Poslovni broj: Pr-109/2024-21
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, protiv tužene: REPUBLIKA HRVATSKA, za MUP, zastupane po ODO u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 18. rujna 2025.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 2. listopada 2025.g.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da tužitelj OZ. OIB: [osobni identifikacijski broj], kao službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko kninske, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju s naslova neisplaćene naknade za troškove prijevoza na posao i s pola, u visini mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza (286,00 kuna/37,96 €) počevši od 1. veljače 2018. godine do 9. veljače 2021. te od 1. ožujka 2021. godine do 1. rujna 2021. godine, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a počevši od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe i to:
- Za mjesec ožujak 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2018. godine;
- Za mjesec travanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2018. godine;
- Za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €)zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2018. godine;
- Za mjesec lipanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2018. godine;
- Za mjesec srpanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2018. godine;
- Za mjesec kolovoz 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2018. godine;
- Za mjesec rujan 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2018. godine;
- Za mjesec listopad 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2018. godine;
- Za mjesec studeni 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2018. godine;
- Za mjesec prosinac 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2019. godine;
- Za mjesec siječanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2019. godine;
- Za mjesec veljaču 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2019. godine;
- Za mjesec ožujak 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2019. godine;
- Za mjesec travanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2019. godine;
- Za mjesec svibanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2019. godine;
- Za mjesec lipanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2019. godine;
- Za mjesec srpanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2019. godine;
- Za mjesec kolovoz 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2019. godine;
- Za mjesec rujan 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2019. godine;
- Za mjesec listopad 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2019. godine;
- Za mjesec studeni 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2019. godine;
- Za mjesec prosinac 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2020. godine;
- Za mjesec siječanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2020. godine;
- Za mjesec veljaču 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2020. godine;
- Za mjesec ožujak 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2020. godine;
- Za mjesec travanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2020. godine;
- Za mjesec svibanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2020. godine;
- Za mjesec lipanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2020. godine;
- Za mjesec srpanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2020. godine;
- Za mjesec kolovoz 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2020. godine;
- Za mjesec rujan 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2020. godine;
- Za mjesec listopad 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2020. godine;
- Za mjesec studeni 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2020. godine;
- Za mjesec prosinac 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2021. godine;
- Za mjesec siječanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2021. godine;
- Za mjesec veljaču 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2021. godine;
- Za mjesec ožujak 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2021. godine;
- Za mjesec travanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2021. godine;
- Za mjesec svibanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2021. godine;
- Za mjesec lipanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2021. godine;
- Za mjesec srpanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2021. godine;
- Za mjesec kolovoz 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2021. godine, te se nalaže tuženiku daljnja isplata naknade za troškove prijevoza tužiteljici sukladno zakonu i važećem kolektivnom ugovoru na dalje.
Obrazloženje:
1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda pod posl.br. Pr-65/2022 od dana 28. svibnja 29024.g. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
2. Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena, pa je Županijski sud u Osijeku, odlučujući povodom žalbe tužene, donio rješenje pod poslovnim brojem Gž R-204/2024-2 od dana 10. listopada 2024.g. kojim je pod.
I. žalbu tuženice uvažio se kao osnovanu, ukinuo presudu Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-65/2022-13 od 28. svibnja 2024. i predmet vratio sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a toč. II. da će se o zahtjevu tuženice za naknadu troška žalbenog postupka odlučit konačnom odlukom.
3. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je radnik tužene, točnije službenik Policijske uprave Šibensko-kninske, da sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), točnije čl. 53. st. 1. istog, propisuje se da državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje, odredbom st. 14. ranije citiranog članka 53. Kolektivnog ugovora udaljenost se utvrđuje prema planeru Hrvatskoga autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. ovoga članka, kao pješačka ruta. Na navedenoj najkraćoj pješačkoj ruti od mjesta prebivališta tužitelja do mjesta rada tužitelja da ne postoji adekvatna putna pješačka veza, kao i da ne postoji adekvatna pješačka ruta (nogostup) u predjelu od početne rampe pružnog prijelaza Mandalina do glavnog ulaza u poslovne prostorije Policijske uprave Šibensko-kninske županije, da ne postoji niti horizontalna signalizacija u vidu rubne linije u predjelu od početne rampe pružnog prijelaza Mandalina do glavnog ulaza u poslovne prostorije Policijske uprave Šibensko- kninske županije, a niti da postoji adekvatna pješačka ruta (nogostup) od križanja ''Euroherc osiguranja'' i uzlazne rampe (kraka) prema državnoj cesti D8, odnosno ulaz Dalmare, te na dijelu dionice gradske ceste cestovne oznake GC 65060 (kod zgrade HAK-a) do ulaza u Katoličku školu (dionica putna na posao i sa posla podnositelja Zahtjeva). Tužitelj navodi da je, budući da ne postoji adekvatna pješačka ruta iz gore navedenih razloga, primoran za odlazak na posao i sa posla koristiti osobni automobil ili sredstvo javnog prijevoza drugim najkraćim alternativnim pravcem koji je dulji od dva kilometra pa time tužitelj ispunjava uvjete za naknadom troškova prijevoza u visini mjesečne autobusne karte gradskog autobusnog prijevoza, a iz koje isprave da je razvidna visina cijene mjesečne putne karte na relaciji gradska vožnja u iznosu od 286,00 kuna, a da navedeni iznos cijene mjesečne putne karte predstavlja iznos zahtjeva mjesečnog putnog troška koji pripada tužitelju po ranije obrazloženoj osnovi, što među strankama nije bilo niti sporno. Tužitelj ističe da je do dana 1. veljače 2018. godine ostvarivao pravo na navedenu naknadu, sve temeljem Rješenja poslodavca od 22. veljače 2018. godine, Broj: 511-13-01- 15-420/2018, te ističe da danom ukidanja navedenog prava nije došlo do nastupa okolnosti koje bi sadržajno mijenjale pravo tužitelja na ostvarenje navedenog prava koje je isti ostvarivao do tada pa se navedena odluka tuženika kao poslodavca ima smatrati samovoljnom, neosnovanom i donesenom na štetu tužitelja. Nastavno navedenom, nakon donošenja navedene odluke i toj odluci sličnih odluka, sve temeljem ranije obrazložene pravne osnove, tužena da je priznala pravo tužitelju na naknadu troškova dolaska na posao i odlaska sa posla od razdoblja mjeseca rujna 2021. godine pa na dalje, pa da se u vrijeme podnošenja predmetnog Zahtjeva tužitelju isplaćuje predmetna naknada u visini od 286,00 kuna mjesečno po navedenoj osnovi i posebice naglašava da u utuženom razdoblju nisu nastupile okolnosti koje bi sadržajno mijenjale pravo tužitelja na ostvarenje navedenog prava. Dakle, postupanje tužene da je bilo neosnovano, samovoljno i poduzeto na štetu tužitelja, pa slijedom navedenog, tužena da nije isplatila naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u utuženom razdoblju pa tužitelj ustaje sa navedenim zahtjevom radi isplate budući da su ista prava tužitelju neosnovano uskraćena. Tužitelj navodi da se prije pokretanja predmetnog parničnog postupka obratio tuženiku putem nadležnom Općinskog državnog odvjetništva sa Zahtjevom za mirno rješenje predmeta spora, sve sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, iako potonje navedeno da nije obveza tužitelja niti bi isti u protivnom bio prekludiran u isticanju navedenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl. 133. st. 3. Zakona o radu, a kojim zahtjevima da nije udovoljeno pa da je isti primoran, radi zaštite svojih prava i interesa, ustati predmetnom tužbom pa predlaže da sud nakon što u cijelosti raspravi predmet spora, prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan u izreci ove presude i naloži naknadu parničnog troška.
4. Tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja i dalje protivi tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da je udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja do mjesta rada ([adresa]) manja od dva kilometra, te da je najkraća pješačka ruta asfaltirana cijelom svojom dužinom, da zadovoljava uvjet relevantne pješačke rute pa sukladno važećem Kolektivnom ugovoru pa da ista ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza, a da je navedeno utvrđeno Odlukom o priznavanju prava na naknadu troškova prijevoza, PU Šibensko-kninske od 22. veljače 2018. godine, Broj: 511-13-01- 15-420/2018, kojom tužitelju da nije priznato pravo na naknadu troškova, te koja se odluka temelji na čl. 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17 i 12/18, dalje u tekstu: Kolektivni ugovor) kojim je utvrđeno pravo državnih službenika i namještenika na naknadu troškova prijevoza. Odredbom st. 1. navedenog članka Kolektivnog ugovora propisano je da državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Stavkom 14. istog članka utvrđeno je da se udaljenost u smislu članka 53. Utvrđuje prema planeru Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. Istog članka, kao pješačka ruta. Kolektivnim ugovorom da je određeno da će se imenovati zajedničko Povjerenstvo za praćenje i analizu troškova vezanih za primjenu materijalnog prava iz članka 53. Kolektivnog ugovora, koji člankom je uređena naknada za troškove prijevoza. Sukladno tumačenju br. 21/53 Kolektivnog ugovora najkraća pješačka ruta da mora udovoljavati uvjetu suvremenog zastora koji čini asfaltirana cesta ili betonska podloga ili podloga izgrađena od kocaka. Konkretna-najkraća pješačka ruta da je asfaltirana cijelom svojom dužinom, dakle da zadovoljava uvjete relevantne pješačke rute. Okolnost postojanja, odnosno nepostojanja nogostupa na pješačkoj ruti koja je asfaltirana da nije određen kao uvjet za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza, te ističe kako postoji niz lokalnih nerazvrstanih cesta koje su u prometnoj funkciji, a na kojima ne postoje pješački nogostupi, odnosno površine namijenjene isključivo pješaka. Naprijed navedeno da ima svoje uporište u odredbi čl. 125. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23) koja dopušta pješacima kretanje kolnicima, upravo na tim prometnicama, uz poštivanje prometnih pravila o sigurnosti propisanih tim zakonom. Pravo radnika na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla da nije pravo koje je utvrđeno Zakonom o radu. Naknada tog materijalnog prava radnika da je uređena kolektivnim ugovorom, ako se primjenjuje, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili nekim drugim izvorom radnog prava. Ako nijednim od navedenih akata nije propisano ovo materijalno pravo, a poslodavac ga ne želi isplatiti, radnik da niti ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla bez obzira što stvarni trošak ustvari nastaje. Isto tako ukoliko tužitelj potražuje naknadu troškova prijevoza i za dane za koje je koristio godišnji odmor, a sukladno čl. 52. st. 21. Kolektivnog ugovora ako službenik i namještenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora mu se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška
5. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Zahtjeva za mirno rješenje predmeta spora od dana 30.12.2021. godine, Rješenja od dana 22. veljače 2018. godine, Broj: 511-13-01-15-420/2018, Tumačenja Komisije br.21/53, dopisa poduzeća Ceste Šibenik s podacima o udaljenosti, te saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu troškova prijevoza na posao i s posla tužitelja od mjesta njegovog stanovanja do mjesta rada, sukladno odredbi čl. 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.
8. U provedenom postupku je utvrđeno da je tužitelj zaposlen kod tužene kao službenik MUP-a, PU Šibensko-kninske, da je tužena nesporno ranijim rješenjem utvrdila pravo tužitelja na naknadu troškova mjesnog javnog prijevoza u [adresa] u visini cijene karte javnog prijevoznika "Autotransport" d.d. [adresa], pozivajući se na tumačenje broj 21/59 Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU, da je tužena rješenjem utvrdila da tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pozivajući se na odredbu čl. 53. KU, da je odlukom poslodavca zahtjev tužitelja na naknadu troškova mjesnog javnog prijevoza odbijen uz obrazloženje da je u provedenom postupku donošenja navedene odluke utvrđeno da je udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja do mjesta rada pješačkom rutom manja od dva kilometra, pa da tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza, a da čl. 53. KU nije određen opis uređene pješačke rute, pa da je prihvaćena ruta ucrtana na Google Maps mjereći od adrese prebivališta do adrese mjesta rada kako je naznačeno na karti, da je tužena u konkretnom slučaju u razdoblju prije utuženog isplaćivala naknadu troškova prijevoza tužitelju u skladu s odredbama 49. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, te u skladu s Tumačenjem Zajedničke komisije za praćenje primjene toga ugovora od 31.10.2012. broj 21/59, a do 2018.g., kada je odlukom utvrdila da tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla za istu rutu, pozivajući se na čl. 5. Izmjena KU kojim je u cijelosti izmijenjen čl. 53. KU, kao i da je Odlukom o pravu na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla broj utvrđeno da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova javnog prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza ATP Šibenik, Mjesečna karta-Grad [adresa] (Zona I) s primjenom od 1.9.2021.g., a kakovu visinu i potražuje ovom tužbom.
9. Sukladno odredbi članka 53. KU/17 službeniku i namješteniku nadoknađuju se troškovi mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla (1). (2) Službeniku ili namješteniku koji za dolazak na posao i povratak s posla ne koristi mjesni javni prijevoz, a taj prijevoz omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla, naknada troškova prijevoza isplaćuje se na način da se mjesečna naknada sukladno odredbama ovoga članka umanjuje za 25%. (3) Ako nije organiziran mjesni javni prijevoz koji omogućava službeniku i namješteniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla, službeniku i namješteniku se nadoknađuju troškovi prijevoza koji se utvrđuju u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran, odnosno isplaćuje se naknada po prijeđenom kilometru sukladno odredbama ovog članka, ako je to za poslodavca povoljnije. (4) Službenik i namještenik koji ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada, odnosno manje od 2 km od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ili do adrese stanovanja, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja, odnosno u mjestu rada. (5) Službeniku i namješteniku se nadoknađuju troškovi međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla međumjesnim javnim prijevozom koji omogućava službeniku i namješteniku redovit dolazak na posao i povratak s posla u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ako je mjesto stanovanja udaljeno do 100 km od mjesta rada. (6) Ako nije organiziran međumjesni prijevoz, odnosno ako službenik i namještenik kojem organizirani međumjesni prijevoz omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, poslodavac službeniku i namješteniku može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru. (7) Ako na istoj relaciji prometuje više prijevoznika, službeniku i namješteniku koji stvarno koristi mjesni i međumjesni javni prijevoz nadoknađuju se troškovi prijevoza na posao i s posla međumjesnim odnosno mjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni godišnje, odnosno mjesečne karte onog prijevoznika koji je najpovoljniji za poslodavca, pod uvjetom da vozni red tog prijevoznika omogućuje redovit dolazak na posao i povratak s posla. (8) U slučaju udaljenosti od mjesta stanovanja do mjesta rada većoj od 100 km, naknada troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim i međumjesnim javnim prijevozom, utvrđuje se u visini 0,65 kn po prijeđenom kilometru, posebnom odlukom nadležnog ministra. (9) Ako se najviša maloprodajna cijena MB Eurosuper BS 95, prema podacima Ministarstva gospodarstva, promijeni za više od 15% od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora, naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru iz stavka 6. i 8. ovoga članka, uvećat će se za iznos povećanja cijene benzina u odgovarajućem postotku od prvog dana slijedećeg mjeseca. (10) Ako službenik i namještenik iz stavka 1. i 5. ovoga članka mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini zbroja troškova mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza sukladno odredbama ovoga članka, osim u slučaju kada mjesni javni prijevoz obuhvaća i međumjesni prijevoz (tzv. prijevozne zone). (11) Poslodavac službeniku i namješteniku kupuje mjesečnu ili godišnju kartu ili mu nadoknađuje stvarne troškove prijevoza, prema predočenim računima, odnosno kupljenim prijevoznim kartama, o čemu se službenik i namještenik mora izjasniti na početku godine. (12) Službenik i namještenik iz stavka 6. i 8. ovoga članka, naknadu troška prijevoza ostvaruje predajom ispunjenog i potpisanog formulara na kojem evidentira stvarne dolaske na posao osobnim automobilom i drugim prijevozni sredstvom te prijeđene kilometre za dolazak na posao i povratak s posla u prošlom mjesecu, do 3. dana u mjesecu, osim u slučaju spriječenosti kada ga predaje naknadno, nakon prestanka razloga spriječenosti. (13) Udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba, u slučaju iz stavka 4. kao najkraća ruta uz korekciju za jednosmjerne ulice, uređene pješačke nathodnike i pothodnike, a u slučaju iz stavka 6. i 8. ovoga članka kao najkraća ruta bez naplate sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom). (14) Iznimno od stavka 1. – 13. ovoga članka, naknada troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla neće se isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada službenik i namještenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. (15) Pravo na troškove prijevoza nema onaj službenik i namještenik koji za redoviti dolazak na posao i odlazak s posla može koristiti prijevoz organiziran od strane poslodavca isključivo za službenike i namještenike. (16) Ako prijevoz iz stavka 15. ovoga članka nije organiziran na cijeloj relaciji na kojoj službenik i namještenik putuje na posao i s posla, za nepokriveni dio relacije nadoknađuju se troškovi prema kriterijima iz ovoga članka, sukladno odluci nadležnog ministra. (17) Na službenika i namještenika s tjelesnim oštećenjima donjih ekstremiteta te na slijepe osobe, a sve utvrđeno prema općim propisima, ne primjenjuje se ograničenje iz stavka 4. ovoga članka. (18) Redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena službenika ili namještenika te vrijeme čekanja od završetak radnog vremena do polaska redovite linije prema mjestu stanovanja službenika ili namještenika ne prelazi 45 minuta, u slučaju potrebe za presjedanjem vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. (19) Naknada troškova prijevoza za službenike i namještenike iz stavka 1. i 2. ovoga članka, odnosno akontacija u visini 50% utvrđene naknade troškova prijevoza za službenike i namještenike iz stavka 6. i 8. ovoga članka, isplaćuje se najkasnije do 15. u mjesecu.
10. Odredbom članka 5. Izmjena KU (NN 12/2018) se članak 53. mijenja i glasi: (1) Državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. (2) Uvjet iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na državne službenike i namještenike koji imaju tjelesno oštećenje od 100%, odnosno tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta od najmanje 60%, a koje je utvrđeno rješenjem nadležnog tijela. (3) Državnim službenicima i namještenicima s navršenih 61 godinu, ako im je udaljenosti od njihovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, poslodavac će naknaditi troškove prijevoza za kupljenu godišnju kartu ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, samo gdje takav prijevoz postoji. (4) Prebivalište odnosno boravište državnog službenika i namještenika u smislu ovoga članka je prebivalište, odnosno boravište državnog službenika i namještenika, sukladno Zakonu o prebivalištu. (5) Ako je udaljenost od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada veća od 100 km, pravo na naknadu troškova prijevoza za udaljenost veću od 100 km, u skladu s ovim člankom, utvrđuje nadležni ministar posebnom odlukom. (6) Ako u roku od 90 dana od dana uredno zaprimljenog zahtjeva, nadležni ministar ne donese odluku, smatrat će se da državni službenik i namještenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u skladu sa ovim člankom. (7) Ako je od prebivališta odnosno boravišta državnog službenika i namještenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. (8) Pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji državnom službeniku i namještenik omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. (9) Redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu državnog službenika i namještenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. (10) U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg državni službenik i namještenik ne koristi, ostvarit će pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. (11) Ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz stavka 8. i 9. ovoga članka od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u onoj visini koja je povoljnija za poslodavca. (12) Ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza državnog službenika i namještenika u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. (13) Ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatit će se: – za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kada organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, – za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza ili u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije. (14) Udaljenost se u smislu ovoga članka utvrđuje prema planeru Hrvatskoga autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. ovoga članka, kao pješačka ruta. (15) O načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, službenik i namještenik se treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta službenika i namještenika. (16) Službeniku i namješteniku se naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. (17) Ako službenik i namještenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora mu se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. (18) Ako službenik i namještenik koristi godišnju kartu, poslodavac ima pravo tražiti njezin povrat u slučaju predvidljive duže odsutnosti, kao što su korištenje prava prema posebnom propisu, dugotrajno bolovanje i plaćeni dopust (u trajanju od preko 30 dana) te u slučaju neplaćenog dopusta.
11. Iz spomenute odredbe čl.5. st.14. Izmjena Kolektivnog ugovora proizlazi da se udaljenost u smislu ovoga članka utvrđuje prema planeru Hrvatskoga autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. ovoga članka, kao pješačka ruta.
12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da isti od svog mjesta prebivališta do mjesta rada putuje svojim vozilom, a što se tiče pješačke rute da nju rijetko koristi jer ona nije adekvatna i nema prikladne površine za kretanje pješaka na dijelu kolnika kroz Mandalinu, da najkraća automobilska ruta do njegovog mjesta rada je preko dva kilometra, a njegov tužbeni zahtjev da se odnosi na razdoblje od ožujka 2018. godine kako je i postavljen, te se poziva na presude njegovih kolega u istovrsnim predmetima koji su pozitivno riješene i pravomoćne u korist kolega u istoj ovoj situaciji a da se nije mijenjao niti zakon niti kolektivni ugovor.
13. U ovom konkretnom slučaju mjesto stanovanja tužitelja udaljeno je istina od mjesta rada pješačkom rutom manje od dva kilometra i po tome tužitelja ne bi pripadala tražena naknada, međutim, kako to tužitelj ispravno navodi, te proizlazi i iz dopisa poduzeća Ceste Šibenik d.o.o., na navedenoj pješačkoj ruti ne postoji nogostup, nesporno, a razvidno iz fotografija priležećih spisu, nisu obilježene trake na kolniku po kojoj se mogu kretati pješaci, tu je i pružni prijelaz bez podhodnika, jarak za odvodnju uz sam rub kolnika koji nije ničim osiguran, a to je obavezna strana kretanja kod dolaska na posao i kretanje je moguće jedino i isključivo po kolniku uz rizik da se ne upadne u jarak ako je potrebno izbjeći vozilo ili da na pješaka naleti vozilo, te bi svakodnevnim kretanjem kolnikom na posao i s posla prema tako utvrđenoj ruti kretanja koju propisuju odredbe KU tužitelj ugrozio vlastitu sigurnost i sigurnost drugih sudionika u prometu, pri čemu valja imati u vidu odredbu čl. 124. (Poglavlje 21.) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, po kojem pješak se ne smije kretati niti zadržavati na kolniku (st.1) i mora se kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno, površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka (st.3.), a kako u konkretnom slučaju se rutom iz Odluke poslodavca koja je manja od dva kilometra pješak, a time tužitelj, ne smije kretati niti zadržavati jer nema nogostupa, te se ne smije zadržavati i kretati po kolniku i ne ispunjava sigurnosne uvjete, to je dolazak na posao i odlazak s posla moguć isključivo automobilom ili sredstvom javnog prijevoza drugim najkraćim alternativnim pravcem koji je dulji od dva kilometra, a suviše se u konkretnom niti ne radi o automobilskoj ruti sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), pa time svime tužitelj ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na naknadu za troškove prijevoza u visini mjesečne autobusne karte gradskog autobusnog prijevoza.
14. Nije bilo sporno da je tužena naknadno odlukom tužitelju priznala pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoznika, očito primjenom odredbi KU/18 koje su prethodno citirane i nisu izmijenjene, također nije bilo sporno da tužitelj i nadalje boravi na istoj adresi.
15. Slijedom svega naprijed navedenog, ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl.8. ZPP), nakon što je ovaj sud utvrdio kao nesporno da se mjesto rada tužitelja i mjesto stanovanja nalazi doduše na ruti manjoj od dva kilometra, međutim na predmetnoj ruti ne postoji nogostup ili druga adekvatna površina za kretanje pješaka, tako da bi tužitelj bio prisiljen kretati se kolnikom čime bi ugrozio vlastitu sigurnost i sigurnost ostalih sudionika u prometu, a što tužitelj ne smije jer za to nisu ispunjeni sigurnosni uvjeti za dolazak i odlazak s posla i što je stoga dolazak i odlazak s posla tužitelja isključivo moguć drugim najkraćim alternativnim pravcem, i to automobilom ili sredstvom javnog prijevoza, a koji pravac je duži od dva kilometra to je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen i presuđeno kao u toč. I. i II. izreke.
16. Odluka o parničnom trošku je izostala budući isti nije popisan.
U Šibeniku, dana 2. listopada 2025.g.
Sutkinja:
Silvana Klisović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena
