Zakon.hr

Poslovni broj: P-452/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku - Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KI (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Žanetić, odvjetnik u Blatu, protiv tuženog OI iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Šeparović, odvjetnica u Blatu, radi nepačanja-prestanka uznemiravanja, nakon glavne rasprave održane dana 19. kolovoza 2025. godine, u prisutnosti tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, na ročištu zakazanom radi objave presude, 2. listopada 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik uznemiravao tužitelja time što je prelazio preko nekretnine tužitelja označene kao čest. zemlje [katastarska čestica] KO [katastarska općina], razvlačio konop preko ogradnog zida i betonskog platoa i tako uz pomoć automobila i trećih osoba izvlačio barku Ko-2046, ometajući tužitelja u ostvarivanju suvlasničkih prava na nekretnini označenoj kao čest. zemlje [katastarska čestica] KO [katastarska općina], pa mu se zabranjuje svako takvo ili slična buduća ponašanja, kojim uznemirava tužitelja u ostvarivanju suvlasničkih prava na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju nadoknaditi parnični trošak".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 797,71 eur (sedamsto devedeset sedam eura i sedamdeset jedan cent), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u Općinskom sudu u Korčuli zaprimljena dana 12. srpnja 2013. godine pod posl. br. P. 395/13 navodi se da je tužitelj temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O. 195/93 od 01. lipnja 1994. godine uknjižen kao suvlasnik nekretnine katastarske oznake čest. zm. 9122/9 upisne u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi na poluotočiću "Zaglav" na kojem suvlasnici zemljišta imaju svoje obiteljske kuće. Označena nekretnina da je sa svoje jugoistočne strane ograđena kamenim zidom ispred kojeg je niži betonski plato, sve u suvlasništvu tužitelja. Iako je prema javnoj cesti navedena nekretnina ograđena i odvojena naprijed opisanim ogradnim zidom da je tuženik dana 15. srpnja 2013. godine, unatoč prethodnim pisanim i usmenim zabranama zadržavanja, prolaska i vršenja bilo kakvih radova na kčbr. [katastarska čestica], krećući se od morske obale preko dijela kčbr. [katastarska čestica], razvukao debeli konop, prebacio ga preko ogradnog zida i uz pomoć automobila istezao iz mora svoje plovilo oznake KO-2046. Inače da mu je u tome pomagalo pet šest osoba od kojih je tužitelj prepoznao JI, polubrata tuženog, i II, prvog susjeda tuženika. Uslijed velike sile i jakog trenja po vrhu ogradnog zida da je konop puknuo i završio u tužiteljevom vrtu koji se nalazi ispod ogradnog zida. Krećući se po dijelu nekretnine u vlasništvu i posjedu tužitelja da je tuženik potom pokupio konop i nastavio s izvlačenjem barke i to unatoč upozorenju i zabrini upućenoj od strane samog tužitelja. Takvo nasilje od strane tuženika prema posjedu tužitelja da se odvijalo u više navrata kroz vremenski period od pet, šest godina, kako na predmetnoj nekretnini tako i na okolnim nekretninama u vlasništvu i posjedu tužitelja. Čak da je otac tuženog, CI, u Općinskom sudu u Korčuli podnio tužbu protiv tužitelja zbog smetanja posjeda prava služnosti prolaza koju tužbu (o.p. valjda tužbeni zahtjev) je sud u prvom stupnju rješenjem posl. br. P. 227/06 od 10. lipnja 2103. godine odbio. Na naprijed opisani način da je tuženik samovlasno uznemiravao tužitelja u izvršavanju njegovih suvlasničkih prava na njegovoj nekretnini slijedom čega je tužitelja postavio tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi izneseni čin uznemiravanja te da se tuženiku zabrani svako takvo ili slično uznemiravanje prava suvlasništva tužitelja.

2. U pisanom odgovoru na tužbu zaprimljenom 13. siječnja 2014. godine tuženik je u cijelosti osporio činjenične navode tužbe i pravni osnov predmetne tužbe. Prije svega tuženik navodi da su netočni navodi tužbe da bi dio nekretnine za koju tužitelj tvrdi da je preko iste tuženik 15. srpnja 2013. godine razvukao debeli konop i potom istezao iz mora svoj čamac predstavljao kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja. Pri tome tuženik navodi da izgled predmetne nekretnine najbolje dokazuju priložene fotografije nastale prije nego li je tuženik sagradio ogradni zid i to kako tuženik ističe očito na pomorskom dobru 1985. i 1988. godine kada su vlasnici čamaca iste mogli nesmetano izvlačiti na pomorsko dobro između javne ceste i morske obale. Dakle, protivno tvrdnjama tužitelja, tuženik ističe da predmetni dio nekretnine predstavlja pomorsko dobro kako je to utvrđeno Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina]. Nadalje tuženik ponovno ističe da je do 1966. godine izgled i oblik morske obale pomorskog dobra na tom lokalitetu u odnosu na sadašnje stanje bio sasvim drugačiji, a da se taj izgled potvrđuje u svemu sa ucrtanim relevantnim dimenzijama u odnosu na susjedne objekte na skici premjeravanja Ureda za katastar Korčula iz 1966. godine. Današnji pak oblik da je morska obala dobila nakon intenzivnog nasipanja plićaka mora do kojeg je došlo poslije 1968. godine materijalom dobivenim od iskopa prilikom izgradnje skladišta Gradine u Strećici. Na takvo nasipavanje morske obale da je reagirala i Lučka Kapetanija Dubrovnik – Ispostava Korčula. U ovosudnom postupku P. 227/06 da je angažirani mjernik vještak Mišo Biliš na upit suda doslovno naveo "zemljište koje od zida (ogradnog) dolazi do mora jest javno dobro, odnosno pomorsko dobro", a da je na upit ovdje tužitelja "da li je prostor prema nekretnini tuženika pomorsko dobro", vještak izjavio "to ne znam i ovako na osnovu samog pogleda ne mogu procijeniti granice pomorskog dobra, potrebno je prethodno točno utvrditi granice pomorskog dobra na lokalitetu". Radi svega navedenog da prijeporni dio nekretnine preko kojeg je tuženik razapeo konop radi izvlačenja svog čamca iz mora ne predstavlja privatno vlasništvo tužitelja, već pomorsko dobro zbog čega tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za vođenje ovog postupka, a po okončanju postupka predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Očitujući se na ovako izneseni sadržaj odgovora na tužbu, tužitelj u pisanom podnesku priloženom na pripremnom ročištu održanom dana 05. ožujka 2014. godine navodi da je na skici iz 1966. godine, na koju se poziva tuženik, jasno vidljivo da postoji ucrtano pomorsko dobro bilježeno kao kčbr. [katastarska čestica] koji predstavlja obrubljeni pojas uz more. Takvo "staro stanje" granica da postoji i danas, a što proizlazi iz stanja upisa u zemljišnoj knjizi. Sama objava Uredbe Vlade RH na koju se poziva tuženik da sama po sebi ništa ne znači sve dok se ne provede elaboracijski (o.p. valjda parcelacijski) elaborat, utvrdi opravdanost takvog proširenja, provede postupak izvlaštenja i vlasnicima ne isplati novčana naknada do kojeg momenta to zemljište pripada upisanom vlasniku, odnosno suvlasniku. Tek u pokušaju postupka izvlaštenja da će tužitelj biti u prilici osporiti donesenu Uredbu. Predmetna skica iz 1966. godine da je sačinjena zbog potrebe određivanja i upisivanja zgrade bivše klaonice i pripadajuće parcele kada je ovlašteni geodetski djelatnik BI zbog preglednosti prikaza detalja objekta takav objekt ucrtao daleko većim i u nerazmjeru u odnosu na stvarno stanje. Ovo sve zbog načina kojim se u to vrijeme vršila izrada takvih skica premjeravanja. I inače da su sva odstupanja na terenu s ucrtanim stanjima na geodetskom planu posljedica ručnog premjeravanja metrom i nepouzdane tehnike prenošenja takvih mjera, vektora i pravaca na geodetsku podlogu. Sve to da dokazuje Skica br. 630 iz 1968. godine Da je kojim slučajem, kako to tvrdi tuženik, nasipavanje bilo intenzivno u periodu od 1966. pa do 1968. godine, da bi bilo logično za očekivati kako je ovlaštena osoba prilikom izlaska na teren u cilju snimanja stanja unijela i to navodno intenzivno proširenje nastalo nasipavanjem. Da se ne radi o bio kakvom proširivanju ili intenzivnom nasipanju plićaka, tužitelj se poziva i na skicu premjera iz 1998. godine Klasa:935-06/98-01/01, Ur. Broj: 2117-06/02/08-98-287 koja je rađena u mjerilu 1:2880 i kao takva prikazuje obalnu crtu, pomorsko dobro oznake kčbr. [katastarska čestica] bez prikazivanje nekog proširenja ili izmijenjenog oblika tog dijela obale. Nasipavanje i proširivanje da je izvršeno nedaleko od spornog dijela i to od strane ĐI, djeda tuženika, i NI koji su istočno od kčbr. [katastarska čestica] bez ikakvih odobrenja ili građevinske dozvole vršili nasipavanje uz cestu prema moru i na taj način napravili rivu i most. Također da je 2000. godine otac tuženika bespravno i nelegalno na dijelu pomorskog dobra uz već postojeći most i rivu, napravio betonski most s prilaznim betonskim platoom što je vidljivo na slici sadašnjeg stanja. Taj most i riva da su ucrtani na situaciji Ureda za katastar Korčula Klasa: 936-03/96-01-10 Ur. Br. 2117-06/4-01- 95-3. Slijedom svega iznesenog da proizlazi jasan zaključak kako se pomorsko dobro, odnosno granice istog, a koje nosi oznaku kčbr. [katastarska čestica] nije promijenilo, dok se vrt tužitelja kao i ogradni kamen zid preko kojeg je tuženik razvukao konop i uz pomoć automobila izvlačio svoj čamac, nalazi izvan ucrtanih granica pomorskog dobra, a koje utvrđenje proizlazi iz skice koju je u postupku osiguranja dokaza vođeno u Općinskom sudu u Korčuli pod posl. br. IR 17/04 sačinio ovlašteni sudski geodet na dan 10. prosinca 2004. godine. Isto tako da iz rješenja o odobrenju za gradnju pod brojem UP/I- 02-260/1-72 kojim je odobrena gradnja na tom dijelu kčbr. [katastarska čestica] na ime oca tužitelja proizlazi kako su prilazni put i vrt napravljeni u skladu s tom dozvolom te da se ne nalaze na području pomorskog dobra. U odnosu na tijek postupka P.227/06 tužitelj navodi kako tuženik priznaje da se ogradni zid i betonski plato nalazi na kčbr. [katastarska čestica] u suvlasništvu tužitelja. Inače da je ogradni zid preko kojeg je tuženik prebacio konop i uz pomoć automobila izvlačio svoj čamac s pristupnim prilazom kućama izgradio još otac tužitelja pred više od 50 godina, kao i vrt ispod tog ogradnog zida po kojem je tuženik hodao i skupljao prekinuti konop. Pred oko 30 godina da je zid povišen dijelom od kamenih ploča dok je obnovljen i betonski blokovi zamijenjeni betonom i obložen klesanim kamenom sve u skladu s izdanom dozvolom za gradnju od 12. listopada 1971. godine. Dana 15. svibnja 2013. godine da je grupa građana tržila inspekcijski pregled pomorskog dobra i kčbr. [katastarska čestica] te su prijavili tužitelja da im je baš na dijelu nekretnine koji je predmetom ovog parničnog postupka onemogućio pristup brodicama i moru na način da što je , postavio prepreke na južnoj plaži, dvije daske za jedrenje i veliki kamen. Postupajući po takvo podnesenom zahtjevu da je izvršen inspekcijski pregled i na obrascu B naznačeno da je uvid i očevid bez nedostataka, odnosno da nisu utvrđene ikakve promjene na pomorskom dobru.

4. Postupajući po podnesenoj tužbi, Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli je 8. srpnja 2016. pod posl. br P-788/2015, donio presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev uz utvrđenje da prijeporni pojas zemljišta predstavlja pomorsko dobro, a ne zemljište u (su)vlasništvu tužitelja.

5. Rečena presuda je povodom izjavljene žalbe tužitelja potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-727/2016 od 14. studenog 2018. Protiv tako donesene drugostupanjske odluke-Presude, tužitelj je pravodobno podnio reviziju koja je kao nedopuštena odbačena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1261/2019.

6. Iz stanja spisa predmeta proizlazi dalje da je tužitelj 30. siječnja 2019. podnio ustavnu tužbu protiv označene prvostupanjske i drugostupanjske presude.

7. Dana 2. svibnja 2025. na spis predmeta zaprimljena je odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III-2444/2023 od 9. travnja 2025. kojom se po usvajanju ustavne tužbe tužitelja ukidaju presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž- 727/2016-3 od 14. studenog 2018. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. P-788/2015 od 8. srpnja 2016. zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. st. 1 Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, u daljnjem tekstu Ustav) i člankom 6. st. 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06 i 13/07, u daljnjem tekstu: Konvencija). Ustavni sud polazi od odredbi čl. 21 i čl. 22 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao mjerodavnog prava kojim je regulirano pravo na zaštitu posjeda i sudsku zaštitu. Zatim, mada se u postupcima u kojim bi dolazilo do primjene tako označenih odredbi o pružanju zaštite posjeda, Ustavni sud upire na činjenicu da je tužitelj temeljem nasljeđivanja iza smrti svog oca upisan kao suvlasnik za 7/36 dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] time da stanje spisa ne upućuje na zaključak da je eksproprijacijom prestalo pravo vlasništva prednika podnositelja ili samog podnositelja u odnosu na dio te nekretnine koji je stekao status pomorskog dobra. Dakle, da stanje spisa ne upućuje na zaključak da tužitelj do pravomoćnog dovršetka spora u konkretnom slučaju nije izgubio vlasničku legitimaciju u odnosu na navedenu nekretninu. Ustavni sud napominje i da činjenica što određene nekretnine na temelju zakona (ex lege stječu status pomorskog dobra (tj. mijenjaju svoj pravni status) sama po sebi ne dovodi uvijek i nužno do istodobnog (tj. stupanjem na snagu pojedinog zakona koji uređuje pitanje pomorskog dobra) prestanka već postojećeg prava vlasništva na tim nekretninama i s tim u vezi odgovarajuće publiciranosti tog prava u javnim knjigama. Upućuje na primjenu načela povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga koje se razlikuje po svojim pravnim učincima. Ustavni sud naglašava da nevaljanost i otklanjanje pravnih učinaka upisanih prava vlasništva na pomorskom dobru, nužno za svoju posljedicu imaju faktično oduzimanje prava vlasništva, ali da sami po sebi ne otklanjaju primjenu, u svakom pojedinom slučaju, načela zaštite prava vlasništva propisanog čl. 3 Ustava kako je ono konkretizirano čl. 50. st.1 Ustava zajamčenim pravom vlasnika da u slučaju zakonom propisanog oduzimanja prava vlasništva ostvari pravo na naknadu tržišne vrijednosti i da štiti svoja prava u postupku pred nadležnim tijelima. Stoga, Ustavni sud ne prihvaća stajalište sudova prema kojim su "…ocijenivši osnovanim prigovor nedostataka aktivne legitimacije na strani tužitelja…" odbili tužbeni zahtjev.

8. U postupku je proveden dokaz pregledom isprava priloženih spisu i to rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O. 105/93 od 01. lipnja 1994.godine iza smrti ĆI pok. K, e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopisa obitelji ĆI od 17. listopada 2006. godine upućenog obitelji ZI, fotografije lica mjesta datirane s 16. lipnja 203. godine, fotografija lica mjesta (prilog 1G spisa), uredbe o utvrđivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], objavljene u NN br. 18/2002 i s tim u vezi situacije katastra Korčula Klasa: 936-03/96-01/10 Ur. Broj: 2117-6/4-01-95-3, skice premjeravanja Ureda za katastar Korčula br. 627 od 20. prosinca 1966. godine po prijavnom listu br. 12-1/953-66, 12-1/954-66, preslike dijela zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica], izviješća tadašnje Općine Korčula, Sekretarijata općinske uprave, služba za katastar Korčula, br. 12-12/1-71 od 12. veljače 1971. godine zaprimljeno u zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda u Korčuli pod Z. 100/71, skice premjeravanja Ureda za katastar Korčula pod rednim brojem 630 od 10. srpnja 1968. godine po prijavnom listu br. 12-4, preslike kopije katastarskog plana Klasa: 935-06/98-01/01, Klasa: 2117-06/4-02/8-98-287 od 18. rujna 1998. godine, dopisa tužitelja, DI i VI upućenog **.**.2009. NI i s tim u vezi opomene od 01. srpnja 2009. godine, rješenja o odobrenju za gradnju pod brojem UP/I-02-260/1-72 od 12. listopada 1972. godine, fotografije iz 1982. godine, zapisnika o obavljenom inspekcijskom pregledu pomorskog dobra Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Lučke Kapetanije Dubrovnik, Klasa: UP/I-342-24/13-03/10 Ur. Br. 530-03-08/14-13-01 od 15. svibnja 2013. godine, e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 06. veljače 2014. godine, izlista stanja katastarskog plana na dan 13. ožujka 2013. godine, skice na kojoj je rukom (od strane punomoćnika tuženika) nadopisano "skica mjerenja vještaka priložena zahtjevu KI za dogradnju kuće", fotografije datirane s 02. ožujka 2014. godine te kolor fotografija (prilog H2 i I2 spisa), rješenje Lučke kapetanije Dubrovnik br. 03-268-1/1976 od 19. listopada 1976. godine, ispisa Geoportala, informacijskog sustava prostornog uređenja, očitovanja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku Klasa: 934-01/16-01/19, Urbroj: 2117/1-0816-2 od 25. siječnja 2016., saslušanjem u svojstvu svjedoka KIF pok. O, PI pok. JI, TI kćerke J te tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka.

9. U ponovljenom postupku pored naprijed pobrojanih dokaza sud je proveo dokaz čitanjem zk. izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 11. lipnja 2025., zk. izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 11. lipnja 2025., prijavnog lista potvrđenog od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Korčula KLASA:932-06/2018-02/151, URBROJ: 541-28-03/4-18-5 od 13. rujna 2018. položenog u ovosudnoj zbirci isprava pod Z-7040/2019, a pregledani su i ovosudni spisi P-442/2013 i P-300/14..

9. Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog izvedenog dokaza posebno ovaj sud drži da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

10. Tužitelj, dakle, a pozivajući se na svoje pravo suvlasništva kčbr. [katastarska čestica], u smislu odredbe čl. 167 ZV-a (op. a ne pozivom na odredbe o pružanju posjedovne zaštite) zahtijeva da ga tuženi prestane uznemiravati u suvlasničkim ovlaštenjima na utuženom dijelu kčbr. [katastarska čestica].

11. Uvidom u zemljišnu knjigu, konkretno zk izvadak sa stanjem na dan 9. srpnja 2013. utvrđeno je da je kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisana po predjelu zv. "Zaglav" u površini od 14170m2 kao vlasništvo GI za 3/144 dijela, Furtholzer I za 3/144 dijela, Logo Jelene ž. C za 54/144 dijela, RI, brata tužitelja, za 7/36 dijela, DI, brata tužitelja, za 7/36 dijela i tužitelja za 7/36 dijela. Upis prava suvlasništva na ime potonje troje navedenih suvlasnika proveden je na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O. 105/93od 01. lipnja 1994. godine iza smrti ĆI pok. K, oda tužitelja. U katastarskom operatu je pak označena nekretnina upisana u posjedovni list br.1447 k. o. [katastarska općina] po kulturi kao šuma.

12. Iz utvrđenja u postupku proizlazi da je prijepor tek manji dio kčbr. [katastarska čestica], a izgled takvog prijepora utvrđen je uvidom u fotografije lica mjesta, iskazima svjedoka pa i samih parničnih stranaka. Riječ je o krajnjem jugoistočnom djelu kčbr. [katastarska čestica] položenom uz tamo prolazeću javnu cestu Korčula – Račišće koja se tim predjelom proteže u smjeru sjever-jug. Od javne asfaltirane ceste prijeporni dio ograđen je zidom obloženim kamenim pločama koji zid se također proteže u pravcu sjever-jug. Neposredno uz taj zid, s istočne strane nalazi se uski betonirani plato koji prati pravac zida s tim da je plato naknadno produžen i prema jugu (fotografija G2 spisa), a takav produžetak betoniranog platoa bio je predmetom postupka radi smetanja posjeda pokrenutog tužbom zaprimljenom u Općinskom sudu u Korčuli pod posl. br. P. 227/06 i to po tužbi ŽI, oca ovdje tuženika, kao tužitelja, protiv ovdje tužitelja i njegova brata DI, kao tamo tuženika. Iz fotografija priloženih spisu proizlazi da prije opisani zid obložen kamenom ograđuje dijelom zemljište u čijem sjevernom dijelu je vidljivo raslinje, a u pravcu jugozapada zemljište je ograđeno morskom obalom gdje se uz rub nalaze plovila mještana.

13. Inače, a kako je to prikazano na spisu priloženoj kopiji katastarskog plana, čitava kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja istočni dio poluotoka zv. "Mali Zaglav" u uvali [adresa] a može se reći da svojom površinom predstavlja tako reći istočnu polovinu navedenog poluotoka. Zapadno od kčbr. [katastarska čestica] nalazi se kčbr. [katastarska čestica] te u jugozapadnom dijelu kčbr. [katastarska čestica] formirana u obliku uskog trokuta. Sve ove nekretnine okružuje nekretnina bilježena kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je nedvojbeno pomorsko dobro i kao takva dolazi upisana u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina], točnije kao Javno dobro – obalni pojas.

14. U ovom sudu već je bilo postupaka koji su se vodili između tužitelja i članova obitelji tuženika ili njihovih susjeda, a predmetom kojih je bila međašna kčbr. [katastarska čestica]. Tako je čitanjem presude Općinskog suda u Korčuli posl. br. P-581/12 od 11. srpnja 2013. godine utvrđeno da je i ovdje tužitelju pružena vlasnička zaštita na način da je utvrđeno kako je tamo tuženik NI uznemiravao tužitelja na način što je preskakao željeznu ogradu i prolazio preko označne nekretnine pa mu je zabranjeno svako takvo ili slično ponašanja ubuduće. I predmetom posjedovnih parnica posl. br. P. 441/13, posl. br. P. 442/13, i posl. br. P. 418/13 bila je kčbr. [katastarska čestica] koja se proteže u pravcu sjevera u odnosu na u ovom predmetu prijeporni pojas zemljišta, a u tim je postupcima utvrđeno kako kčbr. [katastarska čestica] predstavlja dijelom asfaltirani plato, a dijelom zemljanu površinu što se sve proteže između javne asfaltirane prometnice i morske obale na drugom (sjevernom) uglu prije opisanog poluotoka "Mali Zaglav". Stoga utvrđenje u tim postupcima nisu od utjecaja na meritum raspravljanja u ovoj pravnoj stvari, mada, uostalom kao i dopisi priloženi u ovom postupku od strane tužitelja, ukazuju na netrpeljivost između članova obitelji tužitelja i članova obitelji tuženika te susjeda koji tamo žive. Postupak pak pokrenut tužbom ŽI radi smetanja posjeda u Općinskom sudu u Korčuli posl. br. P-227/06 radi smetanja posjeda protiv ovdje tužitelja i njegova brata DI, kao tamo tuženika, pravomoćno je okončan rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž- 280/2015 od 20. travnja 2016. na način da je utvrđeno kako su tuženici AI i KI iz [adresa] smetali tužitelja ŽI iz [adresa], u zadnjem mirnom i nesmetanom posjedu prava stvarne služnosti kolnog i pješačkog prolaza između ogradnog zida parcele tuženika i mora, time što su dana 29. ožujka 2006. god. sagradili betonski zid-nogostup duljine 350 cm, širine 130 cm, visine sa zapadne strane 40 cm i visine sa istočne strane cca 20 cm, sagrađenim na dijelu čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te tako zatvorili navedeni kolni prolaz i otežali pješački prilaz do pristaništa za čamce radi njihovog izvlačenja, pa im se nalaže da uspostave ranije posjedovno stanje tako što će porušiti novosagrađeni betonski zid – nogostup, prethodno navedenih dimenzija, u cijelosti, te ukloniti sa predmetnog prolaza građevinski materijal od kojeg je zid – nogostup napravljen. Riječ je o produžetku nogostupa prikazano na fotografiji na prilogu G2 spisa, dakle ne o zemljištu ispod kamenom obloženog betonskog zida.

15. U postupku je nakon saslušanja parničnih stranaka učinjeno nedvojbenim kako je tuženik u srpnju 2013. godine prilikom izvlačenja iz mora svog plovila razvukao konop i prebacio ga preko prije opisanog kamenom obloženog zida koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. No, tuženik je još u svom odgovoru na tužbu istaknuo prigovor da ogradni zid i zemljište koje se proteže zapadno od ogradnog zida i betoniranog platoa predstavlja pomorsko dobro pa da se u tom smislu ne radi o zemljištu koje je u suvlasništvu tužitelja.

16. Sporno je onda pripada li tužitelju pravo na vlasničkopravnu zaštitu u smislu odredbe čl. 167 ZV-a. Prema citiranoj odredbi čl. 167. ZV-a ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da vlasnik u konkretnom slučaju mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, pri čemu je vlasnik ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Ukoliko pak ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

17. Obrazlažući svoje navode da prijeporni dio zemljišta predstavlja pomorsko dobro tuženik se prije svega pozvao na Uredbu Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] s pripadajućim grafičkim prilogom. Ujedno se tuženik pozivao i na činjenicu da zemljište koje se proteže (jugo)zapadno od ogradnog zida i betoniranog platoa predstavlja nasip pa da je već samom tom činjenicom po zakonu riječ o pomorskom dobru.

18. Uvidom u Uredbu Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] koja je objavljena u Narodnim novinama br. 18/02 proizlazi da je istom u čl. 2. od točke 1. do točke 20 po tamo navedenim koordinatama određena granica pomorskog dobra kako je to nacrtano i označeno u grafičkom prilogu, na kopiji katastarskog plana k. o. [katastarska općina], br. lista plana 5 u mjerilu 1:2880 i na snimci stvarnog stanja u mjerilu 1:500. Čl. 3 je određeno kako su netom navedeni grafički prilozi sastavni dio uredbe, dok je čl. 4 utanačeno kako će na temelju ove Uredbe nadležna tijela izvršiti potrebne radnje u vezi evidencije pomorskog dobra. Iz priloženog grafičkog priloga utvrđeno je kako je na istom prikazana linija po prije navedenim točkama, a prema utvrđenjima u postupku, uvažavajući pri tome nalaz i mišljenje mjernika vještaka Miša Biliša, dipl. ing. geodezije iznesenog na licu mjesta prilikom očevida u postupku radi smetanja posjeda P.300/14, ovaj sud zaključuje da se prijeporni pojas zemljišta (o.p. kojeg su stranke približno jednako označile zelenim markerom, tužitelj na prilogu 1C, 1E, 1O i G2 spisa, a tuženik na prilogu 1I i J2 spisa) nalazi unutar Uredbom određene granice pomorskom dobru. Naime, na pripadajućem grafičkom prilogu prikazan je, odnosno ucrtan prije opisani betonirani plato koji se nalazi izvan po Uredbi ucrtane granice pomorskog dobra koja granica dijelom prolazi i ogradnim zidom obloženim kamenim pločama, konkretno između točki 18-19.

19. Uvidom u spis Općinskog suda u Korčuli IR.17/04 utvrđeno je kako su u tom predmetu dana 08. ožujka 2004. godine ovdje tužitelj i njegov brat DI Amadeo podnijeli prijedlog radi osiguranja dokaza. U tako podnesenom prijedlogu tužitelj i njegov brat, kao tamo predlagatelji, pozivaju se upravo na prije navedenu Uredbu i pripadajući grafički prilog, a pri tome prilažu odluku Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Stručnog Povjerenstva za granice pomorskog dobra, Klasa: 947-01/00-01/240, Ur. broj: 2117-03/3-02-15 od 16. travnja 2002. godine. Takva Odluka donesena je upravo po zahtjevu članova obitelji tužitelja, a istom je, po prethodnom utvrđenju da je u tom predmetu potrebna izrada geodetskog elaborata te obilježavanje granica pomorskog dobra trajnim oznakama (točka 1), od članova obitelji KI zatraženo da u roku od 3 mjeseca izrade geodetski elaborat te ga dostave povjerenstvu na potvrđivanje o usklađenosti s Uredbom o granici pomorskog dobra. U obrazloženju te odluke se jasno navodi kako je nadležno povjerenstvo utvrdilo da granica pomorskog dobra (utvrđena Uredbom) ne slijedi rubove postojećih parcela u cijelosti pa da je potrebno izraditi geodetski elaborat. Predlagatelji su naprijed podnesenim prijedlogom zaprimljenim pod IR. 17/04 stoga predložili da sud u postupku osiguranja dokaza po provođenju dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka utvrdi cit: "sveukupno činjenično stanje na dijelovima nekretnina označenim kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i baš posebno površine dijelova ovih nekretnina koje su sada u posjedu predlagatelja, kulture na ovim nekretninama, te ostale poboljšice što su sve predlagatelji izveli". Daljnjim pregledom spisa, a po provedenom očevidu na licu mjesta uz prisustvo mjernika vještaka, također Miša Biliša, dipl. ing. geodezije, prije svega je utvrđeno da je u grafičkom prilogu priloženom uz Uredbu pogrešno označena kčbr. koja nedvojbeno predstavlja pomorsko dobro tako da je umjesto pravilno kčbr. [katastarska čestica] tamo naznačena kčbr. [katastarska čestica] koja činjenica proizlazi i iz kopije katastarskog plana (prilog 2c i 2D spisa). Postupak radi osiguranja dokaza okončan je izradom i prilaganjem skice vještačenja (list 8 spisa IR.17/04). Od strane suda se primjećuje da su na toj skici granice kčbr. [katastarska čestica] u većem dijelu označene isprekidanom linijom, tj. da nisu definirane. U odnosu na dio kčbr. [katastarska čestica] koji je sada predmetom postupka u ovoj parnici također je za primijetiti, a protivno tvrdnjama tužitelja u podnesku priloženom na ročištu održanom 14. veljače 2014. (prilog 1L spisa str. 3) da na tom dijelu (markerom označenom od strane tužitelja na prilogu 1O spisa) nisu ucrtane nikakve kulture oznakama koje je sam vještak prikazao u "legendi" izrađene skice kao masline, voćke, makija a tužitelj se u ovom postupku pozivao baš na tako izrađenu skicu u postupku IR.17/04 (list 5 priloga IL spisa).

20. Za navesti je i da su se parnične stranke za vrijeme trajanja ove parnice pozivale na više skica na kojima je prikazana kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u vezi istih navodile kako postoji prijašnja (stara) i nova granica pomorskog dobra. Tako spisu, pored situacije koja je kod nadležnog Ureda za katastar zavedene pod Klasom: 936- 03-96-01/10, Ur.Br. 2117-06-4-01-95-3, kao grafički prilog Uredbe, prileže i skica premjeravanja Ureda za katastar Korčula pod br. 627 po prijavnom listu br. 12-1,953- 66, 12-1/954-66 od 1966. godine, skica premjeravanja br. 630 Ureda za katastar Korčula po prijavnom listu br.12-4 iz 1968. godine, skica mjernika vještaka za koju je tuženik naveo da je ista priložena zahtjevu ovdje tužitelja za dogradnju kuće oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te skica, odnosno situacija "PROBIK TRADE" d.o.o. poduzeća za projektiranje, graditeljstvo, usluge i trgovinu po zahtjevu ovdje tužitelja kao investitora radi rekonstrukcije stambene zgrade iz siječnja 1966. godine. Posve očito je da je svaka od ovih skica izrađena za potrebe određenih upravih postupaka, no sud se međutim nije upuštao u usporedbu i ocjenjivanje stanja prikazanog na skicama i situacijama lica mjesta naprosto iz razloga jer sud za to nije ovlašten niti ima potrebna stručna znanja koja su u domeni geodetske struke.

21. Valjalo je dakle utvrditi da li prijeporni pojas zemljišta u vrijeme počinjenja radnji od strane tuženika koje su u tužbi okarakterizirane kao uznemiravanje prava suvlasništva tužitelja predstavlja pomorsko dobro.

22. Iz isprava priloženih spisu proizlazi da je kčbr. [katastarska čestica] u dijelu koji tako reći gleda prema moru, tj. u južnom dijelu, bila predmetom odlučivanja određenih upravnih postupaka. Tako je pregledom rješenja o odobrenju za gradnju tadašnje Općine Korčula, sekretarijata za poslove uprave, službe za upravno pravne poslove broj UP/I- 02-260/1-72 od 12. listopada 1972. godine utvrđeno da je po zahtjevu danas pok. ŠI pok. B, oca tužitelja, kojim je uz prilaganje nacrta, službenog precrta katastarskog plana i mišljenja Lučka kapetanije Dubrovnik, tražio odobrenje za gradnju istezališta čamca sa prilazom i platoom, dozvoljeno imenovanom sagraditi naznačene objekte na nekretninama bilježenim kao kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema iskazu tužitelja danas pok. MI, sagradio je navedene objekte, ali ispod, u pravcu kuće bilježene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle dalje prema zapadu od prijepornog dijela čestice u ovom postupku. Takav most i plato ucrtani su na skici vještačenja IR.17/04 (u predmetnom spisu prilog 1O) i to neposredno s južne strane označene zgrade. No protivno navodima tužitelja iznesenim u podnesku priloženom na ročištu 14. veljače 2014. godine (list 6 priloga 1L spisa) ovaj sud ne nalazi da je predmetom citiranog Rješenja o gradnji bio vrt i ogradni zid preko kojeg je tuženik razvukao konop radi izvlačenja svog plovila. Ne samo da se vrt koji se opisuje u tužbi ne spominje u tom Rješenju, nego po prirodi stvari vrt i ne može biti predmetom građevinske dozvole niti se navođenje prilaza i platoa može podvesti pod pojmom vrta i ogradnog zida, već se prilaz očito odnosi na usku trasu koja se proteže u smjeru istok- zapad, sjeverno od onog dijela kčbr. [katastarska čestica] koji je sada predmetom ovog postupka. Tako prikazano stanje na fotografiji lica mjesta iz 1982. godine koju fotografiju je priložio sam tužitelj ukazuje trasu tog prilaza do mosta i platoa prema zapadu. Također ta trasa prilaza započinje od javnog puta baš od sjevernog ugla tada postojećeg ogradnog zidića koji se sastojao od dva reda betonskih blokova.

23. U upravnom postupku vođenom od strane Lučka kapetanije još 1976. godine, nadležne na temelju tada važećih odredbi Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (NN br. 19/74) i odredbi Zakona o izgradnji objekata (NN br. 20/75) predmet postupka bio je zahtjev za izdavanje suglasnosti za izgradnju pristaništa i navoza u predjelu [adresa] u blizini kuće podnositelja zahtjeva NI i ĐI. U tom postupku je utvrđeno da uz javnu cestu Korčula-Račišće postoje tri platoa i dva nasipa u samom uglu zaljeva u kojem je tadašnja Mjesna Zajednica bespravno izvršila nasipanje ispod već sagrađenog obrambenog zida. Točno je kako je u točki 1 rješenja Lučke kapetanije Dubrovnik br. 03-268-1/1976 od 19. listopada 1976. godine, u obrazloženju odbijanja zahtjeva NI i ĐI utvrđeno da se dio predjela označenog za gradnju nalazi na parceli privatnog vlasništva čiji vlasnik nije niti NI niti FI (op. ali se ne konstatira da je riječ o vlasništvu obitelji MI), no nije bez značaja daljnji navod da se predmetna parcela i to baš oznake kčbr. [katastarska čestica] nalazi na pomorskom dobru. Stoga činjenica što je u tom postupku odbijen zahtjev NI i ĐI kao i činjenica što je protiv istih bio pokrenut prekršajni postupak ne ide u prilog činjenici na koju upire tužitelj da je riječ isključivo o privatnom vlasništvu. Dapače u točki 5 obrazloženja stoji da je prekršajni postupak protiv imenovanih pokrenut upravo zbog uzurpacije pomorskog dobra, a nije bez značaja ni okolnost što je na dijelu te nekretnine izvršeno nasipanje pri čemu je relevantno utvrđenje da je riječ da je takvo nasipanje bespravnog karaktera. Sa stanovišta ovog suda, obzirom na utvrđeno u tom upravnom postupku i tamo opisani pojas zemljišta ne može se sa sigurnošću tvrditi da je riječ baš o sada prijepornom dijelu kčbr. [katastarska čestica] preko kojeg je tuženik razvlačio konop, ali iz fotografija priloženih spisu doista proizlazi da zemljište u pravcu jugozapada od danas postojećeg zida obloženog kamenom predstavlja nasip gdje se izvlače barke (prilog A E, AG i 1Ž spisa). Da kojim slučajem zemljište koje je bilo predmetom tog postupka nije predstavljalo pomorsko dobro onda bi se postupak povodom zahtjeva NI i ĐI vodio pred nekim drugim nadležnim tijelom, a ne pred Lučkom kapetanijom kao, kako je već utvrđeno, nadležnom za pomorsko dobro.

24. Opet protivno navodima tužitelja iz podneska priloženog na ročištu 14. veljače 2014., iz priloženih zapisnika o obavljenom inspekcijskom pregledu pomorskog dobra Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Lučke Kapetanije Dubrovnik, Klasa: UP/I-342-24/13-03/10 Ur. Br. 530-03-08/14-13-01 od 15. svibnja 2013. godine razvidno je kako je povodom prijave grupe građana obavljen inspekcijski pregled baš pomorskog dobra i to označenog kao kčbr. [katastarska čestica], ali i kčbr. [katastarska čestica]. Takav inspekcijski pregled izvršen je povodom prijave grupe građana među kojima nije tuženik te je utvrđeno cit. "inspekcija bez nedostataka". Iz stavki tih zapisnika proizlazi kako je određena grupa građana prijavila nemogućnost pristupa moru i brodicama zbog postavljenih zapreka na kčbr. [katastarska čestica] i to na južnoj strani plaže (dvije daske za jedrenje i veliki kamen) što dakle nije predmetom ovog postupka. Ujedno je i konstatirano da je, kako je to tamo navedeno, vlasnik kčbr. [katastarska čestica] za vrijeme obavljenog nadzora u Splitu, zastupan po bratu DI pa na zapisniku tek konstatirana izjava potonjeg da nije bilo promjena u granicama od 6m od mora.

25. Na temelju iskaza svjedoka i stanja prikazanog na fotografijama koje prileže spisu u postupku je utvrđeno da se izgled prijepornog dijela kčbr. [katastarska čestica] tijekom godina u drugoj polovini 20. st. izmijenio. Nedvojbeno je da je dio čest. zem. [katastarska čestica] u južnom dijelu s istočne strane bio ograđen od javnog puta malim zidićem koji se uočava na fotografiji koju je tužitelj priložio spisu (prilog 1 Ž spisa). Ogradni zid vidljiv je i na trećoj fotografiji na prilogu I2 spisa, a sud je na temelju tako prikazanog stanja i iskaza svjedoka SI pok. JI utvrdio da je takav ogradni zid bio kraći nego li je to sada postojeći kamenom obloženi ogradni zid. Svjedok PI pok. JI u svom iskazu navodi da je ogradni zid obložen kamenim pločama izgrađen 2003., 2004. ili 2005. godine, dok je prethodno na tom mjestu bio suhozid od betonskih blokova, ali niži i kako je već rečeno kraći od danas postojećeg zida. Svjedokinja HI pok. O u svom iskazu opisuje kako je zid obložen kamenim pločama izgrađen pred oko 10 godina, dok se ne sjeća što je prethodno bilo na tom pravcu zemljišta. Produžetak betoniranog platoa je prema suglasnim kazivanjima ovih dvaju svjedoka izgrađen pred oko pet godina, a to je utvrđeno i pregledom spisa pokrenutog tužbom pod posl. br. P.227/06. Pri tome svjedokinja HI ukazuje kako njima mještanima [adresa] koji u tom predjelu drže svoja plovila upravo ovaj produžetak betoniranog platoa sprječava izvlačenje plovila na način kako su to prije radili – konkretno ulazili automobilom na sami nasip ispod javne ceste. U tom je pravcu i iskaz svjedoka PI koji navodi da se površina ispod betonskog platoa koristila kao nasip za ostavljanje prikolica kao i za porinuće manjih plovila. Što se tiče vrta svjedokinja ČI navodi da je vrt nasut s tim da je u moru izgrađen zid, ali je i u odnosu na vrt navela kako se ne može sjetiti od kada se isti nalazi na licu mjesta. Svjedok PI navodi da je na prijepornom dijelu u vrijeme dok je bio dječak bilo plitko more, tzv. pličina, a u vrtu koji je danas ograđen kamenim pločama zasađeno bilje s tim što je prema moru taj vrt ograđen betonskim zidom – rubnikom 10cm. Svjedokinja TI, inače supruga tužitelja, u svom iskazu opisuje uznemiravanje učinjeno od strane tuženika pa tako navodi da je tuženik preko ogradnog zida i vrta izvlačio barku i to na način da je vezao podeblji konop na jednom kraju za barku, a na drugom kraju za automobil kojeg je parkirao ovdje na cesti. Prilikom poduzimanja takvih radnji da je konopom "strugao po bilju " u vrtu pri čemu se bilje uništilo i strgalo, a potom da se konop u jednom moment rascijepao kada je sve palo u opisani vrt. Isto tako ova svjedokinja navodi da je vrt u smjeru prema moru ograđen zidom koji se proteže od krajnjeg lijevog ruba betonskog zida obloženog kamenim pločama pa blagom kosinom prema obiteljskoj kuću Amadeo.

26. Upitan na okolnosti iz tužbe tužitelj u svom stranačkom iskazu prije svega ukazuje kako ga tuženik u niz navrata uznemirava u pravu vlasništva kčbr. [katastarska čestica], no predmetom ovog postupka je, obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva kojim je sam tužitelj determinirao predmet raspravljanja, isključivo razvlačenje konopa prilikom izvlačenja plovila tuženika. Na upit suda na koji je način tuženik prije čina opisanog u tužbi izvlačio svoje plovilo, tužitelj opisuje da je tuženik, prije to radio na pomorskom dobru, izvan granice tužiteljeve parcele i to na prostoru kojeg je tužitelj ukazao prilikom davanja iskaza na skici priloženoj kao prilog 1O spisa, prostor između isprekidane linije i prikazanog pomorskog dobra. Međutim, ovakvi navodi tužitelja u suprotnosti su s utvrđenjem suda u ovosudnom postupku P.227/06 (P.300/14). Ovo stoga što je sud u tom postupku utvrdio kako je otac ovdje tuženika, tamo tužitelj CI pok. JI do mora pristupao upravo prostorom na kojem je ovdje tužitelj i njegov brat AI izbetonirao produžetak platoa – nogostupa koji se nalazi između kolnika i obalnog pojasa. Konkretno, u tom postupku pokrenutom povodom tužbe radi pružanja posjedovne zaštite utvrđeno je kako je tamo tužitelj od javne ceste do mora prolazio baš u prostoru gdje završava ogradni zid obložen kamenim pločama pa do mora u dužini cca 7m radi upotrebe svoje barke i to na način da je prolazio pješice, pomoću ručnih kolica prevozio ribarski alat, mreže i slično, a prema potrebi, po naravi stvari, jednom ili dva put godišnje pomoću automobila izvlačio i svoje plovilo na obalu radi održavanja. Budući je predmetom postupka radi pružanja posjedovne zaštite pokrenutom tužbom ŽI pok. JI bilo tek utvrđenje zadnjeg mirnog posjeda i čina smetanja to odluka prvostupanjskog suda pod posl. br. P. 300/14 od 02. prosinca 2014. godine kojom je, po utvrđenju da je prijeporni pojas zemljišta koji je bio predmet pružanja posjedovne zaštite u funkciji javnog dobra, odbijen tužbeni zahtjev nije od utjecaja na meritum raspravljanja u ovoj pravnoj stvari uz napomenu da takva odluka do zaključenja ročišta glavne rasprave u konkretnom slučaju nije stekla svojstvo pravomoćnosti.

27. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, a zbog sumnje da li prijeporni pojas zemljišta predstavlja pomorsko dobro ili ne, sud je konzultirao nadležan Županijski Ured za pomorstvo u županiji na čijem se području nekretnina nalazi. Mišljenje tog ureda nije mjerodavno jer nema značaj upravnog akta, ali svakako može otkloniti sumnju. Naime takav ured iznosi podatak da li je u određenom području utvrđena granica pomorskog dobra te je li ta nekretnina obuhvaćena tom granicom, a upravo su to relevantni podaci (na izneseno upućuje i pisani rad "Nekretnine na pomorskom dobru", UI).

28. Iz spisu priloženog očitovanja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku Klasa: 934-01/16-01/19, Urbroj: 2117/1-0816-2 od 25. siječnja 2016. proizlazi da je Uredba Vlade RH o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] (NN. br. 18/02) donesena u zakonski propisanom postupku iz koje je vidljiva granica pomorskog dobra označena na dostavljenom grafičkom prilogu. Iz iznesenog proizlazi da se nakon donošenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br. 158/03, 141/06 i 38/09 dalje ZPDML) i s tim u vezi odredbi Uredbe o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra (NN br. 08/04, 82/05) te odredbi Pravilnika o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra (NN br. 29/05), nije sukladno zakonskoj proceduri utvrđivala neka druga granica pomorskog dobra ili status pomorskog dobra u odnosu na prijeporni pojas zemljišta.

29. U ponovljenom postupku sud je utvrdio kako je prijavnim listom položenim u zbirci isprava pod Z-7040/2019 došlo do promjene provedene u katastarskom operatu u pogledu oblika, broja i površine nekretnina kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] na način da se od kčbr. [katastarska čestica] formiraju kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], od utužene kčbr. [katastarska čestica] formirana je kčbr. [katastarska čestica], od kčbr. [katastarska čestica] formirana je kčbr. [katastarska čestica], od kčbr. [katastarska čestica] formirana je kčbr. [katastarska čestica], a od kčbr. [katastarska čestica] formirana je kčbr. [katastarska čestica] nakon čega je došlo do formiranja nove kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od dijela akvatorija k. o. [katastarska općina] evidentirano kao more. Na kčbr. [katastarska čestica] evidentirana je stjenovita obala, a na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana je šuma. Ujedno je utvrđeno i kako je pod Z-463/2023 zabilježeno pokretanje postupka izvlaštenja na kčbr. [katastarska čestica] površine 13252m2 koji dio prema još neprovedenom parcelacijskom elaboratu treba dobiti novu oznaku ukupne površine potpunog izvlaštenja radi rekonstrukcije županijske ceste koja prema utvrđenjima u postupku prolazi istočno od prijepornog pojasa zemljišta.

30. Stoga je ovaj sud utvrdio da prijeporni pojas zemljišta predstavlja pomorsko dobro. Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama određeno je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a uspostavlja se i koristi pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom (čl. 3 st.1), njime upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinice lokalne samouprave, a u skladu s odredbama tog Zakona. (čl. 10 st. 1). Pomorsko dobro je opće dobro (čl. 3 ZPDML-a) što znači da se radi o takvom dijelu prirode koji nije sposoban biti predmetom prava vlasništva i nalazi se u upotrebi svih, sukladno odredbi čl. 3 st. 2 ZV- a. Opća dobra su stvari koje ne mogu biti u stvarnopravnom režimu, ona su res extra commercium i na upotrebi svih. Svatko se može služiti pomorskim dobrom kao općim dobrom na jednak način i pod istim uvjetima za sve. Prema pozitivno pravnim propisima pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim kao i sve što je tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Dijelom kopna smatra se: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva. Početkom 90-ih godina, a uslijed napuštanja socijalističkog društvenog uređenja godine 1994. bio je donesen Pomorski zakonik („Narodne novine“ br. 17/94, 74/94 i 73/96, dalje PZ). U smislu tog propisa morska obala se također smatrala pomorskim dobrom, a morska obala se proteže od crte srednjih niskih voda i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeri služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov te za druge svrhe koje su u vezi za korištenja mora a koji je širok 6 metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda (čl. 50 st. 1 PZ-a). Iz svih ovako iznesenih definiranja pomorskog dobra proizlazi da postoje tri komponente pomorskog dobra: vodena, podmorska i kopnena. Za razliku od vodene i podmorske komponente pomorskog dobra određivanje granice kopnene komponente inače predstavlja sporno pitanje. Prema odredbama sada važećeg ZPDML morska obala se proteže od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena, kao i onaj dio kopna koji prema svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje 6m od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih, viših visokih voda. Kada se govori o dijelu kopna koji prema svojoj prirodi služi korištenju mora pod time se podrazumijeva morska obala koja se nalazi u takvom prirodnom stanju da svakomu onemogućava korištenje mora, npr. prirodna morska plaža koja prema svojoj prirodi služi građanima za kupanje.

31. Člankom 14 sada važećeg ZPDML-a određeno je da granicu pomorskog dobra utvrđuje povjerenstvo za granice Ministarstva nadležnog za potrebe pomorstva na prijedlog županijskog povjerenstva za granice. Definirajući morsku obalu gotovo na identičan način kao i PZ, ZPDML ne rješava sporne situacije oko utvrđivanja granice koji su se do sada pojavljivali u praksi, te ne određuje dodatne kriterija za određivanje granice, ne govori neposredno već posredno o tome da je pomorsko dobro utvrđeno po samom Zakonu, a da je pravna priroda odluke o granici pomorskog dobra u pravilu deklaratornog karaktera, iznimno u slučaju širenja pojasa pomorskog dobra i konstitutivnog. Akcent je stoga u čl. 14 st.1 ZPDML-a na riječi „utvrđuje“, što znači da je odluka koju donosi povjerenstvo deklaratorna, a ne konstitutivna, jer se njome samo proglašava da je nešto na temelju Zakona pomorsko dobro kako je to u ostalom posve jasno propisano u odredbi čl. 3 ZPDML-a. No, u konkretnom slučaju Uredba Vlade RH o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] (NN. br. 18/02) donesena je za vrijeme primjene prije važećeg PZ-a. Za navesti je da su se prema odredbi čl. 50. st. 6 PZ-a granice pomorskog dobra određivale samo u slučaju dvojbe, po zakonu u propisanom postupku, a odluku je donosila Vlada. S tim u vezi za zaključiti je kako u konkretnom slučaju postupak evidentiranja i obilježavanja pomorskog dobra nakon donošenja Uredbe iz 2002. nije dovršen sukladno čl. 4 te Uredbe, a to obzirom da iz utvrđenja u postupku proizlazi kako nije izrađen geodetski elaborat. Međutim, sukladno odredbi čl. 20 Pravilnika o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra (NN br. 29/05) koji je dakle donesen sukladno odredbama sada važećeg ZPDML-a, prije započeti postupci evidencije (o.p. onoga što je već kao takvo utvrđeno) i obilježavanja pojasa pomorskog dobra za granice pomorskog dobra utvrđene prema PZ-u, okončat će se prema odredbama Pravilnika o evidenciji i obilježavanju pojasa pomorskog dobra (NN.br. 7/98).

32. Ustav Republike Hrvatske kao temeljni konstitutivni akt, jamči pravo vlasništva kao jedno od temeljnih prava čovjeka i građanina. Stoga je nepovredivost prava vlasništva, uz slobodu, jednakost, nacionalnu ravnopravnost i ravnopravnost spolova, poštivanje prava čovjeka, vladavinu prava, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, proglasio jednom od najviših vrednota ustavnog poretka. Pravo vlasništva jamči se do te mjere da ga je tek kao iznimku, zakonom u interesu Republike Hrvatske, moguće ograničiti ili oduzeti uz naknadu tržišne vrijednosti u okviru postupka izvlaštenja. Međutim, osim općeg, Ustav Republike Hrvatske propisuje i posebno stvarnopravno uređenje za određene stvari, polazeći od njihovog značaja za život šire zajednice. To prije svega znači da, bez obzira na titulara vlasništva, cijelo društvo ima legitiman interes da te stvari iskorištava i upotrebljava. More, morska obala, otoci i vode, pored ostalih vrednota propisanih čl. 52. st. 1. Ustava i zakonom su određeni kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu. Način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku ovlaštenici prava na njima i vlasnici mogu upotrebljavati i iskorištavati prema Ustavu propisano je posebnim zakonima. Odluke na koje se poziva tužitelj u prilog svojih navoda predstavljaju postupanja u zemljišnoknjižnim spisima predmetom kojih prijedlog radi upisa prava vlasništva na pomorskom dobru za koje se ne može dokazati pravno valjani način stjecanja, dok je u ovom postupku riječ o prestanku uznemiravanja.

33. Rezimirajući sve izneseno jasnim se ukazuje kako je pomorsko dobro određeno po samom zakonu, u konkretnom slučaju sukladno odredbama prije važećeg PZ-a, ono se ne konstituira upisom u zemljišnu knjigu, za postojanje takvog pravnog statusa nije mjerodavan upis u zemljišnu knjigu. Upisom u zemljišnu knjigu tek se publicira i evidentira ta okolnost. Je li nekretnina pomorsko dobro ili ne, proizlazi iz činjenice može li se ona podvesti pod zakonsku definiciju pomorskog dobra, ovisno o njenom izgledu, položaju i funkciji u prostoru – a ne o tome je li nekretnina upisana kao pomorsko dobro u katastru i zemljišnoj knjizi. Stoga u situaciji kada je određena nekretnina upisana u vlasništvo određene osobe, što je baš u konkretnom slučaju, a prema zakonskim odredbama je utvrđeno da ista, makar dijelom predstavlja pomorsko dobro, tada je u tom dijelu ex lege došlo do prestanka prava vlasništva na dijelu te nekretnine i stavljanja izvan prometa u status općeg dobra. Prema tome, opet se ukazuje da upis u zemljišnu knjigu nije od konstitutivnog značaja za stjecanje statusa pomorskog dobra. Irelevantno je i što postupak utvrđivanja granica pomorskog dobra nije okončan jer je odlukom Vlade jasno određeno da zemljište koje omeđuju tamo popisane koordinate prema moru predstavlja pomorsko dobro.

34. Dalje, a kako tužitelj inzistira na vlasničku zaštitu, za pozvati se na odredbu čl. 33 st. 2 ZV-a koja predviđa mogućnost oduzimanja na temelju zakona nekoj stvari sposobnosti da bude objekt prava vlasništva, što za dotadašnjeg vlasnika takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno izvlaštenje. Isto tako i odredba čl. 170 ZV-a propisuje da pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom prema kojoj stvar koja je bila predmet prava vlasništva više to ne može biti u kojem slučaju za dotadašnje vlasništvo nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje. Upravo netom citiranom odredbom utvrđen je prelazak iz vlasničkog u nevlasnički režim.

35. Što se pak tiče pitanja naknade prava prema odredbama propisa o izvlaštenju, to pitanje i nije predmetom ove parnice pa su takve tvrdnje tužitelja irelevantne u ovoj pravnoj stvari.

36. Tužitelj je doduše upisan kao zk suvlasnik, ali je pregledom skica, isprava pa i iskazima saslušanih utvrđeno da je stanje na terenu u suprotnosti sa zk stanjem. Shodno svemu naprijed iznesenom proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke za pružanje ovakve vrste vlasničkopravne zaštite pa je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan. Stoga je i presuđeno kao u izreci.

37. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je sud obvezao tužitelja naknaditi tuženom one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice, a koji se sastoje od troškova tuženog za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to sastav odgovora na tužbu – 75 bodova, pristup na ročišta održana pripremna ročišta 14. veljače 2014. i 17. ožujka 2014. godine - 75 bodova, pristup na ročišta glavne rasprave održanom 08. rujna 2014. i 20. listopada 2014. i ročište 25. svibnja 2016. godine ukupno 225 bodova, sve u skladu s Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknade troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12) uvećano za troškove zastupanja po punomoćnici odvjetnici u ponovljenom postupku za pristup na dva ročišta-po 75 bodova. Troškovi su odmjereni prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora.

U Korčuli, 2. listopada 2025.

S u t k i nj a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte