Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-189/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 19. studenog 2024. poslovni broj K-467/2019-74, u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. ĐZ, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku proglašen je krivim opt. ĐZ zbog kaznenih djela protiv gospodarstva, i to: pod točkom 1) utaja poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, pod točkom 2) zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. KZ/11 i pod točkom 3) povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. KZ/11, te je optuženiku za kazneno djelo iz točke 1) na temelju čl. 256. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2) na temelju čl. 246. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i za kazneno djelo pod točkom 3) na temelju 248. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 57. st. 1. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način neuvjetovani dio kazne zatvora koji se ima izvršiti iznosi 8 (osam) mjeseci, a uvjetovani dio kazne zatvora od 10 (deset) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) oštećenoj Republici Hrvatskoj dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 53.473,55 eura, koji je optuženik dužan platiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11 i čl. 560. ZKP/08 od opt. ĐZ oduzeta je imovinska korist pribavljena kaznenim djelo, te se utvrđuje da novčani iznos od 7.546,78 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz članka 246. stavak 1. KZ/11, da je novčani iznos od 7.546,78 eura imovina Republike Hrvatske, te je optuženik dužan novčani iznos od 7.546,78 eura platiti na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana, od dana pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1., 6. i 7. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 6.571,90 eura, i to troškovi vještačenja u iznosu od 2.371,90 eura, paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura, te nagradu i nužne izdatke braniteljice po službenoj dužnosti u iznosu od 4.000,00 eura.

2. Protiv te presude žali se opt. ĐZ po branitelju Zoranu Mataiću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Opt. ĐZ žalbom po branitelju se žali zbog povrede kaznenog zakona navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio kazneni zakon kada ga (opt. ĐZ) je proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 jer se "moglo doći do zaključka da se eventualno radi o utaji poreza većoj od 20.000,00 kn, a nikako nije postojao temelj za utvrđenje iznosa od 53.473,55 EUR, koji iznos bi predstavljao oštećenje Državnog proračuna". Takvi žalbeni navodi opt. ĐZ predstavljaju tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. To zbog toga što opt. ĐZ žalbom u suštini prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a onda smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje smatra da je zbog toga došlo i do povrede kaznenog zakona. Za ukazati je da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

7. Opt. ĐZ žalbom po branitelju se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u žalbi "u pravu je optužba kada kaže da se radi o eventualnoj utaji poreza preko iznosa od 20.000,00 kn, ali se nikako egzaktno ne može kazati da se radi o utaji od 53.473,55 EUR", a što se sve temelji na "Rješenju Porezne uprave, koje Rješenje je vještak zapravo samo prepisao jer je imao problem s manjkom dokumentacije". Pored toga opt. ĐZ u žalbi navodi u odnosu na kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih o poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. KZ/11 da je "imao knjigovodstvo koje je bilo dužno voditi knjige što možda i nije radilo knjigovodstvo, ali ... izostaje namjera optuženika za počinjenje kaznenog djela iz čl. 248. st. 1. KZ/11". Suprotno žalbenim navodima opt. ĐZ prvostupanjski sud je pozornom ocjenom izvedenih dokaza, koje je ocijenio pojedinačno i dovodeći u međusobnu vezu utvrdio da opt. ĐZ, kao direktor trgovačkog društva Šesti planet j.d.o.o. za ugostiteljstvo, Hrvatska Kostajnica, te time odgovorna osoba je znao da je to trgovačko društvo u 2013. godini ostvarilo promet od 224.907,00 kuna i u 2014. godini ostvarilo promet od 219.900,00 kuna, nije za 2013. i 2014. godinu nadležnoj Poreznoj upravi dostavio prijavu poreza na dobit, niti je obračunao i uplatio porez na dobit za 2013. godinu u iznosu od 42.122,48 kuna (5.590,61 eura) i za 2014. godinu u iznosu od 30.395,54 kune (4.034,18 eura), niti je obračunao i uplatio porez na dohodak od kapitala, koji je ostvaren kroz ugostiteljsku djelatnost i uslugu smještaja, za 2013. godinu u iznosu od 183.778,53 kuna (24.391,60 eura) i za 2014. godinu u iznosu od 146.599,94 kuna (19.457,16 eura) ili ukupno 53.473,55 eura. Naime, prvostupanjski sud je prihvaćajući nalaz Ministarstva financija, Porezne uprave Područnog ureda središnja Hrvatska, te nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke utvrdio da opt. ĐZ kao direktor naprijed navedenog trgovačkog društva niti je prijavio a niti je platio porez na dobit, niti je obračunao i platio porez na dohodak od kapitala u naprijed navedenom iznosu. Pored toga prvostupanjski sud je na temelju nalaza Ministarstva financija, Porezne uprave Područnog ureda središnja Hrvatska, te nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke utvrdio da opt. ĐZ u vremenu od 1. siječnja 2013. do 31.12.2014. kao direktor naprijed navedenog trgovačkog društva nije vodio knjigu ulaznih i izlaznih računa, glavnu knjigu, pomoćne knjige i dnevnik. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstvene struke je utvrdio da je opt. ĐZ sa žiro računa naprijed navedenog trgovačkog društva čiji je bio direktor podizao za sebe gotov novac i karticom tog trgovačkog društva izvršio plaćanja za osobne potrebe, na teret trgovačkog društva, u ukupnom iznosu od 56.861,21 kuna (7.546,78 eura). O tome je prvostupanjski sud naveo izuzetno iscrpne, jasne i provjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima optuženika, a na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

8. Pravilno je prvostupanjski sud djelo iz točke 1) izreke kvalificirao kao kazneno djelo utaja poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. ĐZ kao direktor trgovačkog društva, te time odgovorna osoba, u cilju da umanji obvezu plaćanja poreza iako je bio svjestan da je trgovačko društvo ostvarilo oporezivi promet te da je shodno čl. 5. i 32. Zakona o porezu na dobit dužan podnijeti prijavu poreza na dobit, obračunati i uplatiti porez na dobit za 2013. od 42.122,48 kuna i za 2014. od 30.395,54 kuna, te da je dužan obračunati i uplatiti porez na dohodak od kapitala shodno čl. 51. st. 1. i 7. Zakona o porezu na dohodak zbog ostvarenog prometa od ugostiteljske djelatnosti i usluge smještaja za 2013. u iznosu od 183.778,53 kuna i za 2014. u iznosu od 146.599,94 kuna, niti je obračunao niti platio pored na dohodak od kapitala, te je na taj način za trgovačko društvo Šesti planet j.d.o.o. pribavio imovinsku korist a time oštetio Državni proračun Republike Hrvatske za ukupan iznos od 402.896,49 kuna (53.473,55 eura).

8.1. Pravilno je prvostupanjski sud djelo iz točke 2) izreke kvalificirao kao kazneno djelo zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. ĐZ kao direktor trgovačkog društva znao da je prema Zakonu o trgovačkim društvima dužan poslovanje društva voditi na način da zaštiti imovinske interese društva, u cilju da sebi pribavi nepripadnu imovinsku korist, na štetu trgovačkog društva, koristeći okolnost da je ovlašteni potpisnik dokumentacije platnog prometa sa žiro računa trgovačkog društva podigao gotov novac te na teret trgovačkog društva kupovao robu za osobne potrebe na koji način je za sebe pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 56.861,21 kuna (7.546,78 eura), za koji iznos je oštetio trgovačko društvo.

8.2. Pravilno je prvostupanjski sud djelo iz točke 3) izreke kvalificirao kao kazneno djelo povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. ĐZ kao direktor trgovačkog društva znao da je shodno čl. 9. Zakona o računovodstvu i čl. 54. i 55. Općeg poreznog zakona bio dužan voditi poslovne knjige trgovačkog društva, a unatoč tome nije vodio knjigu ulaznih i izlaznih računa, glavnu knjigu, pomoćne knjige i dnevnik.

9. Žalba opt. ĐZ zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu i u tome dijelu.

9.1. Prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Od olakotnog opt. ĐZ protek vremena od počinjenja kaznenih djela, da je otac jednog maloljetnog djeteta te primjerno ponašanje pred sudom, a od otegotnog raniju višestruku osuđivanost zbog različitih kaznenih djela. Pored toga kada se ocijene i osobne i imovinske prilike, koje proizlaze iz osobnih podataka koje je o sebi dao opt. ĐZ, da je nezaposlen, bez primanja, bez imovine, tada je pravilno prvostupanjski sud optuženiku za kaznena djela iz čl. 256. st. 1. KZ/11, čl. 246. st. 1. KZ/11 i čl. 248. st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim, utvrdio na temelju čl. 256. st. 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, a na temelju čl. 246. st. 1. i čl. 248. st. 1. KZ/11, za svako kazneno djelo kaznu zatvora od po osam mjeseci, te za kaznena djela u stjecaju na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a potom na temelju čl. 57. st. 1. KZ/11 optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, tako da neuvjetovani dio jedinstvene kazne zatvora koji se ima izvršiti iznosi osam mjeseci, a uvjetovani dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

9.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom u odnosu na opt. ĐZ, da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne zatvora na koju je osuđen neće ubuduće činiti nova protupravna djela. Time će se ostvarit svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

10. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec