REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5254/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima CP, Meliti Babić i Luki Antunoviću, odvjetnicima iz Zagreba, Horvatova 80A, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici Hrvoje Matić i Melita Grozaj, odvjetnici iz Zagreba, Maksimirska 81, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno i zamjenika punomoćnika tužiteljice EP, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika FP, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Hrvoja Matića, dana 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5. pod nazivom Troškovi Ugovora o kreditu broj 016-1098/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 20. lipnja 2005. godine, sklopljenog između pravnog prednika tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Zagreb, Koturaška 47, matični broj subjekta upisa MBS: [matični broj subjekta], kao kreditora i tužitelja ČP (rođene Č), iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jednocijelihdvadesetpet posto) jednokratno.”.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 892,64 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.7.2005. do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015.g.određene čl. 29 st 2 ZOO po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 872,23 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 2. listopada 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 016-1098/2005 od 20. lipnja 2005. kojim prednik tuženika odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 113.800,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ističe da je čl. 5. predmetnog Ugovora tužiteljici nametnuta/ugovorena naknada u visini od 1,25% od iznosa kredita, jednokratna (jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% koji se odbijaju prije isplate kredita. Ističe da se radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužiteljica bila primorana pristati odnosno platiti kako bi mogla dobiti traženi kredit. Tužiteljici je na ime naknade za troškove obrade kredita tuženik naplatio iznos od 892,64 eur (1,25% od iznosa kredita). Cit. člankom predmetnog ugovora regulirana je obveza tužiteljice na plaćanje naknade u slučaju dobivanja kredita (tzv. ulazna naknada). Tužiteljica ovdje prije svega ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade nepoštene i time ništetne. Ističe da sporna odredba kojom je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade umetnuta je u predmetni ugovor o kreditu, a da tuženik tužiteljicu uopće nije upoznao sa sadržajem te odredbe, odnosno razjasnio značenje i smisao iste. Sve je tužiteljici bilo ponuđeno po principu „uzmi ili ostavi“, na način da je tužiteljica na potpis dobila unaprijed pripremljen ugovor. Tuženik tužiteljici uopće nije prezentirao koje ona to posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita. Ističe da tuženik nije tužiteljici prikazao i naveo na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da je odredba koja se odnosi na naplatu tzv. ulazne naknade bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama nije bilo pregovora između ugovornih strana, niti je tužiteljica imala mogućnost utjecaja na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza pa takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti suradnje i zabrane zlouporabe prava. Ukazuje da je neopravdano korištenje pozicije banke kao jače strane ugovornog odnosa budući da potrošač, ukoliko treba kredit mora pristati i na tu naknadu, samo da bi dobio traženi iznos kredita. Predlaže prihvatiti zahtjev sadržaja cit. kao u izreci.

2. Tuženik (list 106 spisa) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je tužitelj po struci ekonomista. Tuženik ističe da je navedena ugovorna odredba Ugovora o kreditu jasna, uočljiva i razumljiva zbog čega nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost sukladno odredbama ZZP-a. Tuženik smatra da je tužiteljica sposobna izračunati i razumjeti postotak od određenog iznosa i utvrditi iznos svoje obveze. Tuženik ističe da ne prigovara visini tužbenog zahtjeva, ali osporava osnovanost istog u cijelosti te ističe prigovor zastare.

Između stranaka (ročište 8.4.2025.) utvrđuje se nespornim da je tuženik naplatio tužiteljici tzv. ulaznu naknadu, tj. naknadu za obradu kredita u iznosu od 892,64 eur dana 30. lipnja 2005.

3. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u odgovor tuženika na zahtjev punomoćnika tužiteljice od 07.08.2024. u svezi naplate naknade za obradu kreditnog zahtjeva koja je naplaćena 30.06.2005. prilikom korištenja kredita u iznosu od 6.725,58 hrk, isplatni nalog-obračun, dostavu potvrda o uplatama naknada, ugovor o kreditu broj 016-1098/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, potvrdu javnog bilježnika Ignaca Vuger privatne isprave broj OU-906/2005, izvadak iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška] KO [katastarska općina], izvadak iz knjige položenih ugovora list 50-51 spisa, potvrdu o prijavi promjene adrese stanovanja, aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 016-1098/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrdu privatne isprave javnog bilježnika Ignaca Vuger broj OV 19239/2007 od 31.08.2007. , preglede prometa za klijenta, popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30.09.2015., otplatne planove, specifikaciju uplata, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 241 spisa – ročište 16.9.2025.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

5. Tužiteljica ČP u svom odlučnom i logički povezanom iskazu navodi da je sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu u CHF u kunskoj protuvrijednosti jer joj je taj ugovor ponuđen kao najpovoljnija opcija za nju. Nije joj ponuđen ugovor o kreditu u protuvrijednosti eur, niti kunski kredit i ne sjeća se je li tada tuženik imao uopće u ponudi takve kredite. Prihvatila je ono što joj je banka ponudila kao najbolje za nju, a to je bio kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF. Svrha kredita bila je izgradnja kuće za vlastito stanovanje. Nije bila obrtnik u to vrijeme. Nije postojala mogućnost pregovaranja u vezi sporne odredbe tako da je morala platiti tzv. ulaznu naknadu, a da uopće nije bila svjesna da joj se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade kredita. Nadalje, ističe da je pročitala ugovor prije potpisivanja i da joj je naknada naplaćena. Ističe da je u to vrijeme bila na porodiljskom dopustu i nije ništa pitala bankovnog službenika niti joj je objašnjavana bilo kakva struktura troškova naknade koju je morala platiti to jest tzv. ulazne naknade, a niti joj je što objašnjavano kod javnog bilježnika. Ističe da nije ništa pitala bankovnog službenika jer je ugovor bio tipski ugovor i unaprijed pripremljen od banke. Kredit je još i danas u otplati i trajanje kredita ugovoreno je do 30.6.2035. godine. Ističe da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu na adresi nekretnine nije bilo registrirano sjedište trgovačkog društva ili obrta. Suprug je tek 2017. godine otvorio firmu na adresi stanovanja to jest predmetnoj nekretnini koja je kupljena iznosom kredita za stanovanje, odnosno pojašnjava da je objekt građen u svrhu stanovanja, odnosno rješavanja stambenog pitanja nje i njezine obitelji. Radi se o adresi [adresa]. Nadalje, navodi da su u tom objektu s vremenom garažu prenamijenili u poslovni prostor. Ističe da i dalje stanuju u predmetnoj nekretnini. Predmetni prostor kuće suprug i ona kao vlasnici kuće iznajmili su firmi Autoservis Brnardić odnosno taj nekada garažni prostor su iznajmili firmi Autoservis Brnardić koja je u vlasništvu njezinog supruga VP i njegovog brata DP. Ističe da je pročitala prije potpisivanja predmetni ugovor, ali nije uočila čl. 5. tog ugovora. Ističe da bi znala izračunati iznos od 1,25% od iznosa kredita da sada pred sobom ima kalkulator. Nadalje, navodi da joj nitko u banci nije rekao koje točno troškove obrade kredita banka pokriva sa naplatom te naknade.

Sud je prihvatio tvrdnje tužiteljice koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima pa ih stoga sud prihvaća.

Svojstvo potrošača utvrđeno je na osnovi iskaza tužiteljice i sadržaja predmetnog Ugovora.

6. Iz ugovora o kreditu (list 39 spisa) broj 016-1098/2005 vidljivo je da je sklopljen između stranaka 20. lipnja 2005. te da je čl. 5. ugovorena naknada 1,25% od iznosa kredita. Korisnik kredita obvezuje se prije isplate kredita platiti Banci naknadu za troškove obrade u visini od 1,25% od iznosa kredita.

Namjena kredita je stambeni kredit - u svrhu izgradnje kuće.

7. Valja istaći da u čl. 5. Ugovora uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom naknadom podmiruje niti su tužiteljici kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade. O spornoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo i ta odredba bila je unaprijed formulirana, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret dokaza bio na njemu (čl. 96. st. 4. ZZP), niti je tuženik dokazao da je tužiteljici objašnjeno koje određene troškove ta odredba pokriva, što je tuženik također trebao dokazati. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka - jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos od 1,25% od iznosa kredita, takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što znači da je navedena odredba nepoštena te ništetna. Iako je tuženik prilikom obrade kredita imao određene troškove, sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita. Tužiteljici očito prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade. Radi se o unaprijed formuliranoj odredbi standardnog ugovora i u Ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u iznosu 1,25% od iznosa kredita, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova radi čega je takva ugovorna odredba uzrokovala znatniju neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena naknada je ništetna ugovorna odredba te je naloženo tuženiku platiti tužiteljici utuženi iznos od 892,64 eur sa zateznim kamatama tekućim od 1.7.2005., jer je tuženik već tada naplatio spornu naknadu (čl. 1111. i čl. 1115 ZOO). Tuženik je nesavjesni stjecatelj pa tužiteljica ima pravo na kamate od dana kada je sporna naknada naplaćena.

8. Odredbe u svezi ulazne naknade su protivne i osnovnim načelima obveznog prava poput načela ravnopravnosti stranaka ugovornog odnosa i načelu dužnosti suradnje stranaka u ugovornom odnosu, kao i zabrane zlouporabe prava. Banka- tuženik ugovaranjem ovakvih odredbi narušila je i prekršila navedena načela, iskoristivši poziciju očigledno jače strane u ovom ugovornom odnosu. Sporne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je valjalo obvezati tuženika da plati tužiteljici i iznos od 892,64 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 1.7.2005. do isplate - čl. 1111 i čl. 1115 ZOO .

9. Prigovor zastare je neosnovan jer se u ovom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem nepoštenih ništetnih odredbi Ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora, a što sud odlučuje u ovoj pravnoj stvari i radi čega zastara još nije počela niti teći, a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO.

10. Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci.

11. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

12. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1. ZPP. (VPS u tužbi radi utvrđenja i isplate 892,64 EUR) pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Tužiteljici je priznat potrebni trošak (VPS 892,64 EUR):

- sastava tužbe od 9.9.2024. po Tbr 7/1 - 75 bodova

- pribavljanje potvrde o visini naknade za obradu kredita

prema Tbr. 36 i 46. - 25 bodova

- sastava podneska od 17.3.2025. po Tbr 8/1 - 75 bodova

- zastupanja na ročištu 8.4.2025. po Tbr. 9/1 – 75 bodova

- zastupanja na ročištu 16.9.2025. po Tbr. 9/1 – 75 bodova

- trošak PDV 25% 162,50 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eur po Tbr 1 t.1.TSP i na presudu od 19,91 eur po Tbr.2.t.1.TSP tj. 1/2 sudske pristojbe zbog e- komunikacije u svezi čl. 7. tč. 3. ZSP što iznosi ukupno 872,23 EUR. Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

13. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 2. listopada 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka

-zvati tužiteljicu na platež sudske pristojbe za presudu i tužbu