REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: P-300/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u građanskopravnoj stvari tužiteljice NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Džajić, odvjetnica u Vukovaru, Fra A. Tomaševića 6, protiv tuženika Grada Vukovara, OIB: 50041264710, Dr. Franje Tuđmana 1, Vukovar, kojega zastupa punomoćnica LF, zaposlenica tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 5. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na temelju odredbe članka 335. stavka 4. ZPP-a, 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosjelošću stekla pravo vlasništva na čestici k. č. br. [katastarska čestica], oranica u površini od 440 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u cijelosti te je tuženik Grad Vukovar, OIB: 50041264710, Dr. Franje Tuđmana 1, Vukovar, dužan trpjeti na temelju ove presude uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u cijelosti, sve u roku 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Vukovaru, OIB: 50041264710, Dr. Franje Tuđmana 1, Vukovar, da tužiteljici NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.026,55 € (slovima: tisuću dvadeset šest eura i pedeset pet centi), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnoga troška u iznosu od 125,00 € (slovima: sto dvadeset pet eura).

Obrazloženje

1. Tužiteljica NF je 8. kolovoza 2024. podnijela tužbu protiv tuženika Grada Vukovara, radi utvrđenja prava vlasništva.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako slijedi: "I. Tužiteljica je vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica], kuća br.57 u ulici B.Kidriča i dvor., ukupno 177,00 m2, dok je tuženik upisan kao vlasnik susjedne čestice kč. br. [katastarska čestica] oranica u ulici B.Kidriča sa 440 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]. II. Predmetna nekretnina koja je u vlasništvu tuženika realno i faktično na terenu je objedinjena sa česticom u vlasništvu tužiteljice te su tako objedinjenje ograđene još prije rođenja tužiteljice, a u posjedu tužiteljičine obitelji tako objedinjene se nalaze duže od 60 godina. Posjed istih nikada nije bio oduzet kako od prednika tužiteljice, tako niti od tužiteljice, te su cijelo vrijeme u mirnom i nesmetanom posjedu navedene čestice još od sredine prošlog stoljeća. III. Tuženik predmetnu nekretninu (česticu) koja je u njegovom vlasništvu nikada nije priveo svrsi (izgradnja objekta od javnog interesa i sl.) budući se kč. br. [katastarska čestica] površine od 440 m2 nalazi u okviru dvorišta kojeg koristi tužiteljica i koje dvorište je skupa sa česticom u njezinom vlasništvu ogradom odvojeno od ulice, a što je vidljivo iz slika putem Google karte. IV. Sve do nekog vremena tužiteljica nije imala saznanja da bi nekretnina koju ona uživa, kako za vrijeme života njezinih predaka (tetke i tetka AF i N) bila u formalnom vlasništvu tuženika, jer nikada nije niti provjeravala zemljišnoknjižno stanje, tako da je bila u uvjerenju kako je nasljeđivanjem, naslijedila i česticu koja je u vlasništvu tuženika. Niti preci tužiteljice kao niti njezin stric MF (sunasljednik predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] sa kojim je putem zamjene nekretnina postala isključiva i jedina nasljednica kčbr. [katastarska čestica]) nikada nisu govorili da bi ta nekretnina(kčbr. [katastarska čestica]) bila izuzeta iz njezinoga vlasništva, pogotovo iz razloga što pravni prednik tuženika nikada nije izvršio bilo kakovo plaćanje za tu oduzetu nekretninu, niti joj je bio posjed oduzet. V. Prema odredbama tada važećeg Zakona o eksproprijaciji oduzeta imovina je morala biti privedena svrsi u roku od 2 godine, odnosno na toj nekretnini su morali makar biti izvedeni znatni radovi, a nakon toga je prijašnji vlasnik imao pravo potraživati povrat oduzete imovine. Evidentno je kako na nekretninama nikada nisu privedene svrsi niti su ikada bile u posjedu tuženika. VI. S obzirom na izloženo, tužiteljica je prinuđena podnijeti ovu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću budući da ju do sada nitko nije uznemiravao u njezinom posjedu niti joj osporavao vlasništvo, te da su u cijelosti ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 159. i čl. 160., a u svezi čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Preci tužiteljice, tetak i tetka AF su bili u samostalnom posjedu kako prije oduzimanja vlasništva nad spornom česticom, tako i nakon oduzimanja, od sredine prošlog stoljeća pa do smrti, a nakon toga njihovi pravni slijednici, te je slijedom toga posjed i istinit jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, odnosno zloupotrebom povjerenja. Slijedom iznesenoga, tužiteljica predlaže da sud nakon održane rasprave i izvedenih dokaza donese sljedeću presudu: I. Utvrđuje se da je tužiteljica NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla pravo vlasništva na - čestici kč. br. [katastarska čestica], oranica u površini od 440 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te je tuženik Grad Vukovar, [adresa], OIB 84060189362 dužan trpjeti temeljem ove presude uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist tužiteljice NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u cijelosti, sve u roku 15 dana. II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako slijedi: "Točna je tvrdnja tužiteljica da je vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zemljišnim knjigama nadležnog suda kao kuća broj 57 u ulici Borisa Kidriča i dvor ( sada ulica 204. vukovarske brigade ). dok je Grad Vukovar vlasnik susjedne nekretnine upisane na k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 440 m2 koja je u zemljišnim knjigama nadležnog suda upisana kao oranica u ulici Borisa Kidriča ( sada ulica 204. vukovarske brigade ). Netočni su navodi tužiteljice kako je bivša Općina Vukovar njezinim pravnim prednicima u postupku eksproprijacije oduzela nekretninu upisanu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, uvidom u povijest promjena za k. č. br. [katastarska čestica] izdanoj od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Vukovar vidljivo je slijedeće, i to: k. č. br. [katastarska čestica] nikada nije bila u vlasništvu pravnih prednika tužiteljice niti je u postupku eksproprijacije oduzeta od pravnih prednika tužiteljice, već je predmetna nekretnina od prve katastarske izmjere 1954. godine i ispravka katastarske izmjere iz 1957. godine upisana kao posjed N.O. Općine Vukovar ( opće narodna imovina ), a u zemljišnim knjigama u postupku sastavljanja nove zemljišne knjige predmetna nekretnina upisana je 1963. godine kao vlasništvo bivše Općine Vukovar, a 1999. godine, temeljem Djelomične Odluke vlade RH predmetna nekretnina upisana je kao vlasništvo Grada Vukovara, 1981. godine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], parcelirana je na dvije katastarske čestice i to, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Na temelju izloženog činjeničnog stanja nesporno je da nekretnina upisana na k. č. br. [katastarska čestica] nikada nije bila u vlasništvu pravnih prednika tužiteljice niti je ista ikada izuzeta iz vlasništva tužiteljice i vlasništva njezinih pravnih prednika, stoga niti posjed tužiteljice nema kvalifikaciju istinitog, zakonitog i poštenog posjeda. Temeljem izloženog nesporno je da tužiteljica nema zakonsko uporište za stjecanje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom dosjelošću. Stoga se Grad Vukovar protivi predloženoj primjeni materijalnog prava, odnosno čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91196., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) i utvrdenju prava vlasništva dosjelošću jer tužiteljica nema zakonit, istinit i pošten posjed predmetne nekretnine, a isto tako nije dokazala odlučujuću činjenicu je li osobnim posjedom i posjedom putem prednika ispunila uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u razdoblju od 01. siječnja 1997 god. kao dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i 17. studenog 1999. god. kao dana kada je ukinut članak 388. st. 4. tog Zakona od strane Ustavnog suda. Budući da tužiteljica nije dokazala je li osobno ili putem svojih prednika, do najkasnije 17. studenog 1999. godine, bila u poštenom, istinitom i zakonitom posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina nisu se ispunili uvjeti iz čl. 159. st. 4. ZV-a, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Temeljem navedenog, tuženik Grad Vukovar protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da Naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.".

4. Podneskom od 17. listopada 2024. tužiteljica je navela kako slijedi: "I. Tužiteljica je zaprimila odgovor na tužbu tuženika te se očituje na isti kako slijedi: II. Sve i da nije ispunjena pretpostavka zakonitosti posjeda, za navedenu česticu koja je predmetom tužbe tužiteljica nije imala razloga sumnjati da nije njezino vlasništvo budući je predmetna čestica od njezinoga rođenja (1959.g.) a i prijašnjih godina, bila vrt i okućnica kuće a koju kuću je naslijedila od pok. tetke AF. Vrt odn.okućnica su održavane kako po njezinoj tetki i tetku tako i po tužiteljici. Dodatni, zdravorazumski, razlog zbog kojega tužiteljica nije znala niti je mogla znati da predmetna čestica nije u njezinom vlasništvu je i ograda koju su još njezini preci podigli i koja čini kompaktnom kuću i vrt oko kuće i koja naglašava jedinstvo kuće sa njezinom okućnicom a koja je i danas postojeća što se i vidi iz dostavljenih slika uz tužbu. III. Savjestan ( pošten) i istinit posjednik je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja, a koje zakonske pretpostavke su sve zadovoljene na strani tužiteljice a zadovoljena je i zakonska pretpostavka o trajanju posjeda iz čl.159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. . 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV). IV. Dakle, predmetna čestica koja je u vlasništvu tuženika, realno i faktično na terenu je objedinjena sa česticom u vlasništvu tužiteljice, a tako objedinjenje ograđene su još prije rođenja tužiteljice, a u posjedu tužiteljičine obitelji se nalaze duže od 70 godina. Sporna čestica se nalazi u okviru dvorišta kojeg koristi tužiteljica i koje dvorište je skupa sa česticom u njezinom vlasništvu ogradom odvojeno od ulice, a što je vidljivo i iz slika dostavljenih uz tužbu i što se može utvrditi i očevidom na licu mjesta. V. S obzirom na sve izloženo, tužiteljica je podnijela ovu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću budući da ju do sada nitko nije uznemiravao u njezinom posjedu niti joj osporavao vlasništvo, te smatra da su u cijelosti ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 159. i čl. 160., a u svezi čl. 18. ZV-a. VI. I kod predaka tužiteljice kao i kod same tužiteljice su ispunjeni zakonski uvjeti poštenog i istinitog posjeda a vrijeme posjedovanja sporne čestice je duže od 70 godina. Slijedom iznesenoga, tužiteljica predlaže da sud izvede predložene dokaze i po provedenom postupku usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.".

5. Dana 3. srpnja 2025. održano je u ovoj pravnoj stvari pripremno ročište, na kojemu je punomoćnica tužiteljice izjavila kako ostaje pri tužbi, tužbenome zahtjevu te svim navodima iznesenim tijekom parnice, kao i pri svim dokaznim prijedlozima. Punomoćnica tuženika je navela kako ostaje pri navodima odgovora na tužbu, svim navodima iznesenim tijekom parnice te se protivi tužbenome zahtjevu i predlaže da se isti odbije kao neosnovan. Čini nespornu činjenicu da su predmetne nekretnine ograđene zajedničkom ogradom. Punomoćnica tužiteljice izjavila je kako s obzirom da nije sporna činjenica da su predmetne nekretnine ograđene zajedničkom ogradom, odustaje od dokaznih prijedloga za očevid na licu mjesta na tu okolnost, a i iz priloženih fotografija je razvidno da su predmetne nekretnine ograđene zajedničkom ogradom.

6. Sud je na pripremnome ročištu donio plan upravljanja postupkom, kako slijedi: " - Sporno je je li tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Vukovaru, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], površine 440 m2 u naravi oranica u Ulici Borisa Kidriča (sada [adresa]).

- Dokazi za utvrđivanje spornih činjenica: dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje tužiteljice, na sporne okolnosti, za saslušanje svjedoka EF sa adrese [adresa], VF sa adrese [adresa], ŠF sa adrese [adresa], i GF sa adrese [adresa].". Stranke su se suglasile s planom upravljanja postupkom. Prethodni postupak je zaključen.

7. Dana 5. rujna 2025. u ovoj pravnoj stvari održano je ročište glavne rasprave, na kojemu su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka VF, SF i GF, kao i dokaz saslušanjem tužiteljice.

8. Svjedok VF izjavila je kako slijedi: "Moja nekretnina se nalazi do nekretnine tužiteljice, koja se nalazi na adresi 204. [adresa]. Mogu izjaviti da postoji jedinstvo kuće s okućnicom, a te objedinjene nekretnine su u posjedu tužiteljice i njezinih prednika od kad znam za sebe, odnosno preko 50 godina. Nikad nisam sumnjala, a nikada nitko nije spominjao kako bi se radilo o odvojenim nekretninama. Nakon što je punomoćnica tužiteljice svjedoku predočila fotografiju predmetne nekretnine, svjedok je izjavio kako je predmetna nekretnina odnosno kuća s okućnicom ograđena zajedničkom ogradom preko 50 godina. Poznato mi je od kada živim u susjedstvu, a to je preko 50 godina da su u predmetnoj kući s okućnicom živjeli prednici tužiteljice, te su predmetnu okućnicu isti i obrađivali, te se brinuli o njoj kao što su je i održavali.".

9. Svjedok MF izjavio je kako slijedi: "Imam saznanja o predmetnoj nekretnini nekih zadnjih 60 godina, jer sam tamo odrastao. Oduvijek od kada imam saznanja postoji jedinstvo predmetne kuće u [adresa] s dvorištem u toj kući, odnosno s okućnicom. Mogu izjaviti da su te objedinjene nekretnine u posjedu tužiteljice i njezinih prednika sigurno nekih zadnjih 60 godina. Nikada nisam sumnjao, a nikada nitko nije spominjao kako bi se radilo o odvojenim nekretninama. Nakon što je punomoćnica tužiteljice svjedoku predočila fotografiju predmetne nekretnine, svjedok je izjavio kako je predmetna nekretnina odnosno kuća s okućnicom ograđena zajedničkom ogradom od kad zna sa sebe oko 60 godina. Poznato mi je od kada živim u susjedstvu, a to je preko 60 godina da su u predmetnoj kući s okućnicom živjeli prednici tužiteljice, odnosno majka tužiteljice do njezine smrti, te su predmetnu okućnicu isti i obrađivali, te se brinuli o njoj kao što su je i održavali.".

10. Svjedok GF izjavio je kako slijedi: "U tu kuću u [adresa], sam dolazio preko 50 godina. Baka tužiteljice L je živjela u toj kući, a dolazio sam jer smo zajedno radili u trgovačkom poduzeću Drava, Ispostava Vukovar. Oduvijek od kada sam dolazio tamo postojalo je jedinstvo kuće s okućnicom, a i sada postoji jer održavam dvorište tužiteljice kada njezin suprug nije u mogućnosti. Mogu izjaviti da su te objedinjene nekretnine u posjedu tužiteljice i njezinih prednika sigurno nekih blizu 60 godina. Nikada nisam sumnjao, a nikada nitko nije spominjao kako bi se radilo o odvojenim nekretninama. Nakon što je punomoćnica tužiteljice svjedoku predočila fotografiju predmetne nekretnine, svjedok je izjavio kako je predmetna nekretnina odnosno kuća s okućnicom ograđena zajedničkom ogradom od kad zna sa sebe oko 55 godina. Poznato mi je, a to je preko 55 godina da su u predmetnoj kući s okućnicom živjeli prednici tužiteljice, odnosno majka tužiteljice do njezine smrti, te su predmetnu okućnicu isti i obrađivali, te se brinuli o njoj kao što su je i održavali.".

11. Tužiteljica je izjavila kako slijedi: "Od kada sam živa od 1959. postojala je predmetna ograda, odnosno jedinstvo kuće s okućnicom na adresi u [adresa]. Ta nekretnina je u posjedu moje obitelji od kada ja znam za sebe, a nikada nitko spominjao, niti sam sumnjala kako bi se radilo o odvojenim nekretninama. Nakon što je punomoćnica tužiteljice tužiteljici predočila fotografiju predmetne nekretnine, tužiteljica je izjavila kako je predmetna nekretnina odnosno kuća s okućnicom ograđena zajedničkom ogradom preko 60 godina. U predmetnoj nekretnini su živjeli moji prednici, odnosno moja majka do njezine smrti te su predmetnu okućnicu isti i obrađivali, brinuli se o njoj i održavali ju.".

12. Tužiteljica je odustala od saslušanja svjedoka ŠF iz razloga ekonomočnosti postupka pa je sud rješenjem odredio kako se taj dokaz neće izvoditi.

13. Na glavnoj raspravi su se također izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

14. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. Zakona o parničnome postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP)), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

15. Odredbom čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: Zakon o vlasništvu) određeno je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona (stavak 1.). Na temelju stavka 1. ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom (stavak 2.).

16. Prema odredbi članka 159. Zakona o vlasništvu dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.). Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 3.). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka (stavak 4.).

17. U skladu s odredbom članka 160. Zakona o vlasništvu vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (stavak 1.). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (stavak 2.). Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati (stavak 3.). Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću (stavak 4.). Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću (stavak 5.).

18. U ovome parničnom postupku nesporno je utvrđeno kako je predmetna nekretnina – oranica 204. vukovarske brigade, površine 440 m2, upisana u zemljišne knjige Općinskoga suda u Vukovaru, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Grada Vukovara, prešla u posjed pravnih prednika tužiteljice, odnosno njezine obitelji prije barem 50 godina, u kojem posjedu se nalazi i danas, što proizlazi iz gore citiranih izjava svjedoka te izjave same tužiteljice s ročišta glavne rasprave održanoga 5. rujna 2025., kao i iz dokumentacije koja prileži spisu.

19. Slijedom iznesenoga, sud je utvrdio kako su tužiteljica te njezini pravni prednici bili barem u samostalnome i poštenome posjedu predmetne k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] preko 50 godina, koja nekretnina je upisana kao vlasništvo Grada Vukovara pa su se stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću u smislu članka 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu protekom četrdeset godina od neprekidnoga samostalnog posjedovanja, s time što je vrijeme za dosjelost počelo teći najkasnije prije pedesetak godina, u smislu odredbe članka 160. Zakona o vlasništvu, stupanjem u samostalni posjed predmetne nekretnine od strane pravnih prednika ovdje tužiteljice.

20. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

21. O parničnim troškovima odlučeno je na temelju članka 151., 154., 155. i 164. ZPP-a polazeći od vrijednosti predmeta spora u visini od 1.327,33 € kao i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH).

22. Tužiteljici, koja je zastupana po punomoćnici odvjetnici sukladno OTRH i navedenoj vrijednosti predmeta spora, priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 5. rujna 2025., trošak sastava tužbe u smislu Tbr. 7.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 17. listopada 2024. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 3. srpnja 2025. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 5. rujna 2025. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH) te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 € u smislu Tbr. 1.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23.), što ukupno čini iznos od 1.026,55 € pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

23. Kako tužiteljica nije pristupila na ročište za objavu presude 2. listopada 2025., a zatražila je trošak pristupa na to ročište, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnoga postupka za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 € i odlučiti kao u izreci presude pod točkom III.

24. Iz iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 2. listopada 2025.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici, putem punomoćnice

2. Tuženiku

3. Kalendar 30 dana