Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-158/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Branka Kobaša, u Osijeku i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 6.st.1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3209912735, sklopljenog dana 19.06.2007. godine između tužiteljice i tuženika, potvrđenog dana 29.06.2007. godine po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem: OV-10.547/07, u dijelu odredbe koji glasi:

„…po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“

II. Nalaže se tuženiku da u roku petnaest dana plati tužitelju po osnovi preplaćenog tečaja iznos od 4.015,26 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

15,21 EUR tekućom od 15.02.2009.

17,04 EUR tekućom od 15.03.2009.

18,03 EUR tekućom od 15.04.2009.

16,09 EUR tekućom od 15.05.2009.

15,91 EUR tekućom od 15.06.2009.

12,81 EUR tekućom od 15.07.2009.

10,11 EUR tekućom od 15.08.2009.

8,19 EUR tekućom od 15.09.2009.

10,55 EUR tekućom od 15.10.2009.

9,54 EUR tekućom od 15.11.2009.

7,23 EUR tekućom od 15.12.2009.

10,20 EUR tekućom od 15.01.2010.

14,35 EUR tekućom od 15.02.2010.

17,32 EUR tekućom od 15.03.2010.

16,82 EUR tekućom od 15.04.2010.

21,67 EUR tekućom od 15.05.2010.

20,71 EUR tekućom od 15.06.2010.

23,27 EUR tekućom od 15.07.2010.

36,59 EUR tekućom od 15.08.2010.

33,86 EUR tekućom od 15.09.2010.

45,27 EUR tekućom od 15.10.2010.

39,62 EUR tekućom od 15.11.2010.

35,44 EUR tekućom od 15.12.2010.

49,16 EUR tekućom od 15.01.2011.

57,75 EUR tekućom od 15.02.2011.

51,96 EUR tekućom od 15.03.2011.

77,33 EUR tekućom od 15.10.2011.

68,35 EUR tekućom od 15.11.2011.

68,38 EUR tekućom od 15.12.2011.

67,63 EUR tekućom od 15.01.2012.

71,26 EUR tekućom od 15.02.2012.

75,23 EUR tekućom od 15.03.2012.

75,61 EUR tekućom od 15.04.2012.

73,56 EUR tekućom od 15.05.2012.

74,79 EUR tekućom od 15.06.2012.

76,46 EUR tekućom od 15.07.2012.

77,90 EUR tekućom od 15.08.2012.

75,67 EUR tekućom od 15.09.2012.

74,58 EUR tekućom od 15.10.2012.

72,34 EUR tekućom od 15.11.2012.

75,74 EUR tekućom od 15.12.2012.

77,17 EUR tekućom od 15.01.2013.

77,02 EUR tekućom od 15.02.2013.

72,80 EUR tekućom od 15.03.2013.

76,26 EUR tekućom od 15.04.2013.

77,29 EUR tekućom od 15.05.2013.

76,19 EUR tekućom od 15.06.2013.

72,34 EUR tekućom od 15.07.2013.

70,07 EUR tekućom od 15.08.2013.

72,69 EUR tekućom od 15.09.2013.

74,61 EUR tekućom od 15.10.2013.

78,99 EUR tekućom od 15.11.2013.

77,11 EUR tekućom od 15.12.2013.

78,45 EUR tekućom od 15.01.2014.

79,61 EUR tekućom od 15.02.2014.

81,51 EUR tekućom od 15.03.2014.

83,50 EUR tekućom od 15.04.2014.

1.070,13 EUR tekućom od 15.05.2014.

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.462,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 2. listopada 2025., pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 19. lipnja 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 3209912735, kojim ugovorom je valuta glavnice kredita vezana uz švicarski franak bez da je tužitelj mogao s tuženikom uopće pregovarati o navedenoj odredbi. Tužitelj navodi da je ovakva ugovorna odredba bila obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita prebacujući na korisnika kredita na ovaj način rizik promjene tečaja valute. Kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. godine pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorene odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, to tužitelj predlaže donošenje presude pobliže opisane kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 19. lipnja 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 3209912735, međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik ističe prigovor zastare, prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Bernarda Hunjadi, dipl. oec., Osijek, Dragutina Neumana 2, te saslušao tužiteljicu i svjedoke ŽE i TE.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u cijelosti.

5. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je ista podigla kredit za kupovinu osobnog vozila koje je služilo u njezine privatne svrhe, da nije imala u svome vlasništvu OPG ili trgovačku firmu, da pregovora glede ugovornih odredbi kredita nije bilo, već je tužiteljicu dočekao pripremljeni gotovi ugovor o kreditu kojeg je samo trebala potpisati, da ga je prije potpisa pročitala, da joj je ponuđen samo ugovor u CHF, ne i u nekoj drugoj valuti, da joj djelatnik banke nije pojasnio kako HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF, te ju nije upozorio na mogući značajniji porast tečaja, da je otplatna rata kredita u kratkom roku došla od početnih 1.200,00 kn na iznos od 2.000,00 kn mjesečno, da su dvije uplate kredita izvršene od strane njezinog supruga, no iz zajedničkog budžeta, a nešto je skinuto s računa gospođe HE, no tužiteljica je navedenoj sve vratila. Tužiteljica ističe kako ne bi zasigurno nikada niti uzimala predmetni kredit da je znala kako će otplatna rata toliko porasti, navodi da je razumjela pojam valutne klauzule, te da joj tuženik nije ništa objašnjavao glede ugovornih odredbi niti je s tuženikom bilo pregovora o ugovornim odredbama kredita.

6. Saslušanjem svjedokinje HE, ovaj sud utvrđuje da je ista bila sudužnik po predmetnom kreditu tužiteljici, da misli kako joj je tijekom otplate kredita kao sudužniku banka ustegnula od plaće jednu ili dvije rate, no da joj je tužiteljica ustegnuto kasnije sve nadoknadila.

7. Saslušanjem svjedoka TE, ovaj sud utvrđuje da je isti po predmetnom kreditu platio jednu ili dvije rate, na uplatnice je napisao svoje ime, a uplata je izvršena iz njihovih zajedničkih sredstava, dakle iz sredstava tužiteljice i svjedoka koji su bračni drugovi.

8. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Bernarda Hunjadi, dipl. oec., Osijek, Dragutina Neumana 2, od 12. veljače 2025., sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečaj valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 4.015,26 €, a koji se odnosi na tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu.

9. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, te u cijelosti dan u skladu s pravilima struke i vještine.

10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

12. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

13. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 5,20 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.282,19 kn.

16. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.282,19 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

17. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

18. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

19. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

21. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

22. Iznos od 4.015,26 € koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku anuiteta koja se odnosi na valutnu klauzulu, odnosno na preplaćenost kredita zbog tečajne razlike u odnosu na tečaj CHF važećem na dan isplate kredita, u razdoblju od veljače 2009. do zaključno do svibnja 2014. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

23. Sud je rješenjem od 11. lipnja 2025. godine dopustio preinaku tužbe tužiteljici uređenu podneskom od 18. veljače 2025. godine obzirom da je zaključkom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 26. studenoga 2021. godine zauzet stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, kao što je to u ovome slučaju riječ. Osim toga, pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. godine zauzet je stav da kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (ne prava preinaka), moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, pa stoga dakle potraživanje tužiteljice uređenog podneskom od 18. veljače 2025. godine evidentno nije u zastari.

24. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 4.015,26 € osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111.

ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

25. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Kako je tužba u ovosudnom postupku podnesena dana 11. lipnja 2023. godine to je obzirom na prednje izloženo evidentno da prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.

26. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 6. travnja 2023., 18. veljače 2025., 24. ožujka 2025., svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastav podneska od 3. ožujka 2023., 14. studenoga 2024. i 16. lipnja 2025. svaki po 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4. OT-a), zastupanje na ročištima od 4. studenog 2024. i 11. lipnja 2025., 24. rujna 2025., svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz trošak PDV-a od 25% te trošak vještačenja od 400,00 eura, daje konačni iznos troška od 2.462,50 eura.

29. Sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak sudskih pristojbi iz toga razloga što je temeljem članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) oslobođen plaćanja istih.

Osijek, 2. listopada 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, Nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika