Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-728/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Marijane Žulj Jakovljević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ljubici Vuković, odvjetnici iz Splita, protiv tuženice JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Pauli Eškinja Orešković, odvjetnici iz Biograda na Moru, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja HD, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1176/2021-43 od 18. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Žalba tužitelja HD odbija se djelomično kao neosnovana i uvažava se djelomično kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1176/2021-43 od 18. listopada 2024.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke presude

- potvrđuje pod točkom II. izreke presude do iznosa od 332,50 eura

- preinačava pod točkom II. izreke presude u dijelu koji prelazi iznos od 332,50 eura do 625,00 eura i sudi:

Odbija se zahtjev tuženice JD za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 292,50 eura.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1176/2021-43 od 18. listopada 2024. presuđeno je:

" I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj HD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) stekao pravo stvarne služnosti staze i kolnika na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to baš preko onog dijela naprijed navedene nekretnine koji je na snimci mjesta očevida izrađenoj od strane GEONEXUS d.o.o. „ U Kanici, 23.5.2023.“ prikazan i omeđen slovima A-B-C-D-E-F-A kao poslužnog dobra, a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, i to u širini od 3,5 m ( u katastarskoj površini 100 m2, izmjerene površine 104 m2 ), a koja skica je sastavni dio ove presude.

2. Nalaže se uknjižba prava stvarne služnosti staze i kolnika u korist čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, a na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, u širini od 3,5 m (u katastarskoj površini 100 m2, izmjerene površine 104 m2) , i to baš preko onog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na snimci mjesta očevida izrađenoj od strane GEONEXUS d.o.o. „ U Kanici, 23.5.2023.“ prikazan i omeđen slovima A-B-C-D-E-F-A , koja skica je sastavni dio ove presude, a koji upis je tužena kao vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] dužna trpjeti."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana na ime naknade parničnih troškova isplatu tuženoj iznos od 625,00 EUR-a".

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži kao osnovana i pobijana prvostupanjska presuda preinači te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo. Prvostupanjski sud pogrešno interpretira iskaze saslušanih svjedoka i stranaka te pobijana odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Također pogrešno je i pozivanje na načelo povjerenja u zemljišne knjige, a tuženica nije postupala u dobroj vjeri niti je ista poštena. Nadalje, tužitelj navodi da i za tumačenje stjecanja služnosti nije dovoljno pozivati se samo na trajanje prava služnosti odnosno vremenski rok potreban za stjecanje prava dosjelošću jer je tužitelj dokazao kontinuitet posjeda služnosti. Nadalje tužitelj osporava i trošak postupka navodeći da je prvostupanjski sud primijenio pogrešnu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te je parnični trošak trebao odrediti u visini od 200 bodova prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja djelomično je neosnovana i djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tužitelj.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava stvarne služnosti staze i kolnika na teret kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za korist kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te zahtjev za uknjižbom prava služnosti u zemljišnim knjigama.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da su za kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otvoreni kartoni zemljišta;

- da je tužitelj vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženica je vlasnica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je u kupoprodajnom ugovoru zaključenom između tužitelja i VD od 30. siječnja 2003. ugovoreno pravo služnosti preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da stvarna služnost nije upisana u karton zemljišta;

- da kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja zemljano-šljunčanu površinu koja je prema kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ograđena betonskim zidom koji je na dijelovima u razini zemlje;

- da su kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje graniče sa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zarasle u travu i nisko raslinje;

- da je tužitelj sklopio ugovor 2003. s VD temeljem kojeg ugovora je tužitelj kupio dio čestice kč. br. [katastarska čestica] i to sjeveroistočni dio koji će prema parcelacijskom elaboratu imati podbroj 9;

- da je temeljem ugovora o kupoprodaji ugovoreno pravo služnosti puta i preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji između tužitelja i VD još nisu bile formirane kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je tužitelj 20. lipnja 2007. prvi put podnio prijedlog za polog ugovora iz 2003. u odnosu na kč. br. [katastarska čestica], a 18. kolovoza 2010. podnio je prijedlog za polog ugovora za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak tužbom od 14. svibnja 2021.

9. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na činjenici da od trenutka kada je ugovoreno pravo služnosti za korist kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine pa do trenutka podnošenja tužbe nije protekao rok od 20 godina.

10. Člankom 229. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12. – dalje u tekstu: ZOV) propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio, dok je stavkom 2. propisano da se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. Dakle, za osnivanje stvarne služnosti temeljem dosjelosti neophodno je da se kumulativno ispune slijedeće pretpostavke: a) da je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao navedenu nekretnine izvršavajući sadržaj stvarne služnosti, b) da je sadržaj stvarne služnosti izvršavao 20 godina, c) da se vlasnik poslužne nekretnine tome nije protivio, d) da se sadržaj stvarne služnosti nije izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

11. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da kumulativno nisu ispunjene sve pretpostavke odnosno da nije ispunjena temeljna pretpostavka, a to je izvršavanje sadržaja stvarne služnosti kroz 20 godina. Za ovo svoje utvrđenje prvostupanjski sud je dao sigurno i uvjerljivo obrazloženje. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se rok za dosjelost prava stvarne služnosti ima računati počevši od trenutka kada je tužitelj zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnina s VD tj. od 30. siječnja 2003. Obzirom je tužitelj tužbu podnio 14. svibnja 2021. to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da u trenutku podnošenja tužbe tužitelj nije izvršavao sadržaj stvarne služnosti 20 godina već se u konkretnom slučaju radi o izvršavanju sadržaja stvarne služnosti u trajanju neznatno više od 18 godina. Dakle, tužitelj u konkretnom slučaju sadržaj prava stvarne služnosti nije izvršavao 20 godina i više, a time nije ispunjen niti temeljni uvjet za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću.

11.1. Pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, a što u konkretnom nije slučaj jer u trenutku podnošenja tužbe tužitelj nije izvršavao sadržaj prava stvarne služnosti u trajanju od 20 godina.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je dokazao kontinuitet posjeda služnosti preko 20 godina. Ovo stoga jer je služnost ugovorena tek temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 30. siječnja 2003. Što znači da prije toga nije vršeno i ostvarivano pravo služnosti tim više jer povlasna i poslužna nekretnina u trenutku sačinjenja ugovora o kupoprodaji nisu egzistirale kao samostalne čestice obzirom je tek bio sačinjen parcelacijski elaborat. Dakle navedene čestice bile su dio jedne jedinstvene čestice (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i na istima nije bilo ustanovljeno bilo kakvo pravo služnosti te pravni prednici tužitelja nisu izvršavali pravo stvarne služnosti.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud propustio cijeniti dokaze izvedene tijekom postupka. Naime sve provedene dokaze prvostupanjski sud je analizirao, dao je ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, a napose je analizirao iskaze saslušanih stranaka i svjedoka te iste komparirao s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako ugovor o kupoprodaji nekretnina, u kojem je sadržano i pravo služnosti, predstavlja samo pravni temelj za osnivanje prava služnosti na nekretnini, a upis u zemljišne knjige predstavlja način stjecanja obzirom pravni posao o osnivanju prava služnosti nema stvarnopravni već obveznopravni karakter. Tek upisom u zemljišne knjige nastupa konstitutivni učinak osnivanja stvarne služnosti i djeluje prema svima, a u ovom konkretnom slučaju sporna stvarna služnost nije upisana u zemljišne knjige.

15. Nevažni su žalbeni navodi tužitelja da tuženica nije bila poštena odnosno nije postupala u dobroj vjeri. Ovo stoga jer se sukladno odredbi članka 229. stavak 1. ZOV-a utvrđuje poštenje posjeda izvršavanja stvarne služnosti od strane posjednika povlasne nekretnine, a to je u konkretnom slučaju tužitelj, dok je tuženica vlasnica poslužne nekretnine.

15. Preostali žalbeni navodi tužitelja vezani uz načelo povjerenja u zemljišne knjige nisu od značaja obzirom tužitelj sadržaj prava stvarne služnosti nije izvršavao 20 godina. Tim više jer iz provedenog prvostupanjskog postupka nesporno proizlazi kako prije tužitelja nije postojao kontinuitet posjeda služnosti.

16. Stoga je u navedenom dijelu, a temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u pogledu glavnog zahtjeva tužitelja usmjerenog na utvrđenje prava služnosti i njenog upisa u zemljišne knjige kao i u pogledu troškova parničnog postupka do iznosa od 332,50 eura.

17. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tužitelja u odnosu na troškove postupka. Naime, Tbr. 52. stavak 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 nastavno: Tarifa/23) propisano je da se za postupke iz Tbr. 7. točke 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

17.1. Obzirom je ovaj postupak pokrenut 14. svibnja 2021. kada je na snazi bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. nastavno: Tarifa/15), u ovom konkretnom slučaju, a obzirom na činjenicu da se radi o postupku vezanom za pravo služnosti, ima se primijeniti Tarifa/15.

17.2. Obzirom je tuženica u cijelosti uspjela u postupku sukladno odredbi članka 154. stavak 1, u svezi s člankom 155. stavak 1. i 2. ZPP-a tuženica ima pravo na naknadu troškova postupka. Kako se radi o sporu radi služnosti to sukladno Tbr. 7. točka 2. alineja 2. Tarife/15 tužiteljici je priznata jednokratna nagrada na ime troškova postupka u visini od 200 bodova što obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od tada 10,00 kuna, sada 1,33 eura (Tbr. 50. Tarife/15) te obračunat PDV sukladno Tbr. 42. Tarife/15 daje ukupan iznos od 332,50 eura.

17.3. Stoga je do iznosa od 332,50 eura potvrđena točka II. izreke presude dok je u preostalom dijelu do iznosa od 625,00 eura tj. za iznos od 292,50 eura (625,00 – 332,50) preinačena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke i odbijen zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka u iznosu od 292,50 eura.

18. Obzirom tužitelj žalbom nije uspio u pogledu glavne stvari dok je u odnosu na troškove postupka uspio samo djelomično, to je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak