REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2137/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dino Vukušić, odvjetnik u Osijeku, protiv 1. tuženika Grad Osijek, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642 i 2. tuženika Unikom d.o.o. za komunalno gospodarstvo iz Osijeka, Ružina ulica 11a, OIB: 07507345484, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Šutalo, odvjetnik u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 600/2024-3 od 12. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-180/2023-10 od 1. ožujka 2024., u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
III. Odbija se zahtjev 2. tuženika za naknadu troškova za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-600/2024-3 od 12. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-180/2023-10 od 1. ožujka 2024., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pitanja koje tužiteljica smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije 2. tuženik se protivi navodima prijedloga te predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbaci, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Ovo stoga jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o okolnostima i utvrđenim činjenicama svakog konkretnog slučaja, a takva pitanja, koja su utemeljena na preispitivanju činjeničnih okolnosti konkretnog predmeta koje predlagateljica ocjenjuje drugačije od suda, ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom postupku, a niti su tako postavljena važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Stoga niti praksa koja se dostavlja u prilog važnosti pitanja (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 99/1993-2 od 30. rujna 1993., Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 3532/2013-2 od 6. ožujka 2014. i Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 107/2016), nije od utjecaja jer ne odgovara činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda. Ističe se prvenstveno da odluke prvostupanjskih sudova ne predstavljaju razloge važnosti pravnih pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a.
5. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. Iako tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da joj se dopusti podnošenje revizije i iz razloga propisanih odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP-a u prijedlogu se nije niti pozvala niti naznačila konkretne povrede temeljnih ljudskih prava, dok je ovaj sud ocijenio da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske.
7. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP-a, riješiti kao u izreci (st. I. i II.).
9. Zahtjev 2. tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije (st. III. izreke rješenja).
Zagreb, 2. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić