Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-672/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Devčić Merzel, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Sanja Barbarić, odvjetnica u Oroslavju, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5192/2024-52 od 2. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Adddiko Bank d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5192/2024-52 od 2. lipnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku solidarno platiti tužiteljicama 9.039,71 eur s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose pobliže određene izrekom presude (točka I. izreke), a ujedno mu je naloženo solidarno naknaditi tužiteljicama troškove parničnog postupka u iznosu od 3.964,13 eur s pripadajućim zateznim kamatama od 2. lipnja 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Predložio je prvostupanjsku odluku preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno je predložio istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz odredbe članka 354. stavaka 2. točka 11. ZPP, na koju žalbom ukazuje tuženik. To stoga što pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa ista nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati.

6. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi članka 8. ZPP, utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, koje činjenice prihvaća i ovaj sud.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatu iznosa koji je tuženik primio po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 016-064/2005 od 30. ožujka 2005. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini 2. tužiteljice, koji je nakon smrti korisnika kredita (pok. GŽ) u tom svojstvu, Aneksom br. 1. od 21. svibnja 2015., preuzela 1. tužiteljica (dotadašnja sudužnica). Predmetnim je ugovorom (koji je u pogledu dospjele glavnice reprogramiran Aneksom br. 1., kada je istovremeno prolongiran i rok vraćanja kredita), iznos kredita vezan za valutu švicarski franak te je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora (tuženika) za CHF, važećem na dan dospijeća. Ujedno je ugovorena kamatna stopa od 5,25% godišnje, promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika.

8. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev prihvatio polazeći od utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se pred Trgovačkim sudom vodio pod poslovnim brojem P-1401/2012 i u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača sklapajući ugovore o kreditu u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je glavnica kredita vezana uz valutu franak (CHF) bez da su potrošači prethodno informirani o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, odnosno tako što je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženika bez da se s potrošačima pregovaralo utvrđivanjem egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je sve za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Zaključak je prvostupanjskog suda da je tuženik na taj način postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03. – dalje: ZZP) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07., 125/17., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97., kao i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05.).

9. Pravilno se prvostupanjski sud, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pozvao na pravna utvrđenja iz presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su postupanjem tuženika povrijeđeni odnosno ugroženi zakonom zaštićeni interesi potrošača korištenjem ugovorne odredbe kojom je otplata glavnice kredita vezana za švicarski franak, kao i korištenjem odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci kreditora (tuženika). To stoga što odredba članka 502.c ZPP propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i ona obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

10. To ne znači da tuženiku treba onemogućiti da u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima dokaže da je određenom potrošaču u postupku koji je prethodio sklapanju ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornoj odredbi (o tome se ovaj sud već izjasnio u ranijoj ukidnoj odluci broj Gž-926/2022-6 od 22. kolovoza 2024. dajući uputu prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku sasluša svjedokinju TŽ koja je sudjelovala u sklapanju konkretnog ugovora).

10.1. Međutim, tuženik je u ponovljenom postupku odustao od dokaznog prijedloga da se kao svjedok sasluša osoba koja je u njegovo ime sklopila sporni ugovor, odnosno koja je sudjelovala u njegovom sklapanju, a drugih dokaznih prijedloga kojima bi se utvrdilo da je pok. GŽ, kao korisnik kredita, upozoren o riziku fluktuacije tečaja CHF u odnosu na kunu odnosno o parametrima koji utječu na tuženikovu odluku o promjeni kamatne stope, tuženik nije imao.

11. Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda da odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nije bila jasna i transparentna za pok. GŽ kao potrošača, a iz utvrđenja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača proizlazi da su banke, među njima i prednik tuženika, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača, o čemu nisu upoznale korisnike kredita koji nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF, kao što ugovorima nisu utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate.

12. Slijedom utvrđenja da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da se time, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilnom primjenom odredbe članka 81. ZZP/03 odnosno kasnijeg članka 96. ZZP/07, sporne su ugovorne odredbe utvrđene ništetnima.

13. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe, pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO, kako to ispravno zaključuje i sud prvog stupnja. Stoga, kako se radi o ništetnosti spornih odredbi (o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi), navedeno mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da su ugovorne odredbe ništetne.

14. Kako je pravna posljedica ništetnosti ugovorne odredbe jednaka kao da takve ugovorne odredbe (dijela odredbe) nije niti bilo, tužiteljicama pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u visini utvrđene razlike između iznosa koji su tuženiku plaćeni uslijed promjene tečaja CHF tijekom razdoblja otplate u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, kao što im po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pripada razlika između iznosa plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju početne kamatne stope utvrđene samim ugovorom. S tim u vezi tuženik neosnovano prigovara visini tužbenog zahtjeva koja je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka Darfin d.o.o. upravo primjenom prethodno iznesenih kriterija.

15. Prigovor zastare, kojeg tuženik ponavlja i u žalbi, prvostupanjski je sud odbio uz obrazloženje da je tijek zastare prekinut podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu, koja je ponovno počela teći pravomoćnošću sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništenost sporne ugovorne odredbe.

16. Ovaj sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da je zastarni rok prekinut podnošenjem kolektivne tužbe te da je isti (ponovno) počeo teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništetnost spornih ugovornih odredbi. Kako je odluka kojom je utvrđena ništetnost po osnovi jednostrano promijenjene kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a ona kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018., to je tužba u ovoj pravnoj stvari od 14. lipnja 2019. podnesena unutar zastarnog roka iz članka 225. ZOO.

17. Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1115. ZOO obvezao tuženika isplatiti tužiteljicama i i zatezne kamate na pojedinačne iznose navedene u izreci presude, od dana njihovog plaćanja pa do isplate. To stoga što je tuženik nepošteni stjecatelj činjenicom da je sklopio ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne citiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i kao takve ništetne. Stoga se tuženik ne može s uspjehom pozivati na to da je bio savjestan (pošten) stjecatelj.

18. Budući da su tužiteljice u cijelosti uspjele u sporu, pravilna je i odluka o troškovima postupka (članak 154. stavak 1. ZPP), pri čemu se ističe kako tuženik predmetnu odluku u visini žalbom posebno ne pobija.

19. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.

20. S obzirom na to da tuženik sa žalbom nije uspio, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).

U Sisku 2. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja