REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2014/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RFFR, državljanina Arapske Republike Egipat, OIB: [osobni identifikacijski broj], smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 41, zastupanog po opunomoćeniku Juraju Blažičku, odvjetniku u Zagrebu, Antuna Bauera 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu Zagreb, Ilica 355, OIB: 36162371878, kojega zastupa RF, službena osoba, radi međunarodne zaštite, 2. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I- 216-03/24-06/8851, URBROJ: 511-01-212-25-13 od 6. svibnja 2025.
Predmet se vraća na ponovni postupak tuženiku.
Tuženik je vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude.
II. Tužitelju se priznaje pravo na besplatnu pravnu pomoć.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetniku Juraju Blažičku troškove pružene pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/8851, URBROJ: 511-01-212- 25-13 od 6. svibnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da je tuženik pogrešno utvrdio odlučne činjenice i da ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite. Posebno ukazuje da tuženik nije ispitao prijeti li mu opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde u slučaju povratka u zemlju podrijetla, budući da je dužan 8.000,00 eura uz nepovoljnu kamatu i prijeti mu zatvor. Predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati mu supsidijarnu zaštitu na području Republike Hrvatske.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 4. rujna 2025.
6. Sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 70/15, 127/17 i 33/23 i 17/25; dalje: ZMPZ) azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
Prema članku 21. stavku 1. ZMPZ-a supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ZMPZ-a ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
7. Prema podacima spisa tuženika proizlazi da je tužitelj 2023. napustio zemlju podrijetla i da je ishodio dozvolu za boravak i rad u Hrvatskoj u periodu od 13. svibnja 2023. do 12. svibnja 2024. Nakon isteka predmetne dozvole, tužitelj je nastavio boraviti u [adresa]. Prethodno mu je direktor trgovačkog društva, za koje je obavljao poslove, rekao da je sve u redu u vezi produženja dozvole, ali je kasnije shvatio da to nije bilo točno. Tužitelj je također naveo da je dužan 8.000,00 eura koje je platio u Egiptu radi pronalaska posla u Hrvatskoj, a u slučaju povratka u zemlju podrijetla postoji velika mogućnost da će završiti u zatvoru jer ne može vratiti novac.
8. Tuženik u bitnome odbija zahtjev tužitelja jer da je isti napustio zemlju podrijetla iz ekonomskih razloga, da nije bio izložen progonu prilikom njenog napuštanja i da mu ne prijeti ozbiljna nepravda u slučaju povratka u zemlju podrijetla, uz pozivanje na općenite podatke o stanju ljudskih prava u zemlji podrijetla.
9. Sud smatra da je tuženik ispravno ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kriteriji iz članka 20. ZMPZ-a za priznavanje azila. Međutim, sud za sada ne može prihvatiti zaključak tuženika da nema osnove za odobrenje supsidijarne zaštite u odnosu na tužitelja.
10. Što se tiče razloga za odobravanje azila, doista ne proizlazi iz izjave tužitelja da bi isti bio izložen progonu ili da bi mu prijetio progon zbog nekih od razloga navedenih u članku 20. ZMPZ-a u slučaju povratka u zemlju podrijetla. Također, činjenica dolaska tužitelja u Hrvatsku radi zaposlenja ukazuje na to da progon nije bio razlog napuštanja zemlje podrijetla. No, tuženik ne daje nikakvu ocjenu mogućnosti nastanka ozbiljne nepravde za tužitelja u smislu članka 21. ZMPZ-a u slučaju povratka u Egipat, Naime, tužitelj je dao konkretnu izjavu da je dužan značajan iznos novca, uzimajući u obzir ekonomske okolnosti u Egiptu, i da za njega postoji velika vjerojatnost odlaska u dužnički zatvor. S tim u vezi za napomenuti je da dostupne informacije govore o načelnoj mogućnosti odlaska u dužnički zatvor u zemlji podrijetla (npr. https://www.egypttoday.com/Article/1/117451/75-debtors-to- leave-prison-Thursday-in-coordination-with-civil,
https://missingperspectives.com/posts/in-egypt-2c-women-become-prisoners-of- poverty/). U odnosu na izloženo, iz provedenog upravnog postupka nije vidljivo da bi tužitelj bio detaljnije ispitan u odnosu na navedene okolnosti u svezi postojanja duga i mogućnosti odlaska u dužnički zatvor niti su u osporenom rješenju izneseni konkretni i dostatni razlozi u svezi vjerodostojnosti izjave tužitelja o postojanju duga, podaci o stanju u zemlji podrijetla u pogledu primjene dužničkog zatvora i stvarnoj mogućnosti odlaska tužitelja u dužnički zatvor u slučaju povratka u zemlju podrijetla.
11. Slijedom navedenog, sud je ocijenio nezakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke poništio navedeno rješenje, pozivom na članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS). U ponovljenom postupku, tuženik je dužan uzeti u obzir naprijed navedene primjedbe i pravna shvaćanja suda (članak 119. stavak 4. ZUS-a).
12. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II. izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22; dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružio odvjetnik Juraj Blažičko pa je točkom III. izreke ove presude naloženo tuženiku da mu po dostavi računa isplati iznos od 1.250,00 eura, uključujući PDV-e, sukladno članku 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) za sastav tužbe i pristup na raspravu od 4. rujna 2025.
13. Napominje se da je prijedlog za odgodni učinak tužbe bespredmetan. S obzirom da je osporenim rješenjem bio meritorno odbijen zahtjev tužitelja, bez pozivanja na neki od razloga iz članka 51. stavak 1. toč. 1. do 10. ZMPZ-a, to tužba po samom zakonu ima odgodni učinak u smislu članka 51. stavka 1. ZMPZ-a, što je izričito navedeno u uputi o pravnom lijeku protiv osporenog rješenja.
U Zagrebu 2. listopada 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS- a).
Protiv točke II. i III. izreke ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. opunomoćenik tužitelja
2. tuženik, uz spis tuženika