ab kiosk, tlocrtnih dimenzija 3,30 x 3,10 m, visine cca. 2,50 m, armirano betonsku ploču tlocrtnih dimenzija cca 4,0 x 3,8, debljine cca 0,3, sa potpornim zidom od lomljenog kamena, nepravilnog oblika ukupne duljine cca 15,50 m, te maksimalne visine cca 2,10 m, a na koju je ab ploču postavljena gore navedena prizemna građevina – kiosk, armirani betonski plato maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 8,40 x 4,90 m, maksimalne debljine cca 0,70 m, sve izgrađeno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, postalo je izvršno dana 24. ožujka 2023. Točkom 2. je utvrđeno da je rješenje o prvoj novčanoj kazni, Klasa: UP/I-362-02/22-02/839, Urbroj: 443-02-03-12-01-23-11 od 12. srpnja 2023., postalo izvršno 27. srpnja 2023., Točkom 3. se utvrđuje da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju, niti nakon isteka 30 dana od dana izvršnosti rješenja o uklanjanju. Točkom 4. tužitelj se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 5.308,91 eura. Točkom 5. se precizira da je tužitelj dužan izrečenu kaznu platiti u roku od osam dana od zaprimanja ovog rješenja. Točkom 6. se tužitelja upozorava da u slučaju da ne postupi po rješenju o uklanjanju da će se na uklanjanje prisiljavati trećom novčanom kaznom te je točkom 7. upozoren da će se izvršenje novčanih obveza provesti sudskim putem, ako ne postupi po točki 5. izreke i ako ne dostavi dokaz o uplati u roku od 15 dana od zaprimanja ovog rješenja.

2. Tužitelj, u tužbi, navodi da je pobijano rješenje u cijelosti neosnovano i nezakonito, da je protivno odredbama ZUP-a, te da posebno osporava činjenična utvrđenja jer da su ista vršena bez njega znanja i sudjelovanja u postupku. U pobijanom rješenju da se navodi inspekcijski očevid od 22. svibnja 2024. o kojem također da nije obaviješten. Smatra da je kao stranka u postupku morao sudjelovati prilikom očevida i da je građevinski inspektor bio obvezan pozvati ga pa je stoga počinjena postupovna povreda koja ima za posljedicu da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Navodi da upravni akt donosi javnopravno tijelo, međutim u konkretnoj pravnoj stvari pobijani upravni akt – rješenje je donijeto od strane Područnog ureda u Splitu, a istima nisu dana nikakva zakonska ovlaštenja za donošenje upravnih akata, što takav upravni akt čini apsolutno ništavim. Ističe i da izreka rješenja, koja je podijeljena u više točaka, nema nikakva uporišta u odredbama Zakona o državnom inspektoratu pa da je donijeta samovoljno. Tužbenim zahtjevom traži da sud poništi osporeno rješenje i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, te potražuje trošak upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju rješenja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava 26. rujna 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja koji je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovome upravnom sporu. Zatražio je trošak upravnog spora u iznosu od po 1.000,00 eura za sastav tužbe i za pristup na ročište za raspravu od 26. rujna 2025. Uredno pozvani tuženik nije pristupio na raspravu pa je pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja, Klasa: UP/I-362-02/22-02/839, Urbroj: 443-02-03-12-01-24-45 od 25. svibnja 2024. kojim je tužitelju izrečena druga novčana kazna u iznosu od 5.308,91 eura.

8. Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18 i 117/21 dalje Zakon o državnom inspektoratu) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe. Stavkom 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

9. Odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja. Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta. Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

10. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-635/2024-2 od 22. svibnja 2024. odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsI-62/2023-8, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanjem rješenja o uklanjanju od 13. prosinca 2022. Nadalje, proizlazi da je rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/22- 02/839, Urbroj: 443-02-03-12-01-23-11 od 12. srpnja 2023., kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna, bilo predmet upravnog spora koji je okončan presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1169/2024-2 od 29. svibnja 2024. kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsI-1967/23-6. Također spisu prileži zapisnik o kontrolnom inspekcijskom pregledu, Klasa: UP/I-362-02/22-02/839, Urbroj: 443-02-03-12-01-24- 44 od 22. svibnja 2024. kojim je utvrđeno da tužitelj, nije postupio u skladu s rješenjem o uklanjanju, zapisniku prileže i fotografije.

11. Dakle, u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje o uklanjanju od 13. prosinca 2022. egzistentno i izvršno (postalo je i pravomoćno), kao i rješenje od 12. srpnja 2023. kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna, te da je proteklo više od 30 dana od izvršnosti rješenja kojim je tužitelju izrečena prva novčana, a do dana donošenja osporenog rješenja, kao i da tužitelj nije uklonio građevine opisane u točki 1. rješenja, a što proizlazi i kontrolnog inspekcijskog zapisnika od 22. svibnja 2024. Slijedom navedenog je nedvojbeno da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se tužitelja prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne.

12. U odnosu na tužbene prigovore tužitelja u kojima navodi da je kao stranka u postupku morao sudjelovati prilikom očevida i da je građevinski inspektor bio obvezan pozvati ga pa da je stoga počinjena postupovna povreda koja ima za posljedicu da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno za navesti je da je odredbom članka 106. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, slijedom čega proizlazi da je inspektor ovlašten bez saslušanja stranke donijeti rješenje o uklanjanju, što znači da je ovlašten donijeti i rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju. Također, za nadodati je da se ovdje ne radi o očevidu kakvog u vidu ima odredba članka 68. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. dalje u tekstu: ZUP), već je ovdje riječ o kontrolnom inspekcijskom nadzoru koji se isključivo provodi radi kontrole je li osoba kojoj je naređena mjera uklanjanja postupila sukladno izvršnom rješenju o uklanjanju.

13. U odnosu na prigovor tužitelja da Područnom uredu u Splitu nije dana ovlast za donošenje upravnih akata, tužitelja se upućuje na odredbe Zakona o državnom inspektoratu i to na članak 3. i točku 9. kojim je propisano da inspekcijske poslove u području građenja, provedbe stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina obavlja Državni inspektorat, dok je člankom 25. istog zakona propisan djelokrug građevinske inspekcije i u stavku 1. istog članka propisano je da inspekcijske poslove nadzora građenja, provedbe stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina obavlja građevinska inspekcija. Dakle, na temelju citiranih zakonskih odredbi baš je propisana nadležnost Državnog inspektorata Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split.

14. Vezano za prigovor tužitelja da izreka rješenja, koja je podijeljena u više točaka, nema nikakva uporišta u odredbama Zakona o državnom inspektoratu, pa da je donijeta samovoljno, tužitelja se upućuje na Odjeljak VIII. Zakona o državnom inspektoratu gdje su propisane posebne odredbe o inspekcijskom nadzoru građevinskog inspektora te mu se ukazuje da je izreka u cijelosti pravilna i zakonita, to pak stoga što je odredbom članka 98. stavka 3. i 4. ZUP-a propisano da izreka sadržava odluku o upravnoj stvari, koja mora biti kratka i određena, a kad odluka sadržava rok, uvjet, namet, pridržaj opoziva ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadržano u izreci, te da se izreka može podijeliti u više točaka, pa ovaj sud nalazi kako je izreka osporenog akta tuženika u cijelosti suglasna s citiranim odredbama, s tim da se ovdje radi o izvršenju rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne, pa je sasvim jasno da je u istoj potrebno navesti sva rješenja koja su prethodila donošenju osporenog rješenja, kao i kada su ista postala izvršna, novčanu kaznu, rok za plaćanje, upozorenje tužitelju o daljnjem načinu izvršenja ukoliko ne ukloni predmetne građevine, a što je sve pravilno i navedeno u izreci osporenog akta.

15. Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

16. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak ZUP-a a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci.

17. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan

U Splitu 2. listopada 2025.

S U D

A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju putem opunomoćenika

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ