Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-3896/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Drage Klasnića i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BK, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i dr. („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 85/22.) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Zlatar Bistrica, podnesene protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 9. ožujka 2023., broj: 25. Pp-2426/2022-4, u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I

U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Zlatar Bistrica, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točkama 1/, 2/ i 5/, te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okr. BK (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi

1/ 6. rujna 2022. u 16,10 sati u Završju Loborskom u predjelu zvanom "Viljak" upravljao makadamskim putem mopedom marke Tomos broj šasije [broj šasije] bez da je brzinu kretanja mopeda prilagodio nizbrdici uslijed čega je izgubio nadzor nad mopedom te pao na tlo pri čemu je zadobio teške tjelesne ozlijede dakle, ne prilagodivši brzinu kretanja mopeda osobinama kolnika prouzročio prometnu nesreću u kojoj je zadobio teške tjelesne ozlijede

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

2/ iste zgode kao pod 1/ upravljao navedenim mopedom bez da je na glavi nosio zaštitnu kacigu dakle, upravljajući mopedom za vrijeme vožnje nije koristio propisanu, homologiranu i pričvršćenu kacigu na glavi,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 114. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

5/ iste zgode kao pod 1/ upravljao navedenim mopedom iako isti nije bio registriran dakle, upravljao neregistriranim vozilom,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 238. stavka 1. i 7. istog Zakona.

II Uslijed odluke u točki I ove drugostupanjske presude, žalba tužitelja u odnosu na toč. 1/, 2/ i 5/ izreke pobijane presude je bespredmetna.

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja ukida se pobijana prvostupanjska presuda u točkama 3/, 4/ i 6/ izreke, te se predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. BK proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci te presude, počinio prekršaje iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 2., članka 114. stavka 1. i 2., članka 199. stavka 2. i 8., članka 216. stavka 1. i 3. i članka 238. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te je na temelju članka 38. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođen od kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. Tužitelj u bitnome ističe na nisu postojali uvjeti za oslobođenje okrivljenika od kazne, da nisu pravilno utvrđene sve okolnosti od utjecaja na kaznu, što je posljedicu imalo nepravilnu primjenu odredbi oslobođenju od kazne. Ističu da je u velikoj mjeri ugrožavao sebe i druge, da se radi o teškim prekršajima počinjenim u stjecaju koji po svojoj prirodi i načinu počinjenja nisu pogodni za oslobođenje od kazne.

2.2. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. U odnosu na djela u toč. točkama 1/, 2/ i 5/ izreke pobijane presude žalba tužitelja je bespredmetna, a u odnosu na djela u toč. 3/, 4/ i 6/ žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da je za djela u toč. 1/, 2/ i 5/ pobijane presude nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Naime, prema optužnom aktu vrijeme počinjenja djela je 6. rujna 2022.

4.2. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

4.3. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisanih kazni za predmetna djela, očigledno je da se radi o prekršajima za koje je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

4.4. Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirane prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

4.5. Zbog navedenih razloga, za djela iz toč. 1/, 2/ i 5/ nastupila je zastara prekršajnog progona, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona za ta djela trebalo odbiti optužbu, kao u izreci ove presude u točki I.

4.6. Stoga je na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, u povodu žalbe tužitelja a po službenoj dužnosti, odlučeno kao u izreci ove presude.

5. Rješavajući predmet u pogledu preostalog dijela pobijane presude u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ocjenom navoda žalbe, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da tužitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava jer nije bilo zakonske osnove za primjenu odredbe odnosno oslobođenje okrivljenika od kazne u odnosu na djela u točkama 3/, 4/ i 6/ izreke pobijane presude, te u svezi s time zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to ističe žalitelj.

6. Naime, prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenika od kazne, primjenom za sve prekršaje počinjene u stjecaju, s obrazloženjem da posljedice prekršaja pogađaju njega samoga, da je teških materijalnih i obiteljskih prilika te primatelj socijalne pomoći, pa da će se svrha kažnjavanja postići bez izricanja kazne.

7. Odredbom točke 1. propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja.

8. Međutim, pogrešno zaključuje prvostupanjski sud da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen navedeni zakonski uvjet za oslobođenje od kazne u odnosu na prekršaje iz članka 199. stavka 2. i 8., članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer iako je okrivljenik inkriminirane prilike zadobio teške tjelesne povrede, navedena okolnost nije pogodna za oslobođenje od kazne u odnosu na citirana djela počinjenja u stjecaju, u pogledu kojih je propušteno imati na umu stupanj krivnje s kojim je postupao okrivljenik te prilike i na pravilan način cijeniti, kao i utvrditi sve okolnosti konkretnog slučaja od utjecaja na kaznu, budući da je u tom smislu izostalo provođenje dokaza, pa tako i u pogledu njegovih materijalnih prilika. I ovaj sud je mišljenja da je u konkretnom slučaju trebalo utvrditi i cijeniti sve okolnosti od utjecaja na kaznu iz članka 36. Prekršajnog zakona, kako na to upire žalitelj, pravilnim izvođenjem svih dokaza koji se odnose na odluku o prekršajno pravnim sankcijama i drugim mjerama.

9. Prema tome, budući da u predmetnom slučaju prvostupanjski sud nije utvrdio sve okolnosti koje utječu na to da kazna bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a ovaj sud nije ovlašten sam utvrđivati činjenično stanje, već je dužan svoju odluku temeljiti na činjeničnom utvrđenju prvostupanjskog suda, trebalo je, prihvaćanjem žalbe tužitelja, pobijanu prvostupanjsku presudu ukinuti u toč. 3/, 4/ i 6/ i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, u tom dijelu.

9.1. Prvostupanjski sud će respektirajući razloge ovog drugostupanjskog rješenja, kao i navode žalbe, izvesti sve potrebne dokaze s ciljem pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja koje se odnosi na odluku o kazni i nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 206. stavka 3. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 2. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.