REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3955/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ST iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ĆT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Tomić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Budimir & partneri d.o.o., Split, radi utvrđenja valjanosti oporuke, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-487/2024-3 od 21. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1767/2023-24 od 27. listopada 2023., na sjednici održanoj 2. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-487/2024-3 od 21. ožujka 2025., u odnosu na pitanje:
„Je li sudu dopušteno bitan sadržaj oporuke nadopunjavati svojim tumačenjem teksta oporuke i tumačenjem prave volje ostavitelja, posebno u situaciji kada je tumačena odredba oporuke jasna i nedvojbena?“.
II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-487/2024-3 od 21. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1767/2023-24 od 27. listopada 2023., postavljajući sljedeća pitanja:
„1. Da li je sudu dopušteno bitan sadržaj oporuke nadopunjavati samim tumačenjem oporuke, posebno u situaciji kada je ista oporuka u svojim odredbama jasna i nedvojbena?
2. U situaciji kada niti jedna oporučna odredba oporuke ne omogućava bilo kakvu sumnju u pravcu jasno izražene volje ostavitelja, da li se može smatrati „strogim formalističkim pristupom tumačenja oporuke“ tumačenje oporuke prema samom doslovnom tekstu oporuke tj. sukladno onome što je u istoj i napisano ili je sud ovlašten „ulaziti“ u pravu volju ostavitelja u takvoj situaciji i ako jeste – kojim dokaznim sredstvima?
3. U procesnoj situaciji kada parnični spor traje već punih 9 (devet) godina, a za koje trajanje tuženik nije odgovoran niti najmanje, te je VSRH već jednom ukinuo pravomoćne presude nižih sudova iz razloga što je bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo zbog čega je ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, da li se može smatrati povredom tuženikovih ustavnih prava (pravo na jednakost svih pred zakonom zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava, te pravo na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava) činjenica što u ponovljenom postupku ti niži sudovi odbijaju izvesti pravodobno izneseni dokazni prijedlog tuženika u pogledu saslušanja svjedoka koji ima neposrednih saznanja o stvarnoj volji oporučnog ostavitelja, sve s paušalnim obrazloženjem da je taj dokaz suvišan i usmjeren na odugovlačenje postupka, a imajući u vidu okolnosti slučaja i dotada izvedene dokaze (koje tuženik konstantno osporava!?!)?“.
2. Tuženik smatra da su navedena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, smatrajući da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana drugostupanjska presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda.
3. Tuženik ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno ustavno pravo na jednakost svih pred zakonom i pravo na pravično suđenje.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže da se isti odbije uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
5. Predmet spora je utvrđenje je li vlastoručna oporuka ostavitelja ĐT sastavljena u [adresa], 19. veljače 2010. u cijelosti proizvodi pravne učinke obzirom da je odredbom unesenom u oporuku sastavljenu 21. ožujka 2013. u [adresa], koja je proglašena u ostavinskom postupku rješenjem javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić pod poslovnim brojem O-259/2014 od 4. ožujka 2014., izričito opozvao sve druge oporuke koje je prethodno sastavio; odnosno utvrđivanje nevaljanosti te oporučne odredbe u odnosu na oporuku ĐT od 19. veljače 2010.
6. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je pitanje naznačeno u izreci rješenja važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. tog Zakona za odluku u predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući da shvaćanje drugostupanjskog suda o naznačenim pitanjima odstupa od shvaćanja ovog suda izraženog u odlukama broj Gzz-157/2005 od 23. studenoga 2005. i Rev-1734/1992-2 od 7. siječnja 1993.
7. U vezi preostalih pravnih pitanja te dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se odnosi na povredu prava na pravično suđenje, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, smatra se da je prijedlog povučen.
8. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 2. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Ante Perkušić
