Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8642/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe PEKARA PEREC j.d.o.o. i odgovorne osobe DUS, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine, broj: 118/18, 120/21, 152/24) i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), odlučujući o žalbi okrivljene odgovorne osobe DUS koju brane odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog društva DU i LU iz [adresa], podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 10. lipnja 2025., broj: Pp-761/2022, u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene odgovorne osobe DUS, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci, tako da se djelo okrivljene odgovorne osobe činjenično opisano u izreci pobijane presude pod točkom I 1/ pravno označava kao prekršaj iz članka 10. stavka 1. podstavka a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći.

II Odbija se neosnovanom žalba okrivljene odgovorne osobe DUS te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljena odgovorna osoba LUS obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura koji je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci od 10. lipnja 2025., broj: Pp-761/2022, proglašena je krivom okrivljena odgovorna osoba LUS zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o minimalnoj plaći, te je na temelju citiranog propisa kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 920,00 eura, dok je na temelju odredbe članka 181. stavka 1. točke 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), odbijena optužba da bi počinila prekršaj iz članka 172. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. točkom 5. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. Okrivljena odgovorna osoba obvezana je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 eura.

3. Istom presudom protiv okrivljene pravne osobe PEKARA PEREC j.d.o.o., na temelju odredbe članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona, obustavljen je postupak da bi počinila prekršaje iz članka 10. stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći i članka 172. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju.

4. Protiv osuđujućeg dijela navedene presude okrivljena odgovorna osoba podnijela je žalbu iz svih žalbenih razloga. Žaliteljica ističe u bitnom da prekršaj činjenično opisan u optužnom prijedlogu kao i u izreci pobijane presude ne sadrži dovoljno konkretne jasno definirane činjenice koje bi se mogle podvesti pod zakonsko biće prekršaja. Također, žaliteljica osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a što za posljedicu ima pogrešnu primjenu materijalnog prekršajnog prava. Žaliteljica ističe i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona s obzirom da je izreka presude proturječna razlozima presude, te se u obrazloženju navodi samo sadržaj pročitane materijalne dokumentacije koja prileži spisu te iskaza ispitanih svjedoka, dok njeni navodi iz pisane obrane nisu detaljno analizirani. U odnosu na izrečenu novčanu kaznu, žaliteljica ističe kako je ista previsoka, te da je bilo osnove za ublažavanje iste. Zbog navedenog, žaliteljica predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje u pobijanom dijelu, te da donese odluku o troškovima postupka.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljene odgovorne osobe nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7. 9. i 10. Prekršajnog zakona. Međutim, utvrđeno je da je prvostupanjski sud naveo u izreci da je okrivljena odgovorna osoba počinila prekršaj iz članka 10. stavka 3. Zakona o minimalnoj plaći, dok je ispravno trebalo naznačiti da je okrivljena odgovorna osoba počinila prekršaj iz članka 10. stavka 1. podstavka a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći, zbog čega je u tom dijelu dopunjena pravna oznaka prekršaja.

7. Razmatrajući žalbu okrivljene odgovorne osobe i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, a na temelju izvedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da kao odgovorna osoba u pravnoj osobi PEKARA PEREC j.d.o.o., protivno odredbi članka 3. stavka 6. Zakona o minimalnoj plaći nisu u svojstvu poslodavca isplatili minimalnu bruto plaću razmjerno ugovorenom radnom vremenu u visini utvrđenoj odredbom članka 1. Uredbe o visini minimalne plaće (Narodne novine, broj 119/20), od 4.250,00 kn bruto za 2021. godinu, s obzirom da nisu uplatili doprinose za obvezno mirovinsko osiguranje, radnicima UU OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽU OIB: [osobni identifikacijski broj], NU OIB: [osobni identifikacijski broj], FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], za mjesec lipanj najkasnije do 31. srpnja 2021., za mjesec srpanj najkasnije do 31. kolovoza 2021., za mjesec kolovoz 2021., najkasnije do 30. rujna 2021. i za mjesec listopad 2021., najkasnije do 30. studenog 2021. Ovakvim ponašanjem okrivljena odgovorna osoba ostvarila je sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 10. stavka 1. podstavka a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći.

8. Sve tvrdnje žaliteljice kako navedeno ponašanje ne predstavlja prekršaj, a kojima u cijelosti ponavlja obranu danu u postupku, nisu osnovane. Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o minimalnoj plaći, propisano je da će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 7.960,00 do 13.270,00 eura poslodavac pravna osoba: a) ako ne isplati minimalnu plaću na način propisan ovim Zakonom (članak 3. stavci 1., 2., 4., 5., 6. i 7.), a stavkom 2. citiranog članka propisano je da će se novčanom kaznom od 920,00 do 1.320,00 eura kazniti za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba u pravnoj osobi poslodavca te fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kada je prekršaj počinila u vezi s obavljanjem svog obrta ili samostalne djelatnosti.

9. Člankom 3. stavkom 1. cit. Zakona propisano je da je minimalna plaća u smislu ovoga Zakona najniži mjesečni iznos brutoplaće koja se radniku isplaćuje za rad u punom radnom vremenu; da se iznimno od stavka 1. ovoga članka, minimalnom plaćom smatra najmanji iznos mjesečne brutoplaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu (stavak 2.); da minimalna plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u brutoiznosu (stavak 3); da se u iznos minimalne plaće ne ubrajaju povećanja plaće s osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (stavak 4.); da se otežanim uvjetima rada iz stavka 4. ovoga članka smatraju oni uvjeti koji su određeni zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili drugim propisom koji poslodavca obvezuje (stavak 5.); da se minimalna plaća radnika koji radi u nepunom radnom vremenu utvrđuje i isplaćuje razmjerno ugovorenom radnom vremenu (stavak 6.), te da se minimalna plaća radnika koji je sukladno ugovoru o radu proveo u radnom odnosu odnosno na radu u bilo kojem razdoblju ugovornog odnosa s poslodavcem manje od mjesec dana, utvrđuje i isplaćuje razmjerno trajanju radnog odnosa odnosno vremena provedenog na radu u tom mjesecu, a u slučaju iz stavka 6. ovoga članka i razmjerno ugovorenom radnom vremenu (stavak 7.). Ovdje se još napominje kako je odredbom članka 1. Zakona o minimalnoj plaći propisano da se ovim Zakonom propisuje način utvrđivanja iznosa minimalne plaće i rokovi njezina utvrđivanja, način određivanja minimalne plaće radnika i utvrđivanja minimalnih povećanja plaće po pojedinim zakonskim osnovama te provedba nadzora nad primjenom ovoga Zakona.

10. Nadalje, u skladu s odredbom članka 90. stavka 7. Zakona o radu, plaća u bruto iznosu sastoji se od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima.

11. Slijedom navedenog, bruto iznos plaće obuhvaća iznos za isplatu radniku te javna davanja koja se u skladu s posebnim propisima uplaćuju za radnika isključivo putem nadležnih tijela, pa minimalna bruto plaća nikako ne može biti isplaćena na ruke radniku, zbog čega neosnovano navodi žaliteljica da je poštovana bitna svrha instituta minimalne plaće.

12. U vezi s naprijed navedenim, nije osnovan žalbeni navod kako prekršaj činjenično opisan u optužnom prijedlogu kao i u izreci pobijane presude ne sadrži dovoljno konkretne jasno definirane činjenice koje bi se mogle podvesti pod zakonsko biće prekršaja. Naime, činjenični opis optužnog akta, kao i izreke pobijane presude sadrži sva bitna obilježja prekršaja, odnosno kojim radnicima nije isplaćena minimalna bruto plaća, da je iznos određen Uredbom o visini minimalne plaće i koji je to propisani iznos minimalne bruto plaće za 2021. godinu, te do kada je ista trebala biti isplaćena.

13. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjski sud svoje saznanje o djelu okrivljene odgovorne osobe zasnovao je na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza. Nije osnovan navod žaliteljice kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Naime, izreka presude nije u proturječnosti s razlozima presude, obrazloženje presude nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su dostatno obrazloženi i obrazloženje je u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, provedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem, a s kojim obrazloženjem se slaže i ovaj Sud. Okrivljena odgovorna osoba žalbenim navodima nije ničim dovela u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, a kao što to neosnovano ističe žaliteljica.

14. Razmatrajući žalbu okrivljene odgovorne osobe i ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je utvrdio da ista nije prestroga. Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna za odgovornu osobu od 920,00 do 1.320,00 eura, a prvostupanjski sud je okrivljenici izrekao novčanu kaznu u Zakonom propisanom minimumu cijeneći naročito olakotnim okolnost da se radilo o razdoblju epidemije bolesti Covid-19 koja je znatno poremetila poslovanje gotovo svih subjekata, te vrijeme koje je proteklo od počinjenja prekršaja, međutim, novčanu kaznu nije izrekao u iznosu višem od minimuma iako je okrivljena odgovorna osoba bila kažnjena pravomoćno za prekršaje iz radnih odnosa, smatrajući da se svrha kažnjavanja može postići i izrečenom novčanom kaznom. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) i nema opravdanog razloga za njeno ublažavanje, jer minimalna brutoplaća nije bila isplaćena razmjerno ugovorenom radnom vremenu u visini utvrđenoj odredbom članka 1. Uredbe o visini minimalne plaće od 4.250,00 kn bruto za 2021. godinu, s obzirom da nisu uplaćeni doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje za više radnika kroz duže vrijeme.

15. Prema uvjerenju ovog Suda izrečenom novčanom kaznom žaliteljici ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

16.

Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljena odgovorna osoba na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

17. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, žaliteljicu, branitelja i tužitelja.