1

Poslovni broj 21 Gž-3261/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                                                              Poslovni broj 21 Gž-3261/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., OIB: … Č., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj.,V. & P. iz S. protiv tuženika H.-O. d. s., E. S., OIB: …, S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-651/2019 od 14. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-651/2019 od 14. lipnja 2022. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Dužan je tuženi H. – O. d. s., E. S., S., u roku od 15 dana isplatiti tužitelju I. Š., Č., G., OIB: … iznos od 42.156,25 kn suviše zakonska zatezna kamata na isti koja teče od 15. siječnja 2019. godine pa do isplate po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

II. Dužan je tuženik H.-O. D. S., E. S., S. u roku 15 dana isplatiti tužitelju I. Š., Č., G., OIB: … iznos od 4.000,00 kn na ime sveukupnih troškova nastalih u postupku osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj: R1 – 269/19 sa zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.", kao neosnovan.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 - dalje u tekstu: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti i dodijeliti u rad drugom sucu.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju je, prema činjeničnim navodima tužbe, tuženik početkom 2019. počinio na dvorištu tužitelja teškom mehanizacijom prilikom izvođenja građevinskih radova, a da je u postupku radi osiguranja dokaza poslovni broj R1-269/2019 proveden očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke dipl.ing. građ. S. K. koji je izradio nalaz i mišljenje dana 17. srpnja 2019. iz kojeg proizlazi da su izvedenim radovima nastala vidljiva oštećenja na prilaznoj rampi i oko temelja stupa ( ispucala rampa, vidljiva pukotina na spoju rampe i potpornog zida, prekinuta okiten cijev te oštećene kamene ploče pored špine).

 

5. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz utvrđenja i zaključke:

- da iz iskaza svjedoka A. P. proizlazi da je predmetni stup postavljen 60-tih godina tik uz cestu, te da je predmetnog dana puhala jaka bura zbog koje se stup nakrivio i pukao, a tužitelj je zabetonirao rampu sve do stupa i stup u donjem dijelu što da nije smio napraviti, da se zbog toga taj dio morao otući da bi se stari stup izvadio, da je kooperant K. c. istog dana zamijenio stup i puštena je struja, da rampa nije bila propisno napravljena te da je bila oštećena i prije, da je pokušavao dogovoriti s tužiteljem da se sanira pukotina oko šahta, ali da on to nije dozvoljavao,

- da iz iskaza svjedoka M. D. proizlazi da sa tuženikom imaju dogovoreno izvođenje redovnih radova, da je predmetni stup bio od dalekovoda koji se nakrivio i skoro je pao na cestu pa su ga djelatnici dalekovoda zavezali sajlama do dolaska izvođača, da su prije zamjene stupa razbijali beton pošto je stup dijelom bio u betonu, a odmah pored je bila i šahta od vode također u betonu, da se radilo strojem, a dijelom su štemali ručno, da su stari stup zamijenili tako što su isti izvadili i stavili novi, da je H. predlagao da se betonira dio koji je ispucao, no tužitelj je htio da se betonira 100 m2 rampe odnosno da se digne stara i napravi nova rampa, da je radio stroj težine 5200 kg, da se u praksi drveni stup ne betonira nego se zaglavi stijenama koje propuštaju vodu i sprječavaju da stup gnjije, da su u konkretnom slučaju opet betonirali stup jer je šahta od vode betonirana preblizu, a premalo je prostora oko stupa da se postavi betonski nogar za pridržavanje stupa,

- da iz iskaza svjedoka Z. Ć. proizlazi da je na licu mjesta primijetio oštećenja na vrhu rampe pa je predložio tužitelju sanaciju dijela rampe,

- da iz iskaza svjedoka S. Š., brata tužitelja, proizlazi da nije vidio nikoga tko bi nadzirao radove predmetnog dana, da je nestručno stavljen beton direktno na cijev od vode koja je pod pritiskom pukla, da su morali otvoriti šaht od vode jer su morali iskopati jedan dio okolo stupa da bi ga mogli izvaditi i zamijeniti novim stupom,

- da iz iskaza svjedoka A. Š. proizlazi da je susjed tužitelja kojemu je uništen parking, zid i oko stupa, a da je radove izvodila tvrtka K. C.,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je između Božića i Nove godine bilo veliko nevrijeme i električni stup se nagnuo na cestu pod kutom od 30 stupnjeva, da je nazvao H. O. koji su došli isti dan i rekli da će sve srediti kada se smiri nevrijeme, da je uselio u predmetnu kuću prije 30-40 godina, da je sagradio rampu kao prilaz kući sa ceste 80-tih godina te je tada betonirao oko stupa, da je prije 3-4 godine isto pukao stup kojeg su tuženikovi kooperanti bez problema zamijenili, da su kooperanti radili traljavo te oštetili rampu, ostavili građevinski materijal, uništili ženin vrt, oštetili potporni dio rampe bagerom te je uslijed trešnje došlo do naprezanja vodovodne cijevi koja je nakon par mjeseci pukla,

- da je očevidom na licu mjesta uz vještaka M. Š. L., dipl. ing građ. utvrđeno stanje na terenu o čemu je vještak sačinio pisani nalaz i mišljenje u kojem navodi da su nesporna oštećenja rampe u obliku pukotina pogotovo uzdužne pukotine na spoju sa potpornim zidom na zapadnom dijelu rampe, slijeganja rampe kao i izbrazdane horizontalne linije, da je radi usporedbe pregledana i druga rampa ( koja nije predmet spora) položena zapadno od predmetne izgrađena u istom periodu prema izjavi tužitelja te su na njoj uočena slična oštećenja u obliku pukotina s tim da na njoj nema slijeganja odnosno nema odvajanja od potpornog zida rampe niti izbrazdanih oštećenja, da je na novom dijelu betoniranog zida rampe vidljiva uzdužna pukotina cijelom dužinom zida, veza starog i novog betona neobrađena, da su kabeli i cijevi izmješteni izvan ab rampe zaštićeni priručno daskama,

- da su usporedbom stanja sa fotografijom Google Maps-a uočena oštećenja rampe u obliku pukotina kao i uzdužne pukotine na spoju sa potpornim zidom rampe te opće stanje kamenih ploča i cijevi,

- da je vještak mišljenja kako su oštećenja rampe postojala i ranije pa je očito kako navedeni radovi i teška mehanizacija nisu uzročnik oštećenja, da su oštećenja postojala u vidu pukotina, a moguće je da je došlo do proširenja istih i slijeganja rampe uslijed manipulacije i rada stroja, da je po mišljenju vještaka odgovorna osoba izvođača trebala utvrditi stanje rampe te mogućnost korištenja iste, a isto tako da je obzirom na blizinu javnoprometne površine rampa trebala biti izgrađena tako da može izdržati opterećenje uslijed rada teške mehanizacije,

- da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i dr.) u vezi s čl. 1063. do 1067. ZOO,

- da sukladno odredbi čl. 1108. ZOO naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova slijedom čega da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije,

- da sukladno odredbi čl. 1063. ZOO šteta nastala u svezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnosti smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete,

- da se dakle, uzročnost, kauzalitet pretpostavlja,

- da ako se utvrdi da nema uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete kao posljedice, nema ni odgovornosti, da nema odgovornosti ako se utvrdi da je šteta nastala višom silom, dakle od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, ili isključivom radnjom oštećenika koju štetnik nije mogao predvidjeti, izbjeći niti otkloniti, odnosno isključivom radnjom treće osobe, da se imalac oslobađa djelomično odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete,

- da u konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da su uslijed izvođenja radova od strane tuženika na zamjeni električnog stupa istome oštećena rampa i okućnica,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka M. Š. L., dipl. ing građ proizlazi da su oštećenja navedena kao oštećenja rampe postojala i prije izvođenja predmetnih radova, te da je stanje okoliša 2011. bilo slično kao na zatečenom stanju (kamene ploče su posložene na zemlju, cijevi su izvedene izvan ab rampe priručno zaštićene stiroporom) te da budući su oštećenja rampe postojala i ranije da je očito kako navedeni radovi i teška mehanizacija nisu uzročnik oštećenja,

- da je utjecaj mehanizacije na slijeganje rampe i proširenje postojećih pukotina po nalazu vještaka investitor (tužitelj) trebao prevenirati na način da rampa bude izvedena u skladu sa normativima tako da može izdržati opterećenja uslijed teške mehanizacije (obzirom na mikrolokaciju i blizinu javnoprometne površine) te činjenicu da nema upozorenja zabrane korištenja za teška vozila,

- da je tužitelj bio dužan dokazati postojanje uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štete, odnosno utjecaj rada teške mehanizacije na nastale pukotine na rampi i oštećenja potpornog zida, a što isti nije dokazao,

- da navedeno ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo Š. L. jer iz istog ne proizlazi uzročno posljedična veza izvedenih radova i teške mehanizacije sa oštećenjima na rampi tužitelja, dok druga oštećenja (kamene ploče, vrt, okiten cijevi) ili nisu utvrđena prilikom očevida ili je utvrđeno da su postojala i prije,

- da nije utvrđeno da postoji opasnost od urušavanja rampe (na što se cijelo vrijeme poziva tužitelj) niti opasnost od propuštanja vode u kuću kroz okiten cijevi, a teret dokaza je temeljem čl. 221. a ZPP na tužitelju,

- da je stoga utvrđeno da izvedeni radovi na zamjeni električnog stupa nisu ugrozili ni imovinu ni zdravlje ljudi slijedom čega nema osnove za naknadu štete po čl. 1063 ZOO,

- da je u ovom postupku, dakle, utvrđeno da su postojala oštećenja na rampi tužitelja prije izvođenja spornih radova prije svega iz iskaza svjedoka P., kojeg se može potkrijepiti nalazom vještaka u tom dijelu, a nije sporno niti da su nastala nova oštećenja, ali se to ne dovodi u vezu tešku mehanizaciju ili štemanje sa predmetnim oštećenjima,

- da se vještak Š. L. nije mogao decidirano izjasniti jesu li predmetna oštećenja nastala baš kao posljedica manipulacije i rada stroja ili zbog same ( loše) izvedbe rampe prije izvođenja predmetnih radova,

- da bi okolnost da je predmetna građevina izvedena loše i nekvalitetno utjecala bi samo na smanjenje naknade zbog eventualne suodgovornosti, a kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je uzrok štete na nekretnini tužitelja (koja šteta je očituje kroz proširene pukotine na rampi, aljkavo izveden ab, zaostali građevinski otpad, a ne popuštanje statike zbog straha da će se ista urušiti) djelatnost tuženika, to u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je tuženik odgovoran za štetu nastalu na nekretnini tužitelja, pa da je irelevantno u ovom stadiju raspravljati o kvaliteti radova na objektu tužitelja,

- da tužitelj kao oštećenik nije dokazao, a isti je bio sukladno odredbi čl. 221.a ZPP dužan dokazati, jer je teret dokaza na njemu, da su ispunjene kako opće tako i posebne pretpostavke odgovornosti za štetu spram tuženika, što isti nije učinio,

- da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje uzročno- posljedične veze između djelatnosti tuženika i štete na objektu tužitelja,

- da cijeneći nalaz i mišljenje vještaka Š. L., na koji stranke nisu imale primjedbi pa je sud isto prihvatio u cijelosti kao stručno, argumentirano i sačinjeno po pravilima struke, nije doveden u vezu rad teške mehanizacije na konkretna oštećenja na objektu tužitelja.

 

6. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

 

7. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Naime, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

 

8. U konkretnom slučaju stalni sudski vještak S. K., dipl. ing. građ., dao je nalaz i mišljenje po nalogu suda u postupku osiguranja dokaza koji je vođen pod poslovnim brojem R1-269/2019, a postupak osiguranje dokaza (čl. 272. do 276. ZPP) dio je parničnog postupka bez obzira na to je li proveden u tijeku ili prije pokretanja parnice (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2816/2018-2 od 17. prosinca 2019.). Vještak S. K. je u svom mišljenju utvrdio da je prilikom građevinskih radova zamjene drvenog elektro stupa došlo do oštećenja prilazne rampe, oštećenja kamenih ploča te prekida okiten (plastične) cijevi, da je potrebno sanirati ispucalu betonsku rampu i pukotinu između rampe i potpornog zida na način da se oštema postojeća rampa, poravna i nabije podloga, te se izbetonira nova rampa kao i da je potrebno popraviti oštećene kamene ploče kao i postaviti novu okiten cijev (list 20 spisa i spis R1-269/2019 u prilogu). Sud je u obrazloženju presude konstatirao da je izvršio pregled spisa R1-269/2019, međutim, navedeni nalaz i mišljenje vještaka nije uopće cijenio niti je taj dokaz koji je proveden u postupku osiguranja dokaza bio predmet raspravljanja u parničnom postupku, iako je tužitelj u tužbi svoje tvrdnje o osnovanosti tužbenog zahtjeva upravo temeljio na rezultatima postupka osiguranja dokaza.

 

9. Tuženik je sudjelovao u postupku osiguranja dokaza provedenog prije pokretanja parnice i ponovno mu je uz tužbu dostavljen nalaz i mišljenje vještaka iz postupka osiguranja dokaza, a i sadržaja spisa ne proizlazi da je tuženik isticao primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje. Međutim, prvostupanjski sud, iako je provedeno vještačenje u sudskom postupku na koje nije bilo prigovora, određuje novo vještačenje, na koje tužitelj ima primjedbi, i odluku temelji na tom novom vještačenju. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1112/05-2 od 15. veljače 2006., čak i u situaciji kada tuženik nije bio stranka u postupku osiguranja dokaza, kada je tuženik tijekom parničnog postupka bio upoznat sa nalazom i mišljenjem vještaka te imao mogućnost izraziti svoje primjedbe na nalaz i mišljenje toga vještaka, osnovano su nižestupanjski sudovi temeljno činjenično stanje zasnovali na nalazu i mišljenju toga vještaka (iz postupka osiguranja dokaza), te nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što su nižestupanjski sudovi odbili tuženikov prijedlog za novim građevinskim vještačenjem (tako i u odluci Rev-1554/02-2 od 29. siječnja 2003.).

 

10. Pri tome su osnovani i žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud, time što nije pozvao vještaka da se očituje o prigovoru na nalaz i mišljenje provedeno u parničnom postupku, na kojemu prvostupanjski sud temelji svoju odluku, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i to sadržajno povredu opisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Imajući u vidu da prvostupanjski sud svoj zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja temelji i na utvrđenju da su postojala oštećenja na rampi tužitelja prije izvođenja spornih radova, koje utvrđenje temelji na iskazu svjedoka P. te nalazu i mišljenju vještaka u tom dijelu, polazeći od premise da stranke na isti nalaz nisu imale primjedbi, a iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj u tom dijelu prigovorio nalazu i mišljenju vještaka (list 176 spisa), navedeno utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda je suprotan stanju spisa. Stoga su osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima upire da prvostupanjski sud time što nije pozvao vještaka da se očituje o prigovoru na nalaz počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i to sadržajno povredu opisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP prema kojoj bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom(tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-54/07 od 5. rujna 2007., Rev-1614/85 od 13. studenoga 1985., Rev-1052/07 od 9. srpnja 2008., Rev-198/21 od 5. svibnja 2021. i dr). U odluci broj Rev-3019/2016-2 od 1. listopada 2019. na pitanje koje se odnosi na obvezu suda da zatraži usmeno izjašnjenje vještaka na iznesene konkretne prigovore stranaka na pisani nalaz i mišljenje dan u postupku osiguranja dokaza odnosno u parničnom postupku u situaciji kada stranka nije predložila da se vještaci pozovu na ročište i usmeno saslušaju pa su nalaz i mišljenje vještaka sudovi prihvatili i na njima utemeljili odluku o zahtjevu Vrhovni sud Republike Hrvatske ističe da nižestupanjske odluke nisu utemeljene na pravnom shvaćanju suglasnom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama tog suda broj Rev-1614/85 od 13. studenoga 1985., Rev-3073/90 od 31. siječnja 1991. te Rev-54/07 od 5. rujna 2007.) u kojim je odlukama revizijski sud izrazio shvaćanje da kada prvostupanjski sud propusti pozvati vještaka na glavnu raspravu te ga saslušati u pogledu iznesenih konkretnih prigovora na nalaz i mišljenje, tužitelj je onemogućen u raspravljanju. To stoga što vještak svoj nalaz i mišljenje daje usmeno na raspravi, a može ga dati i u pisanom obliku prije rasprave, dakle pisano i usmeno na raspravi, ali ne i samo pisano (čl. 260. st. 1. ZPP). Stranka je onemogućena u raspravljanju kad vještak nije saslušan na glavnoj raspravi. Dakle, svrha usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka jest da se time omogući strankama da se postavljanjem pitanja vještaku razjasne prigovori i primjedbe na vještakov nalaz i mišljenje, a što tužitelju u ovom slučaju nije omogućeno.

 

11. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz dodjelu predmeta u rad drugom sucu (članak 369. i 371. ZPP).

 

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, raspraviti i ostale prigovore tužitelja, ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka, i donijeti novu zakonitu odluku.

 

U Zagrebu 19. rujna 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.