Poslovni broj: Us I - 981/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice DUK, s prebivalištem u [adresa], državljanka Brazila, zastupana po opunomoćenici Doris Košta odvjetnici u Splitu, Ivana Gundulića 26 A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Omiš, Omiš, Četvrt Vrilo 1, radi napuštanja EGP-a, nakon održane rasprave dana 4. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice Antonia Marelića, odvjetnika u Odvjetničkom uredu Doris Košte u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, Klasa: UP/I-216- 04/25-02/376, Urbroj: 511-12-30-25-1 od 27. ožujka 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave rješenja tužiteljici, po pravomoćnosti, nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/25-02/376, Urbroj: 511-12- 30-25-1 od 27.ožujka 2025. utvrđuje se kako tužiteljica nezakonito boravi u [adresa] zbog čega je dužna napustiti Europski gospodarski prostor u roku od 30 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, te joj se nalaže obveza da prilikom napuštana Republike Hrvatske odnosno Europskog gospodarskog prostora javi policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja RH i EGP-a, uz upozorenje na prisilno udaljenje ukoliko se ne postupi po istom nalogu.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako tuženik nije pravilno ocijenio utvrđene činjenice, s obzirom da postoje proturječnosti između dispozitiva i obrazloženja osporenog akta, činjenica i pravnih stavova koje tuženik navodi. Posebno ukazuje kako obrazloženje rješenja tuženika nije sastavljeno sukladno članku 98. stavku 5. i članku 117. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe kako je u upravnom postupku nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obzirom da je nastavno na doneseno rješenje tužiteljica podneskom od 18. ožujka 2025., predanim 27. ožujka 2025., obzirom na opravdane razloge – spajanje obitelji i trudnoću, dostavila zamolbu za omogućavanje podnošenja zahtjeva za odobrenje privremenog boravka, a sve s razlogom jer je u trenutku dostave podneska bila u iščekivanju zaprimanja originalne dokumentacije potrebne za odobrenje privremenog boravka, te je tužiteljica potpuni zahtjev za odobrenje privremenog boravka podnijela 16. travnja 2025. Napominje kako se tužiteljica kao trudnica u konkretnom slučaju sukladno članku 182. stavku 1. i 2. Zakona o strancima ima smatrati kao ranjiva osoba, a obzirom da ista ima prava posebne zaštite u postupku povratka sukladno citiranom zakonu, a što je sve zajamčeno direktivom o vraćanju 2008/115/EU. Tvrdi kako je nesporno da je tuženik pri donošenju rješenja postupao pretjerano formalistički i suprotno uputi Ustavnog suda RH te je preekscesivno tumačio mjerodavno pravo na konkretne okolnosti, odnosno u cijelosti zanemario i propustio primijeniti odredbu članka 62. stavka 2. Zakona o strancima u smislu kojeg se s obzirom na podneseni zahtjev i podnesak imalo zastati s donošenjem odluke u ovoj upravnoj stvari do okončanja rješavanja po zahtjevu, kao i činjenicu da na strani tužiteljice postoje opravdani razlozi – spajanje obitelji i trudnoća. Prigovara kako je rješenje doneseno kršenjem odredbe članka 6., 7., 9., 30. i 54. Zakona o općem upravnom postupku obzirom kako tužiteljici nisu jasni poznati razlozi za protjerivanje iz Republike Hrvatske, odnosno zbog vremenski kratkog roka u kojem je morala napustiti teritorij Republike Hrvatske, niti je znala o korištenju pravnog lijeka (tužbe) čiji rok za podnošenje je 30 dana, a radi se o prekluzivnom roku. Poziva se na Europsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, konkretno Protokol broj 7. o protjerivanju stranaca i odluku Ustavnog suda RH broj U-III-2086/2016 od 13. ožujka 2018. Prigovara kako je tuženik propustio uzeti u obzir zdravstveno stanje tužiteljice (trudnoću) i obiteljske prilike, u smislu odredbe članka 191. stavka 1. i članka 182. stavka 1. i 2. Zakona o strancima. Smatra kako je u postupku protjerivanja nužno uzeti u obzir spomenute okolnosti koje tuženik nije uzeo u obzir. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako osporeno rješenje sadrži sve elemente propisane člankom 98. stavkom 5 i 6. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi kako je tužiteljica saslušana na zakonom propisani način, te je upoznata sa svojim pravima. Navodi kako je tužiteljica u svojoj izjavi kazala da je namjeravala u Republici Hrvatskoj boraviti tek kraće vrijeme ali joj je povratak otežan zbog trudnoće. tuženo tijelo navodi da kako tužiteljica u trenutku provedbe postupka nije imala nikakvo valjano odobrenje za boravak u Republici Hrvatskoj odlučeno je kao u izreci osporenog rješenja uz davanje maksimalno propisanog roka za napuštanje EGP-a kako bi se stranci dalo vrijeme da ozakoni svoj boravak. Navodi kako odredbu članka 62. stavka 2. Zakona o strancima, na koju se tužiteljica poziva, nije bilo moguće primijeniti u konkretnom slučaju budući se ista odnosi na državljane trećih zemalja koji podnose zahtjev za produljenje privremenog boravka, dakle, na one koji su već imali odobren privremeni boravak i koji su u zakonskom roku zatražili njegovo produljenje. Tuženik smatra kako je postupak proveden u skladu s relevantnim pravnim normama uz poštivanje odredbi koje se odnose na zaštitu u postupku povratka propisanih u članku 182. Zakona o strancima, slijedom čega je primjenom članka 194. istog Zakona odgođeno izvršenje osporenog akta. Predlaže u cijelosti odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te preslik spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 4. rujna 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je utvrđenje nezakonitog boravka i određivanje napuštanja Republike Hrvatske, odnosno Europskog gospodarskog prostora u skladu sa odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22 i 151/22.).

8. Odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Stavkom 2. istog članka propisano je da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Stavkom 3. istog članka propisano je da prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana. Stavkom 5. istog članka propisano je da u slučajevima iz članka 188. stavka 1. ovoga Zakona rok za dragovoljni odlazak može se odrediti u trajanju duljem od 30 dana.

9. Odredbom članka 188. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da u opravdanim slučajevima rok za dragovoljni odlazak može se produljiti rješenjem, s tim da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 184. ovoga Zakona i ovoga članka ne može biti dulje od jedne godine.

10. Odredbom članka 182. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzet će se u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje državljanina treće zemlje prema kojem se poduzimaju mjere. Stavkom 2. istog članka propisano je u smislu stavka 1. ovoga članka, ranjivim osobama smatraju se maloljetnici, osobe s invaliditetom, starije osobe, trudnice, članovi jednoroditeljskih obitelji s maloljetnom djecom, žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog oblika psihičkog, fizičkog ili spolnog nasilja kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa te osobe s duševnim smetnjama.

11. Iz sadržaja spisa proizlazi kako je dana 27.ožujka 2025. u Policijsku postaju Omiš pristupila tužiteljica, državljanka Brazila, te je uvidom u Informacijski sustav MUP-a utvrđeno kako predmetna boravi u [adresa] od 7. prosinca 2024., od čega nezakonito 20 dana. Proizlazi kako je tužiteljici uručen obvezni prekršajni nalog broj:

211-07/25-2/15455 od 27. ožujka 2025., jer je prekršila propise iz članka 183. stavka 1. Zakona o strancima.

12. Spisu je priložen zapisnik o uzimanju izjave tužiteljice dana 27. ožujka 2025. kojom prilikom je ista izjavila kako živi sa obitelji u Brazilu, u Rio de Janeiro, gdje je prije malo više od godinu dana upoznala sadašnjeg vanbračnog partnera DU, i od tada održavaju vezu, viđaju se svugdje po Europi, te je ovoga puta ona došla njemu u posjet u Hrvatsku. Kazala je kako je namjeravala ostati kratko, međutim ostala je u drugom stanju što je otežalo njen povratak u domovinu. Kazala je kako je nakon vijesti o trudnoći, odlučila ostati u RH te je počela rješavati svoj status međutim imala je česta krvarenja i doktor joj je naložio strogo mirovanje. Kazala je kako nije znala da je prekoračila dane boravka te se nada da će uspjeti riješiti svoj ostanak u RH s obzirom da očekuje dijete (3 mjesec trudnoće) te brak.

13. Slijedom navedenog tuženo tijelo je osporenim rješenjem utvrdilo kako su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o povratku, a sve u skladu sa odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o strancima.

14. Ocjenjujući zakonitost osporenog akta, Sud utvrđuje kako je u predmetnom slučaju tuženo tijelo samo citiralo odredbe Zakona o strancima, pri tome ne navodeći dokaze koji su izvedeni u upravnom postupku, dokumentaciju koja je pregledana, kao niti razloge i ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, čime je povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09., 110/21., dalje u tekstu ZUP-a), što osporeno rješenje tuženika čini nezakonitim, a čemu tužitelj osnovano prigovara. Naime, iz dokumentacije priložene spisu predmeta proizlazi da je tuženo tijelo u trenutku donošenja osporenog rješenja imalo saznanja o osobnim okolnostima tužiteljice (liječnička preporuka mirovanja zbog čestih krvarenja u trudnoći), dok iz obrazloženja osporenog rješenja ne proizlazi je li ista uzeta u obzir u smislu odredbe članka 184. stavka 3. Zakona o strancima.

15. Nastavno, potrebno je istaknuti kako je pravilno i potpuno obrazloženje po prirodi stvari neophodna je pretpostavka ostvarenja ustavnog prava stranke na žalbu, odnosno u konkretnom slučaju prava na sudsku zaštitu i ocjenu zakonitosti upravnog akta u upravnom sporu, što je u konkretnom slučaju izostalo.

16. Prema stajalištu Suda, obzirom kako iz dokumentacije priložene spisu predmeta proizlazi da je tuženo tijelo u trenutku donošenja osporenog rješenja imalo saznanja o osobnim okolnostima tužiteljice (liječnička preporuka mirovanja zbog čestih krvarenja u trudnoći), te kako iz obrazloženja osporenog rješenja ne proizlazi je li uzeta u obzir prilikom donošenja osporene odluke u smislu odredbe članka 184. stavka 3. Zakona o strancima, ocjenjuje se kako tuženo tijelo nije pravilno utvrdilo činjenično stanje. Naime, iz spisa predmeta proizlazi kako je tuženo tijelo rješenjem od 15. svibnja 2025. odgodilo izvršenje osporenog rješenja za osam mjeseci, međutim, prema ocjeni Suda kako je tuženo tijelo u trenutku donošenja osporenog rješenja imalo saznanja o osobnim okolnostima tužiteljice moglo je odmah primijeniti odredbu članka 188. u vezi sa člankom 184. stavka 3. Zakona o strancima.

17. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, te odlučiti kao u izreci presude.

18. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, donijeti novo rješenje koje će obrazložiti u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a, a sve pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

20. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 4. rujna 2025. za svaku radnju po 1.000,00 eura, dakle, ukupno 2.000,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 2. listopada 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužiteljice

2. Tuženiku

3. Vratiti spis tuženom tijelu

4. U spis

5. Kalendar 30 dana