Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž R-85/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužiteljice HŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Križanec, Car- Pavlic & Poparić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 30. rujna 2022., poslovni broj: Pr-5236/2021-17, 2. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 30. rujna 2022., poslovni broj: Pr-5236/2021-17 u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 30. rujna 2022. poslovni broj: Pr-5236/2021-17 točka I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 7.481,37 kn / 992,95 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, točkom II. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 7.481,37 kn / 992,95 eur, dok je točkom III. naloženo tuženiku da tužiteljici plati trošak parničnog postupka u iznosu od 7.890,62 kn / 1.047,27 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2022. godine do isplate, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova u iznosu od 2.265,63 kn / 300,70 eur odbijen kao neosnovan.
2. Na takvu presudu, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice i odluci o troškovima postupka (točke I. i III. izreke prvostupanjske presude) tuženik je pravovremeno uložio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Navodi da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi. Ističe da sud nema pravo niti može tumačiti odredbe kolektivnog ugovora na način kojim bi se iste mijenjale, odnosno ne može se mijenjati njihov sadržaj i smisao, kao i suglasna volja stranka koja je izražena sklapanjem kolektivnog ugovora. Ističe da osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodatak i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano. Smatra da je prvostupanjski sud također netočno utvrdio da se svi propisani dodaci obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti sata. Nadalje ističe da redovni mjesečni fond radnih sati se mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu, ali je osnovna plaća svakog mjeseca ista bez obzira na mjesečni fond sati, jer po definiciji nije vezana za sate. Navodi da je osnovna plaća fiksni iznos i mijenja se tek jednom godišnje kad radnik navrši sljedeću godinu radnog staža ili ako se, odlukom Vlade RH, promijeni osnovica za izračun. Dodaje da su dodatak za posebne uvjete rada iz članaka 57. KU, liječnički dodatak za iznimnu odgovornost članak 59. KU kao i dodatak za znanstveni stupanj članak 54. TKU obračuna na osnovnu plaću i ne obračunavaju se na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Zbog navedenog prigovara i dosuđenoj naknadi s naslova godišnjeg odmora i bolovanja. U odnosu na troškove postupka ističe da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku kada je tužitelju priznao trošak sastava podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu jer istim tužitelj ne iznosi ništa novo nego ponavlja navode o osnovanosti tužbenog zahtjeva i predloženih dokaza što je već ranije iznio u tužbi, kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude. Predlaže preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev podredno ukinuti istu i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23., dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, niti da bi presuda bila opterećena povredama iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer ista ima razloge o odlučnim činjenicama, isti nisu proturječni te se prvostupanjska odluka može ispitati, izreka prvostupanjske presude nije u suprotnosti sa razlozima iste.
6. U odnosu na činjenično stanje ovaj sud ističe da, u smislu članka 467. stavka 1. ZPP žalba tužitelja u odnosu na činjenično stanje, koje je utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka, nije dopuštena, iako je tijekom postupka visina zahtjeva tužitelja učinjena nespornom od strane tuženika (dakle, sporna je bila samo primjena materijalnog prava) kao i tijek zatezne kamate te činjenica da je tužiteljica u utuženom periodu bila zdravstveni djelatnik tuženika (prvostupnica (bacc) sestrinstva).
7. U odnosu na primjenu materijalnog prava, a ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud pravilno primijeni odredbe Kolektivnih ugovora koji su bili na snazi u utuženom periodu kao i odrede Zakona o radu (Narodne novine«, broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. dalje: ZR).
8. Naime, u smislu članka 47. stavka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 143/13., dalje u tekstu:
KU, a koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., a u skladu s člankom 3. se sklapa na rok od 4 godine, te produženo na daljnjih tri mjeseca temeljem članka 23. stavak 2. KU, primjenu kojeg ugovora na odnos među strankama tuženik nije osporavao), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Među strankama nije sporno da se navedeni KU primjenjuje na odnos među strankama.
9. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. ("Narodne novine", broj: 28/18., dalje KU/18, a u smislu članka 2. KU/18 na rok od 12 mjeseci i koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018. kako je to određeno člankom 75. KU/18). Dakle, na utuženo potraživanje u dijelu utuženog perioda, od 1. veljače 2014. do zaključno 28. veljače 2018. primjenjuje se KU, no od ožujaka 2018. se primjenjuje KU/18, a koji u članku 45. sadrži identičnu odredbu kao članak 47. KU.
10. U smislu stavka 2. članka 47. KU (članak 45. stavak 2. KU/18) osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. istog članka je određeno da dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi članka 51. stavak 1. KU (članak 49. stavak 1. KU/18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.
11. U smislu članka 57. stavak 1. KU (članak 55. stavak 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U konkretnom slučaju tužiteljici, a kako to proizlazi iz provedenih dokaza, prvenstveno obračuna plaća tužiteljice za utuženi period i provedenog knjigovodstvenog vještačenja, taj dodatak iznosi 16% uvećanja od osnovne plaće (radna mjesta II, III i IV vrste točka 4.). Dakle, navedena činjenica proizlazi i iz priznatog prava tužiteljici od strane samog tuženika, a tuženik tijekom postupka niti ne osporava visinu takvog dodatka tužiteljici.
12. Člankom 57. stavak 3. KU (članak 55. stavak 4. KU/18) je navedeno da se dodaci iz tog članka ne mogu kumulirati (odnosno dodaci iz članka 65. KU 88/13). No, svojim zahtjevom tužiteljica niti ne traži kumulaciju dodataka iz tog članka dok je odredbom članka 51. stavak 12. KU (članak 49. stavak 12. KU/18, a kojim člankom je određeno uvećanje po osnovi prekovremenog rada) određeno da se dodaci iz stavka 1 - 8 tog članka međusobno ne isključuju.
13. Nadalje, u smislu članka 59. KU (članak 57 KU/17) zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, a koji dodatak je Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015. ("Narodne novine", broj: 96/15., dalje Dodatak I KU, a koji se primjenjuje od 1. listopada 2015.) povišen na 12%.
14. Članak 59.a KU (dodan Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015. "Narodne novine", broj: 96/15. a koji se primjenjuje od 1. listopada 2015., sada članak 58. KU/18) iznimno od članka 59. KU, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću od 4% osnovne plaće. Niti jedan članak KU (KU/18) ne određuje da se dodaci iz članka 57. i 59.a (članak 55. i 58. KU/18) isključuju, već samo da se dodaci iz članka 57. i 58. (članak 55. i članak 56. KU 18) ne mogu kumulirati (no tužiteljica niti ne potražuje položajni dodatak - članak 58. KU niti dodatak za znanstveni stupanj na koje se nepotrebno tuženik u žalbi referira).
15. U smislu članka 3. KU stavka 1. (članak 4. stavak 1. KU/18) isti obvezuje njegove potpisnike.
16. Uz KU (KU/18) i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12., dalje: TKU, a koje odredbe sadrži i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama "Narodne novine", broj: 128/17., dalje: TKU/17) sadrži odredbu u članku 51. TKU koja određuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavak 3. istog članka određeno je da dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća, dok su člankom 54. TKU određena uvećanja plaće i njihova visina (između ostalog i za prekovremeni rad), a člankom 55. TKU da zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, a radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuću visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrdit će se granskim kolektivnim ugovorima.
17. Dakle, obzirom na navedeno u cijelom utuženom periodu tužiteljica ima pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada i to u visini uvećanja osnovne plaće za ugovoreni postotak kao medicinskoj sestri, a koji dodatak, što je vidljivo iz obračuna plaća tužiteljice za utuženo razdoblje odnosno provedenog financijskog vještačenja, joj je u toj visini tuženik i priznato te plaćao (a što nije niti sporno), no ne i na sve efektivno odrađene sate (prekovremene sate), već samo na sate odrađene u redovnom radnom vremenu.
18. Niti jedan članak KU ne određuje da se dodaci iz članka 57. i 59.a isključuju, već samo da se dodaci iz članka 57. i 58. ne mogu kumulirati (članak 58. stavak 3. KU propisuje položajni dodatak, no isti nije predmet ovog postupka).
19. Dakle, tužiteljica od 1. listopada 2015. nadalje ima pravo i na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a koji dodatak joj je tuženik i isplaćivao, što je vidljivo iz obračuna plaća odnosno financijskog vještačenja, no nije joj plaćao isti dodatak i na sve efektivno odrađene sate rada (prekovremene sate).
20. Da je tuženik tužiteljici u utuženom periodu isplaćivao sporne dodatke obračunavajući isti samo na redovan rad (a ne i prekovremeni) vidljivo je iz obračuna plaće za utuženi period (odnosno nalaza i mišljenja vještaka financijske struke) a iz kojih je jasno vidljivo (koje i sama vještakinja navodi primjerice) da su dodaci za posebne uvjete rada obračunati samo na redovan rad, ali ne i prekovremeni. U konačnici tuženik niti ne osporava da utužene dodatke nije obračunavao za svaki efektivno odrađeni sat već, kako ističe, samo na osnovnu plaću. No, iz obračuna plaće te provedenog vještačenja vidljivo je da su navodi tuženika da se utuženi dodaci isplaćuju samo na osnovnu plaću bez obzira na odrađene sate neosnovani, jer i sam tuženik, obračunavajući plaću tužitelju kao i dodatak na posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost obračunava iste na način da uvećava za pripadajući postotak osnovnu plaću (po jednom satu takvog rada), a zatim vrijednost takvog sata množi sa satnicom redovnog rada. Dakle, tuženik obračunava pripadajući dodatak obzirom na odrađene sate rada (iako samo u redovnom radnom vremenu). Dakle i sam tuženik obračunava sporne dodatke obzirom na sate rada, no samo u odnosu na redovni rad, a ne i prekovremeni.
21. U smislu članka 90. stavak 1. ZR poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. U smislu članka 94. stavak 1. ZR za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %. Upravo navedena odredba ZR potvrđuje zaključak suda da se takvo povećanje plaće obračunava na svaki sat rata. U smislu članka 9. stavak 3. ZR ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
22. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo i za prekovremeni rad jer i za prekovremeni rad (a koji je jedino i mjerljiv u svakom satu rada preko redovnog mjesečnog fonda sati) tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom članka 91. stavak 3.) ZR. KU (KU/18) nije izričito određeno na koji način će se pri izračunu plaće primijeniti odredba o spornim dodacima (uvećanjima) niti je (suprotno isticanju samog tuženika) o tome, a za konkretni slučaj, pravno mišljenje dalo za to nadležno Povjerenstvo za tumačenje KU koje mišljenje bi eventualno osporilo pravo tužiteljice. Iz sadržaja citiranih odredbi ZR i KU proizlazi da su tužiteljici kao djelatniku tuženika priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju (osim dodatak iz članka 58. KU koji isključuje kumulaciju dodataka iz članka 57. i članka 58. KU, no u konkretnom slučaju tužiteljica niti ne potražuje položajni dodatak). Dakle, ako tužiteljica po KU i ZR ima pravo na određene dodatke na plaću, a ta se prava ne isključuju, takvi dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad. Dakle, tužiteljici u utuženom periodu, osim uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, pripadaju i uvećanje plaće po osnovi dodataka iz članka 57. KU i članka 59. a KU (odnosno članka 55. i 58. KU/18) za sve odrađene sate rada (VSRH Revr-206/12 i priopćenje VSRH od 10. prosinca 2019.).
23. Dakle, obzirom da je tuženik isplaćivao tužiteljici umanjenu plaću a iz razloga što tužiteljici nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, tuženik nije tužiteljici niti ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i za razdoblja u kojima tužiteljica nije radila zbog opravdanih razloga (temeljem članka 95. ZR), budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću, a kako je to osnovano i točno utvrdio prvostupanjski sud i dosudio tužiteljici pripadajuću razliku plaće i naknadu plaće u iznosu koji u konačnici među strankama nije niti sporan.
24. Slijedom iznesenog, žalba tuženika je ocijenjena neosnovanom te je kao takva i odbijena i potvrđena prvostupanjska presude u pobijanom dijelu točke I. izreke te je odlučeno kao u točki I. izreke.
25. Obzirom da je tužiteljica uspjela svojim zahtjevom, neosnovani su i navodi žalbe tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka a obzirom na uspjeh stranaka a temeljem članka 154. stavka 1. ZPP. U odnosu na navode žalbe tuženika da je prvostupanjski sud neosnovano priznato tužiteljici sastava podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu kao i trošak pristupa punomoćnika tužiteljice na ročište za objavu presude, ovaj sud ističe da u smislu članka 155. ZPP će sud odmjeriti strankama trošak koji je bio potreban za vođenje postupa. Uvidom u podnesak tužiteljice od 17. ožujka 2021. a kojim se punomoćnik tužiteljice koji je odvjetnik očituje na odgovor na tužbu, vidljivo je da se istim tužiteljice obrazloženo očituje na prigovor zastare tuženika ali i navode tuženika o neosnovanosti zahtjeva tužiteljice i primjenu materijalnog prava. Budući da se radi o podnesku iz Tbr 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa) jasno je da tužiteljica ima pravo na troška za isti obrazloženi podnesak. U odnosu na trošak pristupa na ročište za objavu presude, ovaj sud ističe da je isti trošak, u smislu članka 155. ZPP u svezi Tbr 9/3 Tarife i opravdan i potreban, slijedom čega i osnovano priznat tužiteljici. Stoga je žalba tuženika i u tom dijelu ocijenjena neosnovanom te je potvrđena točka III. izreke prvostupanjske presude (odluka o troškovima) i odlučeno je kao u izreci ove presude.
26. U nepobijanom dijelu (točke II. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Sisku 2. listopada 2025.
Sutkinja
Kristina Devčić Merzel