REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-1316/2024-7
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja HĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 2. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/350, URBROJ: 512-2501-24-2 od 17. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I 560-01/24-01/1636, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 2. rujna 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 30. prosinca 1991.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći da je za sudjelovanje u obrani Republike Hrvatske dobio Spomenicu Domovinskog rata od predsjednika OĐ, ali je odbijen sa zahtjevom za priznavanje statusa hrvatskog branitelja zbog manjkavog Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, koji nije obuhvatio ovu kategoriju branitelja. Isto je tako MZ H učinila propust jer ga nije stavila na popis pripadnika Narodne zaštite. Stoga tužitelj moli da sud ispravi sve nepravde, a iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže sudu poništiti osporeno rješenje.
3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz osporavanog rješenja te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis. Ujedno je dana 25. rujna 2025. kod ovoga suda održana rasprava kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tuženika koji je u cijelosti ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu. Na raspravu je također pristupio i tužitelj koji je ostao kod svih navoda iz tužbe.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu u odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
7. Odredba članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. – dalje: ZOHBDR) definira tko se smatra hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata, odnosno uređuje pretpostavke za stjecanje tog statusa.
8. Tako je stavkom 1. navedenog članka ZOHBDR-a propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
9. Stavkom 2. navedenog članka ZOHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
10. Kako o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu kao pripadniku naoružanih odreda Narodne zaštite u spornom razdoblju (od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.) nema podataka u službenim evidencijama, te kako se, osim toga, zadaci koje je, prema iskazu saslušanih svjedoka, izvršavao tužitelj (stražarenje po [adresa] u [adresa] i čuvanje vitalnih objekata u tom naselju, u vrijeme kada nije radio u Privrednoj banci Zagreb d.d.) ne mogu podvesti pod pojam obrane suvereniteta Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a, to je pravilno u upravnom postupku odbijen zahtjev tužitelja. Tužitelj tvrdi je u spornom razdoblju bio zaposlen u Privrednoj banci Zagreb d.d. te da mu je jedan od poslova u banci bilo i dislociranje poslova banke, odnosno formiranje novih mjesta (''poslovnica'') koja bi trebala biti dostupnija građanima i braniteljima i da mu i zbog toga treba priznati traženi status. U odnosu na te navode valja reći da onoga trenutka kada zakonodavac izmjeni ZOHBDR i bankarima koji su radili na poslovima dislociranja bankarskih poslova omogući priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, tada će tužitelj moći podnijeti novi zahtjev prvostupanjskom tijelu. Polazeći od navedenih činjenica i odredbi materijalnog prava, ni Spomenica Domovinskog rata koju je tužitelj dostavio u spis nije od utjecaja na drukčiju odluku. Tužitelj očito ne zna tko ga je predložio za dodjelu Spomenice, pa ni sud nije pribavljao podatke o tome tko ga je i kada predložio za dodjelu Spomenice, jer to za odluku u sporu nije od odlučnog značaja.
11. Dakle, na temelju dokaza koji su prikupljeni tijekom upravnog postupka nije bilo moguće usvojiti zahtjev tužitelja.
12. Prema tome, javnopravna tijela su utvrdila pravno relevantne činjenice slobodno ocjenjujući sve dokaze u spisu te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako je zaključak o postojanju pravno relevantnih činjenica valjano obrazložen, to su suprotni tužbeni navodi neosnovani i ne mogu se prihvatiti. Stoga sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
13. Kako, dakle, navodi tužbe nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja, to je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24.) presuditi kao u izreci.
U Osijeku 2. listopada 2025.
Sudac:
Tomislav Artuković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju,
2. Tuženiku.
