REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3744/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EŽ iz [adresa], E 8, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Leo Peruško, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Javna ustanova "Natura Histrica", Pula, Riva 8, OIB 45370781471, koju zastupa punomoćnik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-679/2022-3 od 22. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-228/19-36 od 28. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu prijedlog da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-679/2022-3 od 22. travnja 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"1.Da li objavom na oglasnoj ploči poslodavca, dostupno svima koji zalaze u sjedište poslodavca, kako je za potrebe rješavanja Zahtjeva za zaštitu dostojanstva – Pritužba po prijavitelju kojem je navedeno ime i prezime prijavitelja povrijeđena privatnost i dostojanstvo prijavitelja, radnika poslodavca?

2. Da li je period od dvije godine, u smislu definicije mobinga, dovoljan da bi se smatrao kao dugotrajna aktivnost specifičnog oblika ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta?

3. Da li bi stručni voditelj trebao obavljati poslove u sjedištu stručne službe za koju je zadužen i kada je to propisano Statutom i Pravilnikom o radu?

4. Da li se činjenica premještaja u izdvojeno mjesto rada može opravdavati činjenicom da se radi o luksuzno namještenom prostoru?

5. Da li drugostupanjski sud mora obrazložiti činjenicu da je Nalazom i mišljenjem vještaka ustanovljeno kako je dugogodišnja bolest i liječenje posljedica mobinga i da li je sud vezan nalazom i mišljenjem vještaka koji utvrđuje da je zdravstveno stanje tužiteljice izazvano mobingom na radnom mjestu?“

1.2. Tužiteljica smatra da je riječ o pitanjima u pogledu kojih odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1633/2013 od 22. listopada 2013.

1.3. Tužiteljica ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da joj je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje, pravo na rad, pravo na jednakost pred zakonom i pravo na učinkoviti pravni lijek.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica predlaže isti odbaciti, podredno odbiti. Traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanje za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Naime, postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tužiteljica u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (je li joj povrijeđena privatnost, je li vrijeme od dvije godine dovoljno da bi se radilo o dugotrajnoj aktivnosti u smislu mobinga, treba li stručni voditelj obavljati poslove u sjedištu stručne službe, opravdanost razloga za premještaju na izdvojeno mjesto rada, utvrđivanje činjenica na temelju nalaza i mišljenja vještaka) je činjenične naravi i potpuno vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja. Nadalje, nije od značaja pozivanje tužiteljice na odluku županijskog suda jer je tom odlukom, u dijelu citiranom u prijedlogu za dopuštenje revizije, dana opća definicija mobinga, a iz preostalog sadržaja odluke proizlazi da nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji o kojoj je riječ u konkretnom slučaju.

5. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17, dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: Konvencija) i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili su na sve odlučne navode te posebno obrazložili zbog čega smatraju, da zahtjev tužiteljice nije osnovan i kojim dokazima su utvrđene odlučne činjenice na kojima se taj zaključak temelji. Navodima tužiteljice, kojim tvrdi da drugostupanjski sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka, tužiteljica u biti iznosi pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio odlučne činjenice prema sadržaju mjerodavnih propisa i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog provedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pa trako i nalaza i mišljenja vještaka (čl. 8. ZPP), što je obrazložio u prvostupanjskoj odluci, a drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda. Donesene presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.

6. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčenog čl. 18. Ustava, odnosno čl. 13. Konvencije, ovaj sud primjećuje da je tužiteljica na raspolaganju imala tužbu i žalbu kojom se i koristila. Činjenica da nije uspjela u sporu ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima.

7. U odnosu na pritužbe koje se odnose na povredu prava na rad iz čl. 54. Ustava i pravo na jednakost pred zakonom iz čl. 2. st. 2. Ustava, tužiteljica ne obrazlaže u čemu bi se sastojala navodna povreda njezinih prava već izražava nezadovoljstvo konačnim ishodom spora. Prema stavu ovoga suda ništa ne ukazuje da su navedena prava tužiteljice povrijeđena.

8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog pravnih pitanja koje tužiteljica smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

9. Kako tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.

10. Tuženici nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (čl. 155. st. 1. ZPP) jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (stavak II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa