Poslovni broj: Us I - 1938/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja LKŠ, zastupan po opunomoćeniku Nikoli Prižmiću, odvjetniku u [adresa], br. 19/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, radi odobrenja privremenog boravka, nakon održane rasprave dana 4. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja Ivana Bačića, odvjetnika u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 2. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, Klasa: UP/I-216-02/23-03/9597, Urbroj: 511-12-29-24-12 od 14. lipnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-02/23-03/9597, Urbroj: 511- 12-29-24-12 od 14. lipnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, određen je rok od 20 dana za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora, odnosno Republike Hrvatske, računajući od dana dostave (izvršnosti) rješenja, tužitelj je obvezan prilikom napuštanja Republike Hrvatske rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja RH te upozoren da će se prisilno udaljiti ukoliko ne postupi po rješenju.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika iz svih na zakonu osnovanih razloga, u bitnom navodi kako je pobijanim rješenjem počinjena apsolutno bitna povreda postupka jer se isto uslijed nerazumljivosti ne može ispitati, iz razloga što postoji suprotnost između pravorijeka i obrazloženja. Navodi kako je nesporno da je tužitelj prekršajno odgovarao zbog, kako je navedeno "nečasno stečene financijske koristi" u državi N.S.W., te da je osuđen na vraćanje ne pripadajuće imovinske koristi, koju korist u vidu novca je isti u skladu sa odlukom tamošnjeg tijela uredno podmirio te prijavitelj po toj osnovi ne trpi nikakvu štetu. Navodi kako je nesporno da je u dokaznom postupku predana korespondencija zastupatelja, oštećenog i okrivljenog, te da se iz iste zaključuje kako oštećeni od počinitelja prekršaja ne potražuje više ništa, što isključuje daljnju prekršajnu odgovornost tužitelja. Navodi kako je točno da u priloženoj dokumentaciji ne postoji izjava oštećenog u smislu posvjedočenja da od tužitelja ne potražuje više nikakva sredstva, jer da su ista po odluci sudskog tijela istome nadoknađena u cijelosti. Tvrdi kako sudsko tijelo niti ne može izdati takvu potvrdu, jer to nije obveza suda, već je obveza na strani oštećenog. Navodi kako stoji činjenica da ukoliko oštećeni ne bi primio novce sukladno sudskoj odluci, mogao bi pokrenuti prisilnu naplatu, što nije učinio, jer je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu i uplatio dužni iznos sukladno odluci suda. Navodi kako će u daljnjem postupku pokušati pribaviti spomenutu izjavu te će ponovno zatražiti "privremeni boravak", jer isti nije delikvent ili osoba sklona kriminalnim djelima, nego običan čovjek koji želi živjeti sa svojom obitelji u [adresa], u RH. Iz tužbe se može iščitati kako tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja. Navodi kako je u provedenom postupku utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjet za izdavanje odobrenja za privremeni boravak propisan člankom 59. stavkom 1. točkom 5. Zakona o strancima (kažnjen u Australiji za kazneno djelo, što je nesporna činjenica) zbog čega je odlučeno kao u izreci osporenog rješenja. U odnosu na tužbene navode da će tužitelj "pokušati pribaviti izjavu" oštećene strane u Australiji u smislu posvjedočenja da ta oštećena strana od tužitelja ne potražuje više nikakva sredstva, tuženik smatra irelevantnim, s obzirom da ta okolnost, tj. činjenica plaćanja ili neplaćanja izrečene mu novčane kazne ne bi promijenilo činjenicu da tužitelj ne ispunjava gore navedeni uvjet za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj propisan člankom 59. stavkom 1. točkom 5. Zakona o strancima. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te preslik spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 3. rujna 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji.
8. Odredbom članka 59. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22 i 151/22.) propisano je da će se državljaninu treće zemlje odobrit privremeni boravak ako uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a 9. Odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Stavkom 2. istog članka propisano je da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Stavkom 3. istog članka propisano je da prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.
10. Odredbom članka 186. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, donosi rješenje o povratku.
11. Odredbom članka 203. stavka 2. točkom 1. Zakona o strancima propisano je da državljanina treće zemlje prisilno će se udaljiti iz EGP-a ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem.
12. Iz sadržaja spisa proizlazi kako je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji (brak sa hrvatskom državljankom LK sa prijavljenim prebivalištem u [adresa] na adresi [adresa]).
13. U postupku je iz dokumenta izdanog od strane australske policije, kojeg je dostavio tužitelj, utvrđeno kako je isti kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 67.500,00 AUD, zbog počinjenja kaznenog djela "nečasno stečene financijske koristi".
14. U upravnom postupku tužitelju je pružena mogućnost u skladu sa člankom 30. zakona o općem upravnom postupku da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari, te je tužitelj saslušan na zapisnik kojom prilikom je naveo da je svjestan da je za izdavanje odobrenja za prvi privremeni boravak potrebno priložiti uvjerenje tj. dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku. Naveo je kako je priložio uvjerenje izdano od strane policije u Australiji iz kojeg je vidljivo da je kažnjen za "nečasno stjecanje financijske koristi" te da se radi o prekršaju koji je počinio na način da je radio u jednoj građevinskoj firmi u kojoj je poslodavac imao problema sa plaćanjem poreza te je počeo radnike optuživati da su oni izgubili novac i da su oni isključivi krivci za financijske gubitke kompanije, a da je njegova odgovornost bila isključivo ta da je bio voditelj projekta, pa je sva krivnja spala na njega budući je bio odgovorna osoba zbog prirode svog radnog mjesta. Naveo je kako je platio novčanu kaznu u ukupnom iznosu od 40-tak tisuća eura te očekuje da će dobiti potvrdu da je platio kaznu za taj prekršaj. Naveo je kako nije prisvojio nikakav novac, niti ga je ukrao ili slično, već se radilo o njegovoj odgovornosti za financijske gubitke poduzeća, budući je bio na tom radnom mjestu.
15. Upravno tijelo je u svrhu utvrđivanja svih činjenica od tužitelja zatražilo da dostavi dokaz da je platio izrečenu novčanu kaznu, odnosno da je podmirio svoje sve eventualne obveze prema tijelima u Australiji međutim kako tužitelj nije ponudio nikakav konkretan dokaz da je platio izrečenu novčanu kaznu, osim e-mail korespondencije sa odvjetničkom tvrtkom koja ga je navodno zastupala u tom postupku, a koja u svom e-mailu i sama navodi da za te podatke o plaćenim obvezama ne može pribaviti potvrdu od "suprotne oštene strane".
16. Slijedom navedenog u provedenom upravnom postupku utvrđeno je kako tužitelj ne ispunjava uvjet za izdavanje odobrenja za privremeni boravak propisan člankom 59. stavkom 1. točkom 5. Zakona o strancima, te je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj.
17. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.
18. Prema stajalištu ovog Suda, kako je u postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj u Austriji kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 67.500,00 AUD, zbog počinjenja kaznenog djela "nečasno stečene financijske koristi", te na poziv upravnog tijela nije dostavio valjani dokaz da je platio izrečenu kaznu, pravilno je tuženo tijelo osporenim rješenjem utvrdilo kako za odobrenje privremenog boravaka u Republici Hrvatskoj postoji zapreka propisana citiranom odredbom članka 59. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima.
19. Prigovor tužitelja kako se osporeno rješenje zbog nerazumljivosti ne može ispitati, jer postoji suprotnost između pravorijeka i obrazloženja, prema ocjeni ovog Suda u cijelosti je neosnovan obzirom kako je tuženo tijelo u izreci odlučilo o zahtjevu tužitelja i u obrazloženju dalo razloge svoje odluke te istu obrazložilo upravo kako to i propisuje odredba članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21).
20. Tužitelju u prilog svojih tužbenih navoda kako je korist u vidu novca, u skladu sa odlukom tamošnjeg tijela uredno podmirio te prijavitelj po toj osnovi ne trpi nikakvu štetu, nije predočio dokaz, stoga, iste Sud cijeni neosnovnim i neargumentiranim.
21. Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja otklanjaju se kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.
22. Dokazne prijedloge tužitelja za njegovim saslušanjem i saslušanjem svjedokinje LK, supruge tužitelja, Sud je raspravim rješenjem od 3. rujna 2025. odbio kao nepotrebne, obzirom kako je na temelju činjenica utvrđenih uvidom u dokumentaciju priloženu spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora Sud dovoljno i potpuno utvrdio činjenično stanje potrebno za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu. Osim toga, tužitelj je pred upravnim tijelom saslušan, čime mu je omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, koju izjavu je Sud pregledao i uzeo u obzir prilikom ocjene dokaza i utvrđenja činjeničnog stanja.
23. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.
24. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.
25. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.
U Splitu, 2. listopada 2025.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja Nikoli Prižmiću, odvjetniku u [adresa], br. 19/1, 2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Makarska,
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana.
