Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-307/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Predraga Jovanića, predsjednika vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Milina, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Petra Huseni, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 2359810849, kojeg zastupa punomoćnik Deanu Ilijevski, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pn-14/2023-41 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja SŽ se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pn-14/2023-41 od 29. studenog 2024. u točki IV. izreke.

II. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika Allianz Hrvatska d.d. uvažava te se odluka o troškovima postupka, točke V. i VI. izreke presude:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 800,00 eura, sa zateznom kamatom od 29. studenog 2024. do isplate, u roku od 15 dana (dio točke V. izreke)

- preinačuje u ostalom dijelu, na način da u preostalom dijelu, preko iznosa od 800,00 eura, sa zateznom kamatom od 29. studenog 2024. do isplate, svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove žalbe u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete na vozilu isplati iznos od: 5.682,71 € (slovima:pet tisuća šesto osamdeset dva eura i sedamdeset jedan cent) zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl.29 Zakona o obveznim odnosima, koje teku na navedeni iznos od 16.02.2017.g. do 31. 12.2022., po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01. 01.2023. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od: 995,50 € (slovima: devetsto devedeset pet eura i pedeset centi) zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl.29 Zakona o obveznim odnosima, koje teku na navedeni iznos od 6.02.2020.g. do 31. 12.2022., po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01. 01.2023. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege isplati iznos od: 50,00€ (slovima: pedeset eura) zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl.29 Zakona o obveznim odnosima, koje teku na navedeni iznos od 29.11.2024.godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj prema tuženiku glede isplate naknade imovinske štete na vozilu za iznos glavnice od 5.658,70 eura sa kamatom na taj iznos od 16.2.2017.godine pa do isplate, zatim za iznos glavnice glede isplate neimovinske štete od 995,50 eura sa kamatom na taj iznos od 6.2.2020. godine pa do isplate, kao i glede isplate imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege za iznos glavnice od 50,00 eura sa kamatom od 6.2.2020. pa do isplate, kao i u dijelu glede tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege i to za razdoblje od 6.2.2020. pa do 28.11.2024.godine, kao neosnovani V. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 2.235,77 eura zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl.29 Zakona o obveznim odnosima, koje teku na navedeni iznos od 29.11.2024.godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

VI. Odbijaju se, tužitelj prema tuženiku preko iznosa parničnog troška priznato u stavku V izreke ove presude sa kamatom na isti, te tuženik prema tužitelju preko iznosa parničnog troška od 500,00 eura sa kamatom na isti, kao neosnovani."

2. Protiv točaka IV. i VI. izreke presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 144/22., 155/23., dalje: ZPP). Tužitelj prigovara ocjeni izvedenih dokaza, analizira pojedine dokaze, posebno iskaze svjedoka i smatra da je tužitelj dokazao da je prošao kroz raskrižje dok je na semaforu za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svijetlo, pri čemu se posebno poziva na iskaze svjedokinje JŽ i svjedoka ZŽ. Predlaže preinačenje presude u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima i usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu tužitelju troškova postupka, a podredno ukidanje presude u tom dijelu i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbe u iznosu od 407,54 eura.

3. Protiv odluke o troškovima postupka (odluka o troškovima se smatra rješenjem, članak 129. stavak 5. ZPP), točke V. izreke presude, žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud utvrdio kako nema krivnje nijednog od sudionika predmetne prometne nezgode, odnosno utvrdio je odgovornost na strani tužitelja i osiguranika tuženika u omjeru 50% prema 50%, iz čega slijedi da su tužitelj i tuženik uspjeli u ovom sporu svaki sa 50%, a ne da je tužitelj uspio sa 75%, a tuženik s 25%, kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud. Slijedom toga, sud je trebao odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, a podredno preinačiti presudu na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Zahtijeva naknadu troškova žalbe, nagradu za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura (uključen PDV), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 157,54 eura.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Sud je za svoju odluku dao jasne razloge i presuda se u odnosu na glavnu stvar može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP, dok je kod odlučivanja o troškovima postupka došlo djelomično do pogrešne primjene odredaba ZPP o troškovima postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, prometne nezgode koja se dogodila 6. veljače 2017. u Puli, na raskrižju Rakovčeve i Vukovarske ulice, nije sporna aktivna ni pasivna legitimacija, kao ni visina nastale neimovinske i imovinske štete na strani tužitelja.

7.1. Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno tko je od sudionika prometne nezgode odgovoran za nastanak iste, tužitelj ili osiguranik tuženika ŽŽ, a time i za nastanak štete.

8. Protivno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od izvedenih dokaza.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio sadržaj fotografija s lica mjesta (stranice 89a do 89v spisa), skice lica mjesta (stranica 47 spisa), službenih zabilješki djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (stranice 48-50 spisa), sve izrađeno u vrijeme nastanka štetnog događaja, rezultate ispitivanja prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova u organizmu tužitelja i osiguranika tuženika, tijek prekršajnog postupka u predmetu Prekršajnog suda u Puli poslovni broj: Pp P- 1721/17 (točka 10. obrazloženja prvostupanjske presude), kao i parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Puli poslovni broj: Pn-333/2017, vođenog radi naknade štete, u vezi predmetne prometne nezgode (točka 11. obrazloženja prvostupanjske presude).

10. Kod utvrđenja načina nastanka štetnog događaja prvostupanjski sud je pravilno cijenio i iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka, kako svakog dokaza zasebno, tako i te dokaze kao cjelinu i u odnosu na druge izvedene dokaze.

10.1. Za svoju odluku u odnosu na pobijani dio presude prvostupanjski sud je dao jasne i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, pa i u odnosu na iskaze tužitelja i svjedokinje JŽ, s jedne strane, te iskaze svjedoka ŽŽ i ZŽ, s druge strane.

10.2. Protivno žalbenim navodima, iz iskaza ZŽ, danog na ročištu od 24. siječnja 2023. (stranice 125-129 spisa), ne proizlazi da je kritične zgode osiguraniku tuženika PŽ za njegov smjer kretanja bilo na semaforu upaljeno crveno svijetlo.

10.3. Pri tome se napominje da je sasvim realno da svjedoci ne iskazuju o svim detaljima nastanka predmetne prometne nezgode potpuno identično u više svojih očitovanja, danih u razmaku od nekoliko godina, već samim time što se radi o proteku razdoblja od više godina od nastanka prometne nezgode. To jednako vrijedi za iskaz svjedoka ZŽ, kao i za iskaz „naknadno pronađene svjedokinje“ KŽ, koja je napustila mjesto prometne nezgode prije dolaska djelatnika MUP-a, da bi se naknadno sama javila kao svjedok jer je njena mama slušala radio Pazin, putem kojeg je tužitelj tražio svjedoke prometne nezgode (iskaz dan u ovoj parnici), odnosno da je ona osobno čula poziv svjedocima na radio Pazinu da se jave (kako je to iskazala u prekršajnom postupku), do toga da je prometnu situaciju na dijelu kolnika kojima se kretala ona i tužitelj, u istom smjeru, glede udaljenosti između vozila tužitelja i njenog vozila opisivala bitno različito u svojim očitovanjima.

11. Prvostupanjski sud je svoju odluku, između ostalih izvedenih dokaza, utemeljio i na nalazu i mišljenju sudskog vještaka prometne struke, prema kojem nije bilo moguće utvrditi koji je od sudionika prometne nezgode neposredno prije nastanka prometne nezgode ušao u raskrižje dok je za njegov smjer kretanja bilo na semaforu upaljeno crveno svijetlo, uz napomenu da na nalaz i mišljenje sudskog vještaka stranke nisu imale primjedbi.

12. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba, kako je to određeno člankom 352. stavkom 1. ZPP, a što nije slučaj u ovom predmetu.

13. Tužitelj ni po ocjeni ovog suda nije dokazao da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika, odnosno da je ŽŽ neposredno prije nastanka prometne nezgode ušao u raskrižje dok je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svijetlo, pa je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja prvostupanjski sud pravilno utvrdio podijeljenu odgovornost sudionika štetnog događaja, u omjeru od 50% na strani tužitelja i 50% na strani osiguranika tuženika.

14. Prvostupanjska presuda ima u tom smislu jasne i logične razloge, koje žalba tužitelja nije uspjela dovesti u sumnju, pa je cijeneći navedeno žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u odnosu na glavnu stvar, točka IV. izreke prvostupanjske presude (članak 368. stavak 1. ZPP).

15. Kod odlučivanja o troškovima postupka sud je dužan uzeti u obzir vrstu i vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u sporu i koje su radnje bile potrebne za vođenje postupka, u skladu sa člancima 154. i 155. ZPP.

16. Donoseći odluku o troškovima postupka u ovom sporu prvostupanjski sud je utvrdio jednaki omjer odgovornosti tužitelja i osiguranika tuženika, svakog od 50%, slijedom toga tužitelju je dosuđena i naknada štete. Stoga je osnovan prigovor tuženika da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj uspio u sporu sa 75%, a tuženik s 25%, već je svaki od njih uspio u sporu sa 50%.

16.1. Slijedom toga, uvažena je djelomično žalba tuženika, te je preinačena odluka o troškovima postupka, na način da je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove prometnog vještačenja, u cijelosti, u iznosu od 800,00 eura (stranice 178- 179 spisa), kao radnje koja je bila potrebna za vođenje postupka, dok u ostalom dijelu svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka (članak 373. točka 3. ZPP).

17. U nepobijanom dijelu, točke I., II. i III. izreke presude, prvostupanjska presuda nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).

18. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).

19. Tuženik je uspio sa žalbom pa je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka. Tuženiku je priznato pravo na nagradu za sastav žalbe protiv rješenja, u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 10. točka 4., u vezi s Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 138/23., dalje: Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora dijela prvostupanjske presude protiv kojeg je žalbu podnio tuženik, što uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 125,00 eura. Tuženik nije dokazao da je platio sudsku pristojbu za žalbu protiv rješenja (odluke o troškovima postupka) pa mu nije priznato pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za žalbu.

Sisak, 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Predrag Jovanić