REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-1232/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB 83416546449, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župić & partneri, protiv tuženika RA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 2. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Hercega iz Zagreba poslovni broj Ovrv-37399/2022 od 4. ožujka 2024. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 132,62 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja Ivana Hercega iz Zagreba poslovni broj Ovrv-37399/2022 od 4. ožujka 2024. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu obračunatu do 28. ožujka 2022. u iznosu od 4,76 eura te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja, potom se platni nalog ukida u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove postupka u iznosu od 49,77 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2024. III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 163,15 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Ivan Herceg je dana 4. ožujka 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-37399/2022 kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 999,21 kn/132,62 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2022. do isplate, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 35,85 kn/4,76 eura do 28. ožujka 2022., uz naknadu troškova ovršnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem ističe kako je plaćao račune tužitelju putem Internet bankarstva te da je omaškom uplatio iznos od 1.137,32 kn umjesto 137,32 kn te smatra da je time u preplati od 1.000,00 kn pa je stoga samovoljno odlučio plaćati sve naredne račune u iznosu od po 1,00 kn dok ne namiri iznos od 1.000,00 kn za koji smatra da mu je ukraden, a smatra da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1232/2024-2 od 11. studenog 2024. pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga a sve sukladno čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).
4. Tužitelj se očitovao na navode tuženika podneskom od 2. siječnja 2025. navodeći kako je točno da je tuženik dana 5. srpnja 2025. izvršio uplatu na ime računa broj 38233354 (svibanj 2021.) u iznosu od 1.137,32 kn umjesto 137,32 kn kao i da je sve sljedeće račune plaćao u iznosu od po 1,00 kn no da se utuženo potraživanje ne odnosi na navedeni račun za svibanj 2021. već na račune za razdoblje od 31. svibnja 2021. do 30. lipnja 2021., od 30. lipnja 2021. do 30. srpnja 2021., od 30. srpnja 2021. do 14. rujna 2021., od 14. rujna 2021. do 30. rujna 2021. i od 30. rujna 2021. do 31. listopada 2021. Navodi kako je uplata u iznosu od 1.137,32 kn proknjižena na račun koji je tuženik i naznačio na uplatnici 38233354, a na koji je račun ispostavljen na iznos od 551,55 kn (73,20 eura) tuženik 4. lipnja 2021. platio iznos od 420,23 kn (55,77 eura) te je ostala nepodmirena razlika u iznosu od 131,32 kn (17,43 eura) koja je zatvorena uplatom od 5. srpnja 2021. Nadalje, tužitelj je osim navedenog računa iznosom od 1.137,32 kn zatvorio i proknjižio sva prethodna nepodmirena ranija dugovanja tužitelja sukladno čl. 171. Zakona o obveznim odnosima i to za najstariji nepodmireni račun broj 37269315-1 za siječanj 2021. u iznosu od 346,69 kn, potom za račun 00036730-9 u iznosu od 70,00 kn, račun 00036730-8 iznos od 200,00 kn, račun broj 00036730-k iznos od 37,50 kn, račun 00036730-D iznos od 37,50 kn, račun 00036906-3 iznos od 256,77 kn i račun 00043633- A preostali iznos od 57,54 kn. Slijedom navedenog tužitelja navodi kako je tuženik dužan podmiriti utuženo potraživanje obzirom se isto odnosi na drugo utuženo razdoblje, a tuženik isto nije podmirio o dospijeću.
5. Tuženik je uredno zaprimio predmetni podnesak tužitelja dana 24. travnja 2025. uz poziv za ročište (list 132 spisa) no isti na navedeni podnesak nije dostavio očitovanje niti je pristupio na zakazano ročište dana 12. rujna 2025., a nije niti ispričao svoj izostanak, slijedom čega je sud na prijedlog tužitelja održao ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i potom sukladno čl. 295. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), zaključio glavnu raspravu u ovoj pravnoj stvari dana 12. rujna 2025. obzirom je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, smatrajući da bi daljnje odgode stvorile nepotreban trošak za stranke pri tome uzimajući u obzir i kako se radi o sporu male vrijednosti.
6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, Odluku o dopuni odluke o cijenama vodnih usluga, Odluku o izmjenama odluke o cijenama vodnih usluga, Odluku o izmjenama i dopunama odluke o cijenama vodnih usluga, Odluku o cijenama vodnih usluga, karticu dužnika, presliku uplata tuženika, ispis utuženih računa sa lista 115-125 spisa, pregled obveznika na objektu – uvid u mjerno mjesto kao izvadak iz matičnih evidencija tužitelja i Zaključak o davanju prethodne suglasnosti trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. na odluku o cijeni vodnih usluga.
7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao pod toč. I. izreke.
8. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja niti da je tuženik korisnik predmetne usluge na adresi [adresa], a niti da je tužitelj pružio tuženiku predmetnu uslugu u utuženom razdoblju.
9. Sporno je je li tuženik podmirio utuženo potraživanje tužitelja uplatom od dana 5. srpnja 2021.
10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. OZ-a, za koju zakon veže presumpciju istinitosti i zakonitosti, utvrđeno je kako je tuženik evidentiran kao korisnik/vlasnik nekretnine/stambenog prostora na adresi u [adresa], pod sistemskim broj objekta 0540560, šifra dužnika 0566185, uz napomenu kako je uvidom u ispis utuženih računa sa lista 115-125 spisa i karticu dužnika te izvadak iz evidencije tužitelja vidljivo da su identični podaci tuženika naznačeni i u toj dokumentaciji, te da računi također glase na tuženika gdje je kao adresa mjernog mjesta i adresa za primanje računa navedena adresa u [adresa], kao i da je prema stanju kupca obračun cijene i usluge za domaćinstvo, slijedom čega je isti obveznik plaćanja komunalne usluge temeljem računa davatelja usluge. Navedeno proizlazi i iz pregleda obveznika kao i izvatka iz matičnih evidencija tužitelja dok vlasništvo na nekretnini na predmetnoj adresi tuženik nije niti sporio.
11. Daljnjim uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, utvrđeno je kako tuženik za utuženo razdoblje (od lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2021.) duguje tužitelju iznos od 132,62 eura, a sa naslova pružene komunalne usluge. Za istaknuti je kako je u utuženim računima kao korisnik, a time i obveznik plaćanja naznačen tuženik te kako tuženik ne spori da je predmetne račune uredno primio.
12. U odnosu na navode kako je tuženik uplatom u iznosu od 1.137,32 kn izvršenom dana 5. srpnja 2025. u preplati te da time nije dužan podmiriti utuženo potraživanje, sud ukazuje kako je pregledom kartice dužnika jasno vidljivo da je navedeni iznos proknjižen na račun koji je tuženik i naznačio na uplatnici 38233354, a na koji je račun ispostavljen na iznos od 551,55 kn (73,20 eura) tuženik 4. lipnja 2021. platio iznos od 420,23 kn (55,77 eura) te je ostala nepodmirena razlika u iznosu od 131,32 kn (17,43 eura) koja je zatvorena uplatom od 5. srpnja 2021.
13. Nadalje, tužitelj je osim navedenog računa iznosom od 1.137,32 kn pravilno zatvorio i proknjižio sva prethodna nepodmirena ranija dugovanja tužitelja sukladno čl. 171. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) i to za najstariji nepodmireni račun broj 37269315-1 za siječanj 2021. u iznosu od 346,69 kn, potom za račun 00036730-9 u iznosu od 70,00 kn, račun 00036730-8 iznos od 200,00 kn, račun broj 00036730-k iznos od 37,50 kn, račun 00036730-D iznos od 37,50 kn, račun 00036906-3 iznos od 256,77 kn i račun 00043633-A preostali iznos od 57,54 kn, kako je to tužitelj i naveo podneskom od 2. siječnja 2025., a koji je tuženik uredno zaprimio i na isti se nije očitovao, kako je to već prethodno navedeno.
14. Nadalje, sukladno čl. 205. st. 2. Zakona o vodama, obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi.
15. Odredbom čl. 3. st. 14. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom u uslugama odvodnje otpadnih voda (Glasnik grada Zagreba broj 17/2013, dalje Uvjeti) određeno je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je na temelju ovih uvjeta izjednačena s tim osobama.
16. Slijedom navedenog, sud ističe kako je prema priloženoj dokumentaciji evidentno kako je tužitelj pružio uslugu opskrbe vodom tuženiku kao korisniku/vlasniku nekretnine u utuženom razdoblju, čime sud smatra kako je upravo tuženik pasivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari. Naime, kako se predmetno potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od lipnja do listopada 2021. to je evidentno kako je tuženik u utuženom razdoblju bio i vlasnik i korisnik predmetne nekretnine na adresi u [adresa], a na kojoj adresi je pružena usluga opskrbe vodom. Za istaknuti je kako tuženik navedeno niti ne spori, već isti ukazuje na preplatu računa.
17. Nadalje, odredbom čl. 86. Općih uvjeta propisano je da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom, a cijena usluge se obračunava prema očitanoj potrošnji metara kubičnih, i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje. Nadalje istim člankom je propisano i kako isporučitelj samostalno utvrđuje dinamiku očitanja za svaku kategoriju potrošnje odnosno korisnika usluga.
18. Odredbama čl. 88. Općih uvjeta određeno je da korisnici usluga količinu isporučene vodne usluge plaćaju prema cijeni vodne usluge utvrđenoj važećom odlukom o cijeni vodnih usluga isporučitelja kao i da će u slučaju izmjena cijene vodne usluge isporučitelj usluge na svojoj internetskoj stranici, preko sredstava javnog priopćavanja ili na drugi uobičajeni način o tome obavijestiti korisnike usluga.
19. Nadalje, odredbom čl. 97. Općih uvjeta propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika kao i da je isporučitelj ovlašten korisniku usluge omogućiti plaćanje usluga akontacijskim ili avansnim obrocima.
20. Visinu predmetnog potraživanja sud je utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga kao i priloženi prijepis utuženih računa sa lista 115-125 spisa kao i karticu dužnika, te predmetni iznos odgovara zatraženom iznosu kako je to navedeno u toč. I. izreke.
21. Slijedom navedenog utvrđeno je da je tuženik korisnik komunalne usluge isporuke vode, te je temeljem odredbe čl. 17. Odluke obvezan na plaćanje iste.
22. Predmetni izvadak iz poslovnih knjiga priložen spisu predstavlja sukladno odredbi čl. 31. OZ-a vjerodostojnu ispravu, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, a navedeni izvadak daje sudu dovoljno podataka da utvrdi visinu predmetne tražbine.
23. Sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a tuženik do zaključenja glavne rasprave ničime nije dokazao da je zatražio promjenu korisnika prije ili u utuženom razdoblju ili da ga je tužitelj u tom zahtjevu odbio, niti da je utuženo potraživanje podmirio o dospijeću računa, te da je izvršenom uplatom od 5. srpnja 2025. podmirio upravo dugovanje za utuženo razdoblje od lipnja do listopada 2021.
24. Slijedom navedenog sud smatra da je sukladno odredbi čl. 9. i 65. ZOO-a tuženik dužan podmiriti utuženo potraživanje u iznosu od 132,62 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29. ožujka 2022. do isplate.
25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, to je valjalo tuženika obvezati na isplatu zateznih kamata kako je to tužitelj zatražio od 29. ožujka 2022. prema izvatku iz poslovnih knjiga, to je utvrđeno da je zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata osnovan, te je valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke.
26. Stopa zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).
27. Slijedom navedenog, valjalo je predmetni platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi održati na snazi u odnosu na glavnicu u iznosu od 132,62 eura te za zakonske zatezne kamate na glavnicu kao u toč. I. izreke, a sve sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.
28. Nadalje, sud ističe kako je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u odnosu na zakonske zatezne kamate obračunate od dospijeća svakog pojedinog utuženog računa do 28. ožujka 2022., u iznosu od 4,76 eura, budući sukladno priležećoj dokumentaciji, izvatku iz poslovnih knjiga sa lista 5 spisa, sud nije u mogućnosti utvrditi visinu predmetne zakonske zatezne kamate jer nije vidljivo koliko iznosi zakonska zatezna kamata na svaki pojedini utuženi račun niti stopa po kojoj je tužitelj tu kamatu izračunao, a nije vidljivo niti razdoblje tijeka kamata, slijedom čega je presuđeno kao u točki II. izreke.
29. Nadalje, sud ističe kako je u točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi i za nastali ovršni trošak u iznosu od 49,77 eura s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.
30. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 156. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa), a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 132,62 eura te prema troškovniku predanom na ročištu dana 12.9.2025., pa je tako tužitelju priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu koji sada predstavlja tužbu u iznosu od 24,88 eura (uračunat PDV) potom podneska od 2.1.2025. prema Tbr.8/1 Tarife i za zastupanje na ročištu po odvjetniku dana 12.9.2025. prema Tbr. 9/1, za svaku radnju u iznosu od po 50,00 eura sa pripadajućim PDV-om od 25% te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 118/18, 9/21, 51/23), slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 163,15 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. III. izreke.
31. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
32. Nadalje, tužitelju nije priznat zatraženi trošak koji se odnosi materijalni trošak te trošak javnog bilježnika budući isti kao takav nije dokazan, ni po osnovi ni po visini sukladno odredbi članka 164. st. 2. ZPP-a.
Zagreb, 2. listopada 2025.
Sudac:
Boška Pavičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
DNA:
- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu
- tuženiku
U Zagrebu, dana 2. listopada 2025. godine
Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja
