Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: Ovr-464/2019-39

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg br. 3a, OIB:23057039320, zastupanog po punom. Goranu Gložinić, odvjetniku u OD Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv ovršenika OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Ani Galoši Comisso, odvjetnici iz Zagreba, radi ovrhe na nekretninama, 2. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odgode ovrhe određene rješenjem ovog suda posl.br. Ovr- 464/2019-2 od 10. listopada 2019.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi ovog suda posl.br. Ovr-464/2019-2 od 10. listopada 2019. određena je na prijedlog ovrhovoditelja ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika upisanim kod Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Ogulin, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] dvor, površine 5 čhv, kč. br. [katastarska čestica] stambeno-poslovni objekt i dvor., površine 95 čhv, kč. br. [katastarska čestica] dvor u mjestu, površine 24 čhv, ukupno , 124 čhv sa kojim je suvlasničkim dijelom povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine u naravi:

2.Suvlasnički dio:200/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), poslovni prostor koji ima jednu prostoriju površine 92,35 m2 s etažnom jedinicom 3 ima zajedničke sanitarije s pretprostorom u površini od 18,55 m2 bez pripadaka (obojeno ljubičastom bojom u elaboratu etažiranja), sve u dijelu 1/1.

2.Dana 15. ožujka 2022. 1.ovršenik FS je putem punomoćnika podnio prijedlog za odgodu ovrhe temeljem članka 65. stavak 1. točka 4. i točka 11. Ovršnog zakona, (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 85/05, 121/05, 67/08 - izmjene i dopune NN-131/2020) , te temeljem Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju, Smjernica za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima 2019/C-323/4, objavljene u službenom listu Europske unije od 27.09.2019.g. ( u daljnjem tekstu Smjernice)te presude Suda Europske unije poslovni broj C- 407/18, od 26.06.2019.g. u postupku O vs Addiko bank d.d. koja je za naslovni sud obvezujuća. Smjernice za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima 2019/C-323/4, objavljene u službenom listu Europske unije od 27.09.2019.g. (u daljnjem tekstu Smjernice) izrjekom propisuje kontrolu ništetnosti ugovornih odredbi po službenoj dužnosti. Citiranim Smjernicama za tumačenje Direktive je detaljno obrazložena obveza kontrole po službenoj dužnosti nepoštenih ugovornih odredaba, zaštita potrošača od primjene nepoštenih odredbi ugovora, a postojanje kojih odredbi dovodi do obvezne odgode provođenja ovrhe. Ovršenik prvenstvo ističe kako predlaže odgodu predmetne ovrhe temeljem presude Suda Europske unije poslovni broj C- 407/18, od 26.06.2019.g. u postupku Kuhar vs Addiko bank d.d., kojom odlukom je izrijekom odlučeno da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Ovršenik ujedno traži od naslovnog suda da u potpunosti odgodi provođenje predmetne ovrhe broj gornji obzirom je ovršenik kao korisnik kredita pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu koji sadrži nepoštene odredbe, te aneksa tog istog ugovora kojim je izvršena konverzija u EUR temeljem kojih se vodi predmetni ovršni postupak. Obzirom da predmetna ovršna javnobilježnička isprava potječe iz Ugovora koji je zaključio potrošač sa trgovcem te je iz priložene tužbe razvidna vjerojatnost ništetnosti više odredbi, ovršenik traži od naslovnog suda temeljem članka 65.stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona (Narodne novine 131/20) da odgodi predmetnu ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredba ugovora o kreditu. Uvjet za konačno sklapanje i realizaciju kredita je bilo sklapanje Ugovora o kreditu u formi javnobilježničkog akta i zasnivanje založnog prava u korist ovrhovoditelja na nekretninama ovršenika, koji ugovor je jednostrano sastavio i sklopio trgovac sa potrošačem, u kojem ugovoru su sadržane nepoštene odredbe, koje ovršenik kao potrošač poništava u parničnom postupku pokrenutom protiv trgovca ovdje ovrhovoditelja. Na ništetnost odredaba ugovora sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega bi sud bio dužan odbiti provođenje ovrhe zbog toga što neposredno izvršiv javnobilježnički akt ( ovršna isprava) sadržava nepoštenu odredbu, iako u konkretnom slučaju, ovršni zakon ne daje stvarnu mogućnost (na prijedlog ovršenika ili po službenoj dužnosti) da sud prekine ili odgodi ovrhu do donošenja konačne odluke o ništetnosti pojedinih odredaba ugovora koja će biti donesena u parničnom postupku koji je korisnik kredita pokrenuo kao potrošač. Ovršni postupak je strog i formalan, te se restriktivno provodi postupak neovisno o istaknutim prigovorima, što u konkretnom slučaju dovodi do povrede načela djelotvornosti prava Europske Unije koji se primjenjuje na Direktivu 93/13. Prema članku 6. Direktive 93/13 nepoštene odredbe sadržane u ugovoru koji je trgovac sklopio sa potrošačem, ne obvezuju potrošača, stoga se ne može niti voditi predmetni ovršni postupak, obzirom da nacionalni procesni sustav ugrožava djelotvornost zaštite koja se potrošačima nudi Direktivom 93/13. Sud Europske unije je u presudi od 1. listopada 2015., ERSTE Bank Hungary (C-32/14, EU:C:2015:637), u toč. 59 , zaključio da čak i kada nacionalno zakonodavstvo predviđa preventivnu kontrolu, odgovarajuća i djelotvorna sredstva za sprječavanje daljnjeg korištenja nepoštenih odredbi u ugovorima koje trgovac sklapa s potrošačima, moraju podrazumijevati odredbe koje omogućuju da se potrošačima zajamči djelotvorna sudska zaštita, dajući im mogućnost da pred sudom osporavaju takav ugovor, uključujući i u stadiju njegova prisilnog izvršenja, i to u razumnim postupovnim uvjetima, tako da za izvršavanje njihovih prava nisu propisani uvjeti, osobito glede rokova ili troškova koji pretjerano otežavaju ili u praksi onemogućavaju izvršavanje prava zajamčenih Direktivom 93/13. Konkretno, u predmetu u kojem je donesena navedena presuda, Sud EU je u njezinim točkama 60. i 61. naveo da sukladno nacionalnom pravu o kojem je bila riječ u tom predmetu, potrošač može, s jedne strane, podnijeti tužbu radi pobijanja valjanosti predmetnog ugovora i, s druge strane, pokrenuti postupak radi ukidanja ili ograničavanja ovrhe, što bi u tom kontekstu podrazumijevalo pravo potrošača da predloži odgodu ovrhe tog ugovora. Nadalje, Sud je iz dokaza uključenih u spis koji mu je u tom predmetu dostavljen, zaključio da su nacionalni sudovi u tim postupcima mogli i morali po službenoj dužnosti ispitati slučajeve očite ništavosti, ovisno o raspoloživim dokazima. Obzirom da je ovršni postupak strogo formalan, te ne dopušta raspravljanje o spornim činjenicama, ovršnik predlaže da sud predmetnu ovrhu odgodi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredba ugovora o kreditu. Kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost Direktive Vijeća 93/13/EEZ i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, ovršenik smatra da će se tom zahtjevu udovoljiti određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod brojem P-8460/2021, koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu , pripadajućeg aneksa broj 1 Ugovora o kreditu koji u ovom predmetu predstavljaju ovršnu ispravu. Također treba uzeti u obzir da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica za CHF kao i ugovorna odredba kojim je određena promjenjiva kamatna stopa i koja se mijenjala jednostranom odlukom banaka, te je ta odluka u kolektivnom sporu temeljem odredbe čl. 502.c ZPP obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima, odnosno sud je vezan za utvrđenja u kolektivnom sporu i dužan ih je primijeniti. VSRH je svojim odlukama broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. odbio revizije banaka u odnosu na utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala jednostranim odlukama banaka s time da je ovdje ovršenik obuhvaćen odlukom u kolektivnom sporu kao petotuženik. Naslovni sud također treba imati u vidu da je ovaj VSRH u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ('Narodne novine', broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer ovrhovoditelj niti ne ističe takav prigovor. Stoga obzirom na sve navedeno, činjenica da je sporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog ugovora, a što je u ostalom i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Slijedom iznesenog ovršenik predlaže odgodu predmetne ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi ništetnosti ugovora o kreditu kao ovršne isprave i dodatka tog ugovora, pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

3.Prijedlog ovršenika radi odgode ovrhe je dostavljen ovrhovoditelju radi odgovora.

4.U podnesku od 29. ožujka 2022. ovrhovoditelj je naveo da se protivi prijedlogu ovršenika da se ovrha u ovom ovršnom predmetu odgodi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Ovrhovoditelj smatra da je postojanje duga ovršenika prema ovrhovoditelju nedvojbeno te da će se visina takvog dugovanja razriješiti prilikom namirenja, zbog čega pokrenuta parnica nema utjecaja na predmetni ovršni postupak tim više što ovršenik nije dokazao nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu koju bi provedbom ovrhe navodno pretrpio. Ovrhovoditelj ističe kako je isti solventna financijska institucija zbog čega ne postoji opasnost da ovršenik ne bi mogao od istog namiriti eventualnu štetu koju bi pretrpio provedbom predmetne ovrhe. Nadalje, osnova potraživanja ovrhovoditelja proizlazi iz Ugovora o kreditu od 30. listopada 2006. godine, broj partije kredita 5103215737 te Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu br. 5103215737 od 18. kolovoza 2016. godine. Dakle, riječ je o ovršnom postupku pokrenutom na temelju Aneksa koji predstavlja novu valjanu pravnu osnovu koja proizvodi pravne učinke. Naime, ovršenik je s ovrhovoditeljem 18. kolovoza 2016. godine sklopio Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103215737 kojim je izvršena konverzija valutne klauzule iz CHF u EUR sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Tim Aneksom su ugovorne stranke stvorile novu pravnu osnovu, bez značaja obnove, na način da je ovršenikov kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR i to na sljedeći način:

1. utvrđen je iznos glavnice kredita s valutnom klauzulom u eurima na dan isplate kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima po srednjem tečaju ESB na dan isplate kredita;

2. definirana je kamatna stopa koja je vrijedila za kredit s valutnom klauzulom u eurima iste namjene, roka i iznosa, na dan isplate kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Također su uzete u obzir i promjene kamatnih stopa tijekom razdoblja koje su primijenjene na korisnike kredita s valutnom klauzulom u eurima;

3. kreiran je otplatni plan za novi EUR kredit na način da su rok i dinamika otplate preuzeti iz ugovorenog kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima;

4. iznosi koji su uplaćivani u korist partije kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima (dakle i iznosi čije vraćanje ovršenik traži u spornom parničnom postupku) preračunati su u eure po tečaju na dan uplate te su se iz navedenih iznosa zatvarale dospjele obveze sukladno otplatnom planu za EUR kredit.

Aneks ugovora o kreditu predstavlja, dakle, pravnu osnovu sklopljenu po strogo definiranim zakonskim uvjetima koja sadrži opravdanje zadržavanja prethodnih plaćanja, između ostalih i iznosa obračunatih na temelju promjenjive kamatne stope i promjene tečaja valute sadržane u anuitetima, a na ime ispunjenja obveze po uvjetima definiranim Aneksom u kojima nema nepoznanica u smislu definiranja kamatne stope i načina njezine promjene, radi čega Aneksi sada predstavljaju onu pravnu osnovu temeljem koje ovrhovoditelj ima pravo zadržati primljene anuitete na ime ispunjenja obveze ugovorene Aneksom, pa zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove u tom slučaju ne može biti osnovan. Aneksom broj 1 Ugovora o kreditu, stranke ne samo da su otklonile eventualnu ništetnost osnovnog ugovora tj. njegovih pojedinih odredbi, već i jasno definirale međusobna prava i obveze, a što obuhvaća i visinu utužene glavnice te kamate. Iz svega navedenog proizlazi da je tužbeni zahtjev iz podnesene tužbe ovršenika u postupku pred Općinskim građanskim sudom u cijelosti očito neosnovan. Ovrhovoditelj ukazuje da je 11. ožujka 2022. god. na Vrhovnom sudu održan sastanak predstavnika Građanskih odjela županijskih sudova radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje. Jedno od spornih pitanja koje je razmatrano, odnosilo se na obvezu ovršnog suda da u postupku ovrhe na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, po službenoj dužnosti provjeri nepoštenost ugovornih odredbi. U vezi navedenog pitanja na sastanku je donesen sljedeći zaključak: „U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu ( rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.),a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene ( ništetne) ugovorne odredbe.“ Nedvojbeno se može zaključiti da je stav sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova, da postoji obveza ovršnog suda po službenoj dužnosti preispitati sadrži li ovršna isprava koja nije prošla sudsku kontrolu ništetne odredbe. U predmetnom postupku, sud bi također trebao provesti ovakvo ispitivanje ovršne isprave. Primjenom argumentum a contrario sud bi trebao na temelju predmetne ovršne isprave, Aneksa, utvrditi da je Aneks kao ovršna isprava prošao sudsku kontrolu. Naime, Aneks kao ovršna isprava sklopljen je temeljem ZIDZPK/15 te ima izvorište u prisilnom propisu koji je ocijenjen suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-368512015 od 04. travnja 2017. godine, a VSRH je izrazio jasan i nedvojben stav u oglednom postupku posl. br. Gos 1/2019 da je Aneks valjan. Iz navedenog se nedvojbeno zaključuje da je Aneks prošao sudsku kontrolu najvišeg suda Republike Hrvatske te da ovršni sud ima osnove zaključiti da Aneks kao ovršna isprava ne sadrži niti jednu ništetnu odredbu. Da bi sud pred kojim se provodi ovrha trebao kritički pristupiti prijedlogu za odgodu propisuje i nova odredba čl. 65. st. 11. Ovršnog zakona kojom je određeno: „ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.“ Zaključno, hrvatsko zakonodavstvo poznaje institut odgode ovrhe koji se u praksi jako često primjenjuje, ali svakako niti najširom interpretacijom ove presude C-407/18 ne može se izvesti zaključak da se kod svake potrošačke tužbe ovrha mora odgoditi. Stoga, ovrhovoditelj predlaže Naslovnom sudu odbiti prijedlog ovršenika da se ovrha u ovom ovršnom predmetu odgodi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao neosnovan.

5.Odredbom čl. 65. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) je propisano (1) na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, točka 4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, točka 11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač, te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.

6.Predmetni ovršni postupak je pokrenut temeljem:

-Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 30. listopada 2006. solemniziranog kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba pod brojem OU-1419/06-1 zaključenog između ovrhovoditelja kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja s jedne strane i ŠS, [adresa], kao dužnika, te OS, [adresa], kao vlasnika obrta [obrt] sa sjedištem u [adresa], obrt upisan pod matičnim brojem 90117247kao jamca-platca i protivnika osiguranja, a kojom javnobilježničkom ispravom je zasnovano založno pravo na nekretnini radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 396.726,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja s pripadajućim kamatama i troškovima temeljem ugovora o kreditu od 30. listopada 2006., broj partije kredita 5103215737, te

-Aneksa broj 1. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 18. kolovoza 2016. solemniziranog kod javnog bilježnika Ivanke Antić iz Karlovca pod brojem OV-5815/2016 zaključenog između ovrhovoditelja kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja i ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao dužnika, te OS kao vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao jamca platca i protivnika osiguranja, kojim Aneksom se mijenja valuta iznosa kredita ugovorenog ugovorom o kreditu broj 5103215737 u svrhu ispunjenja zakonskih obveza banke propisanih ZID ZPK, s tim da se u članku 2. Aneksa broj 1. Sporazuma utvrđuje promjena obveza iz osnovnog ugovora na način da se valutna klauzula vezana uz švicarske franke (CHF) veže uz eure (EUR).

7.Odredbom članka 5. stavak 1. točka 15. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/2014, 110/2015, 14/2019, 19/2022) je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

8.Odredbom članka 4. stavak 1. točka 21. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/2022, 59/2023) je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

9.Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 30. lipnja 2006. je ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba dana 31. listopada 2006. pod brojem OU-1419/06-1 u kojoj ovjeri je potvrđeno da je ovršenik FS Sporazum potpisao kao vlasnik obrta [obrt] sa sjedištem u [adresa], obrt upisan pod matičnim brojem [matični broj], kao jamac-platac i protivnik osiguranja čija istovjetnost je utvrđena uvidom u osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice] izdanu od strane MUP [adresa], a vlasništvo obrta je utvrđeno uvidom u obrtnicu broj [broj obrtnice].

10.Iz Aneksa broj 1. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini proizlazi da je ovršenik FS potpisao navedeni aneks kao vlasnik obrta [obrt], [adresa], i to kao jamac-platac i protivnik osiguranja.

11.S obzirom da je ovršenik FS prava i obveze iz prethodno navedenih ovršnih isprava preuzeo kao vlasnik obrta [obrt], to proizlazi da se radi o okolnostima koje isključuju vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu jer ovršenik nije nastupio kao potrošač već kao trgovac, slijedom čega sud smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu predmetne ovrhe.

12.Valjalo je stoga riješiti kao u izreci.

U Ogulinu 2. listopada 2025.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovog suda na županijski sud, pisano, u tri primjerka.

Dostaviti

1.Odvjetnik Goran Gložinić, Zagreb, Zelinska br. 4

2.Odvjetnica Ana Galoši Comisso, Zagreb, Vlaška ulica br. 83/1, III.kat