Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9012/2024

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika DOBRA IDEJA j.d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika UT, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 2. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru, broj: Pp-420/2023, od 26. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

r i j e š i o j e :

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su na temelju čl. 182. t. 1. u svezi s čl. 24.a Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka čl. 172. st. 2. t. 2. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, iz svih zakonom predviđenih razloga.

3. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.

4. Žalba je osnovana.

5. Odlučujući o žalbi u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13 i 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) ovaj sud je utvrdio da nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.

6. Naime, u obrazloženju pobijane presude se navodi da iako su okrivljenici ostvarili obilježje utuženog prekršaja, da je u konkretnom slučaju stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra gotovo zanemariv, jer da iz materijalnih dokaza proizlazi da je navedeni radnik očito imao urednu radnu dozvolu i ugovor o radu, da je od početka uredno prijavljen na mirovinsko osiguranje, te da se evidentno radi o očitoj omašci prilikom određivanja osnove osiguranja, koja ničim nije ugrozila prava radnika, te po inspekcijskom nadzoru da su okrivljenici odmah ispravili navedenu grešku, pa da po stajalištu suda ne postoji potreba da okrivljenici budu kažnjeni.

7. Nadalje, odredbom članka 24.a Prekršajnog zakona propisano je: „Nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povreda javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen“, iz čega proizlazi da je za zaključak o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno ostvarenje kumulativno dva elementa: neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom (objektivni element) te odsustvo potrebe za kažnjavanjem počinitelja (subjektivni element).

8. Međutim, opravdano žalitelj tvrdi da je pogrešno primijenjeno materijalno prekršajno pravo, jer i po ocjeni ovog suda, imajuću u vidu obrazloženje prvostupanjske presude, predmetni prekršaj za koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna od 660,00 do 6.630,00 eura, pravnoj osobi i od 130,00 do 1.320,00 eura, odgovornoj osobi u pravnoj osobi, odnosno unošenje netočnih podataka u dokumentaciju dostavljenu u matičnu evidenciju (nisu evidentirali kao osnovu osiguranja oznaku 37 koja se unosi za državljane treće zemlje), nije beznačajno djelo (čl. 24.a Prekršajnog zakona) i da utvrđene okolnosti navedene u prvostupanjskoj presudi mogu se u ovom slučaju razmatrati jedino kao okolnosti iz čl. 36. Prekršajnog zakona od kojih ovisi visina kazne, pri čemu se napominje da prvostupanjski sud neutemeljeno zaključuje da se radi o očitoj omašci prilikom određivanja osnove osiguranja, imajući u vidu da uredno pozvani okrivljenici, koji su i ranije prekršajno kažnjavani, nisu iznosili obranu i nisu sudjelovali u postupku.

9. Slijedom navedenog trebalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, u kojem će prvostupanjski sud vodeći računa o gore navedenim razlozima donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

U Zagrebu 2. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.