Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-212/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz Unija, Unije 199, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mateju Miletiću, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Saši Poldan iz Odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski i Primorac iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 20.kolovoza 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Maše Milardović Jakovljević, odvjetnica u Malom Lošinju, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 2.listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 2., Ugovora o kreditu broj: 628-50-4682565, sklopljenog između tužitelja i tuženika od 31.01.2008. g., potvrđenog od strane javnog bilježnika Bože Markovića, Mali Lošinj, Lošinjskih brodograditelja 30, dana 19.02.2008. g. pod brojem OV-1194/2008 u dijelu kojim je ugovoreno da je stopa redovne kamate promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 626,44 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim, i to:

- na iznos od 22,24 € od 01.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,52 € od 01.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,11 € od 05.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,10 € od 01.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,30 € od 01.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,92 € od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,85 € od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,28 € od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,84 € od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,08 € od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,19 € od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,65 € od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,13 € od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,85 € od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,04 € od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,82 € od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,11 € od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,90 € od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,26 € od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,53 € od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,66 € od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,93 € od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,37 € od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,24 € od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,43 € od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,09 € od 01.07.2010. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj: 628-50-4682565 od 31. siječnja 2008. godine, potvrđenog (solemniziranog) od strane javnog bilježnika Bože Markovića, Mali Lošinj, Lošinjskih brodograditelja 30, dana 19.02.2008. g. pod brojem OV-1194/2008, sklopljenom između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita i to:

Članak 1./PRVO/IZNOS KREDITA

„Kunska protuvrijednost CHF 90.500,00 (devedesettisućapetsto švicarskih franaka) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita…

Članak 7./SEDMO/NAČIN OTPLATE

„Kredit se otplaćuje u 360 (tristošezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvriiednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća (…) Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa Banke.“

Članak 10./DESETO/PROMJENA VALUTNE KLAUZULE

„…izvršiti konverziju obveze Korisnika kredita po ovom ugovoru izražene u CHF u EUR, primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan konverzije…“

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.803,19 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim, i to:

- na iznos od 7,09 € od 1.4.2008 godine pa do isplate,

- na iznos od 0,25 € od 1.5.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,09 € od 1.7.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,67 € od 1.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,79 € od 1.12.2008. godine pa do isplate,,

- na iznos od 10,08 € od 1.1.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,92 € od 1.2.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,16 € od 1.3.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,16 € od 1.4.2009. godine pa do isplate,,

- na iznos od 28,38 € od 1.5.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,34 € od 1.6.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,63 € od 1.7.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,14 € od 1.8.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,22 € od 1.9.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,09 € od 1.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,35 € od 1.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,18 € od 1.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,75 € od 1.1.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,43 € od 1.2.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 32,11 € od 1.3.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,97 € od 1.4.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,27 € od 1.5.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,81 € od 1.6.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,90 € od 1.7.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11.233,41 € od 3.7.2010. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, nadoknaditi tužitelju JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.459,03 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koji predmet se vodi pod poslovnim brojem P-212/2021 (ranija oznaka P-3437/2019) navodi da je 31.siječnja 2008. kao korisnik kredita s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj: 628-50-4682565 kojim da se tužitelju stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 90.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, na rok otplate 360 mjeseci, a odredbom čl. 2. Ugovora da je ugovorena stopa redovne kamate u visini od 5,45% godišnje i da je predmetna kamata promjenjiva u skladu s Odlukama o kamatnim stopama tuženika te da je za vrijeme otplate kredita tuženik jednostrano mijenjao, odnosno povećavao kamatnu stopu tako da se kamatna stopa više nije vratila na onu utvrđenu Ugovorom i u razdoblju otplate kredita da je došlo do nekontroliranog rasta tečaja CHF što da je sve dovelo do neplaniranog nekontroliranog povećavanja mjesečnih anuiteta; u naravi da je dakle određeno da je kamatna stopa promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika, bez ugovaranja jasnih, poznatih i primjenjivih parametara te bez da su stranke o tome pregovarale i bez da je tužitelju kao korisniku kredita prilikom sklapanja ugovora na razumljiv i nedvojben način objašnjeno i prezentirano što znače te odredbe i koji su rizici tako da je tuženik po načelu "uzmi ili ostavi" nametnuo predmetne odredbe i jednostrano mijenjao kamatnu stopu postupajući protivno odredbama ondašnjeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima stavljajući tako tužitelja u nejednaki i neravnopravni položaj jer da tužitelj niti u jednom trenutku od sklapanja ugovora nije znao kolika će mu biti kamatna stopa.

2. Pravomoćnom presudom VTS RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014., kojom da je odlučeno o kolektivnoj tužbi tužitelja protiv više banaka uključujući i tuženika, da je utvrđeno da su u ugovorima o kreditima sklopljenim između 2003. i 2008. ništetne odredbe kojima je na ranije opisan način ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da je naloženo tuženim bankama prekinuti sa korištenjem ugovornih odredbi kojima da je ugovorena redovna kamatna stopa koja da je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno jednostranim odlukama tuženih banaka. Ta odluka da je potvrđena i presudom VSRH Rev-t-249/14 od 9.4.2015.

3. Tuženik da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu promijenio adresu sjedišta koja da sada glasi Zagreb, Magazinska cesta 69.

4. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, osporavajući sve činjenične navode tužbe, osim izričito priznatih. U odnosu na pozivanje tužitelja na presudu VTS RH tuženik navodi kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013. utvrdio da predstavlja ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu u promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja presuda da je potvrđena presudom VTS Pž-7129/13 od 13.6.2014. i presudom VTS Pž-6632/17 od 14.6.2018., tvrdeći da sudovi nisu utvrđivali činjenice o kojima ovisi eventualno utvrđenje ništetnosti u odnosu na pojedine potrošače, odnosno pojedinačne ugovore o kreditu već da su sudovi na apstraktnoj razini utvrđivali jesu li valutne klauzule i klauzule o promjenjivim kamatnim stopama nepoštene i posljedično tome ništetne, upućuje na stranicu 54. obrazloženja VTS RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., citirajući sadržaj te odluke; da nedvojbeno proizlazi kako sudovi u tom postupku nisu utvrđivali one činjenice koje su važne za donošenje odluke u pojedinačnim sporovima, odnosno one činjenice o kojima ovisi utvrđenje ništetnosti spornih odredbi te potom eventualna osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu u ovom postupku, slijedom navedenog da je na tužitelju teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne, budući da takvo utvrđenje notorno ne proizlazi iz citiranih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava.

5. Dalje se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na odredbe čl. 81. - 85. ZZP/03 navodeći da u korektnom slučaju znači da je potrebno cijeniti i namjenu ugovora o kreditu, razlog sklapanja takvih ugovora o kreditu i sve druge opcije koje su bile na raspolaganju tužitelju, kao i vezane opće uvjete banke kao dio ugovora, odnosno ugovornih odredbi, a u odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik ističe da je ista jasna, razumljiva i lako uočljiva pa da nije dopušteno ocjenjivati njezinu nepoštenost, da je gramatički jasna i razumljiva, da je ugovor solemniziran i tuženik da je tužitelju objasnio posljedice ugovaranja promjenjive kamatne stope; tužitelj da je pristao da se na sve što nije regulirano tim ugovorima primjenjuju opći akti banke kojima je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovom izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja tog ugovora, tuženik da je pošteno i savjesno o svakoj promjeni obavijestio tužitelja koji da nikada nije imao prigovora i da je očito s istima bio suglasan, tužitelj da je potpisom ugovora o kreditu prihvatio primjenu predmetnih Općih uvjeta. Praksa suda EU uvodi definiciju potrošača definirajući ga kao osobu koja je "razumno dobro informirana, razumno pažljiva i oprezna" tako da je tužitelj svjesno preuzeo rizik uvećanja kamatne stope, koja da je kasnije mogla biti manja ili veća sukladno parametrima prema kojima se ona određuje.

6. Tužitelj da nema pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na način da se predmjneva da je između stranaka za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu ugovorena fiksna kamatna stopa, u cijelosti se osporava pravo na potraživanje s osnova tijeka kamata, a tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja.

7. Tužitelj je podneskom od 16.11.2020., nakon što da mu je dostavljena dokumentacija od strane tuženika, izvršio izračun pretplaćenih anuiteta s osnova ništetne promjenjive kamatne stope, slijedom čega da je u tom podnesku postavio tužbeni zahtjev kojim bi se imala utvrditi ništetna odredba članka predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je stopa redovne kamate promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika, kao i da se naloži tuženiku da tužitelju isplati pretplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope u iznosu od 4.730,07 kn, uz zatezne kamate i troškove postupka.

8. Tužitelj je pred ovim sudom i u predmetu P-1178/2023 podnio tužbu protiv ovdje tuženika, radi utvrđenja i isplate, a u kojoj tužbi navodi, kao i u ovom predmetu P-212/2021, činjenicu sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, dalje navodeći kako je u svezi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika iz predmetnog ugovora o kreditu pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti i isplate i koji da se vodi pred ovim sudom u predmetu P-212/2021, te radi ekonomičnosti postupka predložio je spajanje postupaka. Tužitelj u tužbi P-1178/2023 navodi kako ugovori koji su postavljeni unaprijed poput ovdje predmetnog da moraju udovoljavati zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta ugovornih odredbi, da potrošač, ovdje tužitelj, koja je slabija i ranjiva strana na temelju točnih i razumljivih kriterija mora i može predvidjeti ekonomske posljedice koje da iz tih odredbi za njega proizlaze, pri čemu da se kao stupanj pažnje uzima pažnja prosječnog potrošača koji je uredno obaviješten i postupao s dužnom pažnjom i razboritošću, a u konkretnom slučaju predmetni ugovor da nikako nije udovoljio zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta; tužitelj u vrijeme kada je sklopio ugovor da nije bio upoznat, niti je imao saznanja o ekonomskom riziku koji za njega predstavlja vezivanje glavnice kredita za valutu CHF; tuženik da je trebao informirati tužitelja kako valutna klauzula u CHF nije isto kao valutna klauzula EUR budući da HNB ne štiti tečaj franka kao što štiti tečaj eura; u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik da nisu pojedinačno pregovarali o nepoštenim ugovornim odredbama i valutnoj klauzuli i čl.1.,7. i 10. ugovora, tužitelj da nije u cijelosti bio informiran o svim potrebnim parametrima s što da je imalo za posljedicu neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja, odnosno što tuženik sam određuje visinu tečaja CHF, a navedeno dokazuje da je tužitelj postupao suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, da su ugovorne odredbe bez pravnog učinka, odnosno ništetne, pa da tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika da mu vrati ono što je neosnovano stekao i to pretplaćeni iznos zbog valutne klauzule, poziva se na presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013., potvrđena presudom VTS broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom da je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.1.2004.-31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača; dalje se poziva na presudu i rješenje VSRH Rev-2221/18 kojom da je između ostalog odbijena revizija tuženika protiv presude VTSRH Pž- 6632/17 od 14.6.2018., na odluku VSRH Rev-3142/18, a u kojoj da je utvrđeno da je za ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF propisan direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na pojedinačne postupke pokrenute po potrošačima.

9. Stranke da su 1.7.2010. izmijenile valutnu klauzulu, time da je u trenutku konverzije iz valute CHF u valutu EUR došlo do značajne razlike u iznosu glavnice za tužitelja, tuženik da je izračunao istu upotrijebivši nepovoljniji tečaj za tužitelja umjesto da je izračunao glavnicu po početnom tečaju CHF /HRK, stoga da je nova glavnica u EUR bila od početka pogrešna, odnosno izračunata za 10.359,16 € više nego što je trebala biti sukladno inicijalnom tečaju, stoga je tužitelj predložio donošenje presude kojom bi se imale utvrditi ništetne odredbe čl.1.,7. i 10. ugovora, uz prijedlog da tuženik isplati tužitelju 10.902,64 €, uz zatezne kamate i troškove postupka.

10. U odnosu na tužbu iz predmeta P-1178/2023 tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporavajući sve činjenične navode iz tužbe osim izričito priznatih, čini nespornim postojanje ugovornog odnosa između stranaka temeljem predmetnog ugovora o kreditu, a u odnosu na presudu TS u Zagrebu P-1401/12 potvrđenu presudom VTS RH Pž-6632/17od 14.6.2018. navodi identično kao kod odgovora na tužbu u predmetu P-212/2021 u smislu da ta odluka nema direktan utjecajna ovdje konkretni slučaj, stoga nema potrebe ponavljati te navode. U odnosu na valutnu klauzulu da je odredba čl. 1. i 7. ugovora jasna, lako uočljiva i razumljiva, predmetni ugovor da je solemniziran od strane javnog bilježnika, poziva se na odredbu čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu, a da je jedino važno da je tužitelju bilo poznato, odnosno da mu nije moglo ostati nepoznato da su sve valute podložne promjenama te da će se shodno mijenjati i troškovi kredita, odnosno, da je mogao i da je bio u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje za njega mogu proizaći iz ugovaranja valutne klauzule, slijedom navedenog da je notorno da je tužitelju sporna odredba bila jasna, razumljiva i lako uočljiva i da stoga nije dopušteno ocjenjivati njezinu nepoštenost; valutna klauzula da ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da nije ni suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik se i u ovom odgovoru na tužbu poziva na definiciju "prosječnog potrošača", prakse suda EU, osporava obračun visine tužbenog zahtjeva, a svoje navode odgovora na tužbu opravdava pozivajući se na sudsku praksu označenom u odgovoru na tužbu, podnesku od 21.2.2024., ističe prigovor zastare potraživanja u odnosu na sve tužbene zahtjeve za isplatu s bilo koje osnove, posebno u odnosu na glavnicu i tuženik u tom podnesku a i ranije ističe kako tužitelj nije ničime dokazao da je dana 2.7.2010. tuženiku isplatio iznos od 11.233,41 €, a sve jer to nije učinio, a u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka od 8.11.2023. s obzirom da je do tog podneska već provedeno bilo financijsko- knjigovodstveno vještačenje tuženik se poziva na točke 10. i 11. tog podneska. Vještak se bio očitovao na taj podnesak tuženika očitovanjem od 18.1.2025. na način da su prigovoru tuženika pravne prirode u koje da ne može ulaziti, tako da ostaje pri svojem nalazu i mišljenju u cijelosti, a tuženik dalje nije tražio dodatno očitovanje vještaka, niti provođenje knjigovodstvenog vještačenja po drugom vještaku.

11. Ovosudnim rješenjem P-1178/2023 od 11.8.2023. ovosudni spis P- 1178/2023 spojen je na ovosudni spis P-212/2021, radi provođenja jedinstvenog postupka pod poslovnim brojem P-212/2021.

12. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva izvršen je uvid u ugovor o kreditu broj 628-50-4682565 sklopljen između ovdje tuženika kao kreditora i ovdje tužitelja kao korisnika kreditora i istovremeno založnog dužnika 31.1.2008. solemniziran do strane javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja broj OV- 1194/08 od 19.2.2008., otplatne planove s lista 11-24 spisa, djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra TS u Rijeci koji se odnosi na tuženika, Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom iz 2005.godine s lista 63-72, Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom sa primjenom 16.12.2009., Pravilnike o obračunu kamata i naknada tuženika sa datumom primjene 20.11.2008., 1.4.2011., 1.1.2011., kolovoz 2006., siječanj 2007., travanj 2008., listopad 2007., srpanj 2008., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Tomislava Prpića od 8.11.2023., uz pisano očitovanje od 18.1.2025., proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja.

13. Uvidom u djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra TS u Rijeci utvrđeno je kako je tuženik promijenio adresu sjedišta kako to tužitelj navodi u tužbi na način da adresa tuženika sada glasi "Magazinska cesta 69", koja činjenica među strankama nije sporna, kao niti činjenica da je između ovdje stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj 628-50-4682565 31.1.2008. solemniziran od strane javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja broj Ov-1194/08 od 19.2.2008., a kojim ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF 90.500,00, sa rokom otplate 360 mjeseci, kao i da su stranke 1.7.2010. izmijenile valutnu klauzulu, odnosno valutu predmetnog ugovora o kreditu u EUR.

14. U postupku kolektivne zaštite interesa potrošača od strane Trgovačkog suda u Zagrebu donesena je presuda P-1401/12 od 4.srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača-korisnika kredita ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima, koji su bili zaključeni u vremenskom periodu od 2003.-2008., ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i ta odluka je postala pravomoćna 13.lipnja 2014. kada je prvostupanjska odluka potvrđena presudom VTS Pž-7129/2013 od 13.lipnja 2014., dok je u odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odlučeno prvostupanjskom odlukom, odnosno presudom TS u Zagrebu P-1401/12 od 4.srpnja 2013., potvrđenom od strane VTS Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018.

15. Uvidom u presudu VTS Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako su tom presudom odbijene žalbe tuženika, između ostalog i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. koji je tuženik u ovom postupku i potvrđena je presuda TS u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.srpnja 2013. Iz obrazloženja presude dalje proizlazi kako je pobijanom presudom P-1401/12 od 4.7.2013. TS u Zagrebu utvrdio da je između ostalih tuženik Raiffeisenbank Austria d.d u razdoblju od 1.siječnja 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljen na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te da je u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koja povreda da traje i nadalje, povrijedio kolektive interese i prava potrošača, korisnike kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženici kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatni stopa, a sve na štetu potrošača, pa da su tuženi time od 10.rujna 2003. postupali suprotno odredbama tada važećeg ZZP 03 i to čl.81., 82., 90., a od 7.kolovoza pa na dalje protivno odredbama tada važećeg ZZP 07 i to čl.96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, tom prvostupanjskom odlukom dalje je naloženo svim tuženicima pa tako i ovdje tuženiku da prekinu s gore opisanim postupanjem te je svim tuženicima naloženo da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojim je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezano uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, zabranjeno je tuženicima takvo ili slično postupanje ubuduće, na koju odluku se opravdano tužitelj poziva u tužbi. U odnosu na primjenu te presude trgovačkog suda potvrđene presudom VTSRH VSRH je u svojoj odluci Rev-3142/18 od 19.3.2019. jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl.502.c ZPP-a, a isto tako i čl.118.ZZP vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106.st.1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Dakle, tužitelj opravdano navodi da su svi tuženikovi navodi kojima se osporava ništetnost spornih ugovornih odredbi već raspravljeni u kolektivnom postupku i otklonjeni kao neosnovani. Prihvaćajući i primjenjujući stav Vrhovnog suda da nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, ovaj sud imao je u vidu i uzeo je u obzir također odluku i stav Ustavnog suda RH U-III-5458/2021 od 30.lipnja 2022. o zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi. Na tuženiku je u ovom postupku –pojedinačnom potrošačkom sporu bio teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača – tužitelja u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, time da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio podatke o osobi i adresi osobe bankara– djelatnika banke koji bi imao neposrednog kontakta / kontakte sa tužiteljem u toj predugovornoj fazi, sud je pozvao bio tuženika dostaviti imena i adrese osobnih bankara koji su sudjelovali na obradi kredita, a tuženik je odgovorio podneskom od 10.6.2025. kako te osobe nisu više zaposlenici tuženika i da nema saznanja o njihovim trenutnim adresama, u tom smjeru nije predložio provođenje drugih dokaza, niti je bilo kojim dokazima doveo u pitanje istinitost iskaza tužiteljice koja je svojim iskazom ponovila navode iz tužbe i one istaknute tijekom postupka.

16. U odnosu na kamatnu stopu presudom VTS Pž-7129/13 od 13.6.2014. potvrđena je presuda TS u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013. između ostalog i u dijelu da je ovdje tuženik u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, ta drugostupanjska odluka potvrđena je presudom VSRH Rev-t-249/14 od 9.travnja 2015.

17. Neosnovan je i prigovor zastare, jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu u ovoj pravnoj stvari podnesena je 12.lipnja 2019., a presuda u postupku kolektivne zaštite postala je pravomoćna dana 13. lipnja 2014.; tužba u odnosu na valutnu klauzulu podnesena je 13.lipnja 2023., dok je presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018., tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za predmetna potraživanja.

18. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja na sastanku VSRH sa ŽS od 26.11.2021. zauzet je stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

19. Vještak navodi da je 2.7.2010. provedena konverzija kredita u kredit sa valutnom klauzulom EUR, na način da je zatečena CHF nedospjela glavnica u visini od 87.757,58 CHF pretvorena u EUR glavnicu prema srednjem tečaju tuženika na isti dan. Primjenom tečaja koji je iznosio 5,472290 kn za 1 CHF nedospjela glavnica da je iznosila 480.234,93 kn, te da se daljnjim tečajem 7,198798 kn za 1 EUR taj iznos pretvorio u 66.710,43 € nove glavnice za daljnju otplatu. Primjenom inicijalnog tečaja (4,507836 HRK za 1 CHF) na nedospjelu glavnicu u visini od 87.757,58 CHF da se dobije iznos od 395.596,78 kn, iz čega da slijedi da je tečajna razlika u provedenoj konverziji iznosila 480.234,93 kn - 395.596,78 kn = 84.638,15 kn / 11.233,41 €, pa su stoga osnovani navodi iz tužbe kako je nova glavnica u EUR bila otpočetka pogrešna. U odnosu na navode tuženika kojim posebno ukazuje da tužitelj nije ničim dokazao da je 3.7.2010. tuženiku uplatio 11.233,51 EUR, sve jer to i nije učinio, ti navodi su apsolutno neosnovani s obzirom da tužitelj niti ne traži taj iznos po toj osnovi, već po osnovi obračuna glavnice prilikom konverzije iz valute CHF u valutu EUR. Iz nalaza i mišljenja dalje proizlazi da ukoliko sud prizna potraživanje pod točkom 1. (više uplaćen iznos od 626,44 EUR u odnosu na kamatnu stopu, koji iznos je sud prihvatio) tada da potraživanje pod točkom 2.umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata iznosi 569,78 kn (tablica 6).

20. U mišljenju vještaka točka 1. stoji da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio iznos od 626,44 € / 4.719,90 kn, prikazano na listu 703 spisa.

21. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka radi se isključivo o obračunu preplaćenog iznosa radi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, na koji obračun tužitelj nije istaknuo prigovor, dok su prigovori tuženika pravne prirode, a svoju odluku ovaj sud temelji na do sada vrlo jasnoj sudskoj praksi u ovakvim predmetima kojim je odgovoreno na sve prigovore tuženika, stoga je nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen u cijelosti kao stručan, objektivan, jasan i nedvosmislen, izrađen za potrebe presuđenja u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

22. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP, primjenjujući važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i VPS u trenutku preinačenog tužbenog zahtjeva, a to je po tužbi P-1178/2023 iznos od 11.803,19 €, dok je po tužbi P-212/2021 iznos od 626,44 €, predmeti su spojeni rješenjem P- 1178/2023 11.8.2023. Troškovi dosuđeni tužitelju odnose se na sastav tužbe od 12.6.2019. 100,00 €, sastav prigovora od 12.7.2019. 50,00 €, sastav obrazloženog podneska od 17.11.2020. 200,00 €, sastav žalbe od 21.12.2020. 50,00 €, sastav podneska od 14.3.2022. 100,00 €, zastupanje na ročištu 21.3.2022. 100,00 € i 19.8.2025. 200,00 €, sve uz PDV po stopi od 25%, uz daljnji trošak sastav tužbe od 13.6.2023. 200,00 €, podnesak od 19.10.2023., 5.2.2024. i 8.3.2024. od po 200,00 € i zastupanje na ročištu 22.2.2024. 200,00 €, priznat je dalje trošak vještačenja 400,00 € i plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 €.

U Malom Lošinju 2.listopada 2025.

S u d a c

Tomislav Stopar

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

1. Punomoćniku tužitelja – odvjetnik Matej Miletić

2. Privremenom zastupniku – odvjetnik Saša Poldan