Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-206/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-684/2017-27 od 8. studenog 2021., na sjednici vijeća 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-684/2017-27 od 8. studenog 2021. u dosuđujućem dijelu točke 1. izreke te u odbijajućem dijelu te točke izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 248,85 eura sa zateznim kamatama.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje citirana prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu točke 1. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 265,45 eura (preko iznosa od 248,85 eura do iznosa od 514,30 eura) sa zateznim kamatama, te se sudi:

„Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 265,45 eura sa zateznim kamatama od 8. studenog 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od osam dana.

III. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 32,50 eura u roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška kao i zahtjev tuženice za naknadu troška u povodu žalbe odbijaju kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke je naloženo tuženici da tužitelju na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 12.529,10 kn/ 1.662,90 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose pobliže opisane u toj točki izreke, kao i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.750,00 kn/ 1.294.05 eurqa sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate. U točki 2. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke 1. izreke presude te je u točki 3. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev za isplatu bruto iznosa 16.365,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama na žiro račun punomoćnika tužitelja Anta Pecirepa, odvjetnika iz Zagreba.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnose obje stranke.

2.1. Tužitelj žalbom pobija odbijajući dio odluke o troškovima postupka tužitelja u točki 1. izreke, za iznos od 514,30 eura, zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženica žalbom pobija dosuđujući dio točke 1. izreke zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda tuženice i predlaže da se potvrdi dosuđujući dio prvostupanjske presude.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od 1. svibnja 2012. do 1. lipnja 2014., koje tužitelj temelji na odredbama Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 33/02, 58/02,175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 73/13 - dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (''Narodne novine'', broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (''Narodne novine'', broj 118/09 - dalje: Pravilnik/09).

6. U postupku je financijskim vještačenjem sačinjen obračun neplaćenih sati rada u dvije varijante, u prvoj u skladu s radnim vremenom iz službenih evidencija te prema evidenciji radnog vremena u ovoj varijanti tuženica bi trebala isplatiti za prekovremeni rad tužitelju iznos od 742,62 kn. U drugoj varijanti izračun je sačinjen na način da su na temelju evidencija o radnom angažmanu tužitelja utvrđeni svi dani provedeni na terenu i da su prekovremeni rad, kao i ostali dodaci na plaću, utvrđeni i obračunati prema prijedlogu tužitelja i sadržaju iskaza tužitelja i svjedoka te sukladno tome obračun neisplaćenih prekovremenih sati tužitelja iznosi 12.529,10 kn.

7. Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju razliku plaće za sporno razdoblje uz obrazloženje da se ne može prihvatiti varijanta sačinjena na temelju evidencije tuženice u kojoj nisu evidentirani svi prekovremeni sati koje je tužitelj stvarno odradio, s obzirom da je prihvaćanjem iskaza tužitelja i svjedoka utvrdio da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od vremena navedenog u evidencijama o radnim satima, cijeneći da je na temelju suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka EP i ČP tužitelj radom na terenu ostvario i prekovremene sate radnim danom, subotom i nedjeljom slijedom čega utvrđuje da se radi o stvarno odrađenim satima rada na terenu i posljedično zaključuje da tuženica nije vodila precizne evidencije o prekovremenim satima radom tužitelja na terenu. Pri tome je prvostupanjski sud cijenio prirodu rada na terenu kada vojni djelatnici odlaze izvan mjesta redovnog rada te mjesta prebivališta i boravišta, na izdvojena mjesta službe radi obavljanja specifičnih poslova i zadaća, te na takvim mjestima ostaju kroz određeno duže vrijeme, a najčešće jedan, dva ili tri odnosno ponekad četiri tjedna, da takve specifične zadaće koje se obavljaju po zapovijedi pretpostavljenih i ovlaštenih osoba zahtijevaju rad bez vremenskog ograničenja odnosno rad duži od redovnog radnog vremena, kraj činjenice da takvi poslovi nerijetko uključuju i obavljanje vojnih vježbi po danu ili u noćnim uvjetima, odnosno barem jednu takvu vježbu tijekom boravka na određenom terenu.

8. Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud je donio pozivom na čl. 154. st. 2. i čl. 155 ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje: Tarifa/15) na načim da je tužiteljev uspjeh ocijenio u omjeru od 95%, dok je uspjeh tuženice ocijenio u omjeru od 5 % te je tužitelju na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosudio troškove postupka u omjeru od 90 %.

9. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka. Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda nije zahvaćena ni bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu bruto razlike plaće u iznosu od 1.662,90 eura.

11. U ovom žalbenom postupku sporan je broj stvarno odrađenih prekovremenih sati, je li broj prekovremenih sati pravilno naveden u dnevnim evidencijama tuženice s obzirom da tužitelj u postupku tvrdi da su evidencije tuženice nepotpune i netočne te je sporno je li u tom slučaju tužitelj ovlašten ove činjenice dokazivati i drugim dokaznim sredstvima, iskazima svjedoka i stranačkim iskazom tužitelja, te s obzirom na to je li prvostupanjski sud pravilno prihvatio varijantu nalaza i mišljenja financijskog vještaka prema kojem izračunu bi razlika neisplaćene plaće iznosila 12.529,10 kn bruto ili prema varijanti prema kojoj ta razlika iznosi 742,62 kn bruto.

12. Suprotno shvaćanju tuženice, odlučne činjenice o broju stvarno odrađenih prekovremenih sati tužitelj je ovlašten dokazivati i nastavano to sud može utvrđivati na temelju navoda tužitelja i iskaza saslušanih svjedoka nasuprot dnevnih evidencija koje je tuženica dostavila u spis predmeta, i to u slučaju kada je evidencija poslodavca o radnom vremenu nepotpuna, netočna i radnik je osporava, što je konkretno slučaj.

13. Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/2009, 61/2011, 82/2012 i 73/2013, dalje: ZR/09) propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu (st. 2.), a ministar će pravilnikom propisati sadržaj i način vođenja evidencije iz stavka 1. ovoga članka (st. 4.), a jednako propisuje i Zakon o radu (''Narodne novine'' broj 93/2014, 127/2017 i 98/2019, dalje: ZR/14). Prema čl. 131. st. 4. ZR/09, odnosno 135. st. 4. ZR/14, u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

13.1. Prema čl. 8. st. 1. toč. 3. i 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine'' broj 37/2011, dalje: Pravilnik o evidenciji o radnicima) evidencija iz članka 2. st. 1. podstavka 2. tog Pravilnika sadrži sljedeće podatke: ...3) početak rada, 4) završetak rada..., a identičnu odredbu u čl. 8. st. 1. toč. 3. i 4. sadrži i sada važeći Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine'' broj 73/2017).

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dokazao da je dnevna evidencija tuženice o radu nepotpuna, pri čemu je i ovom sudu neuvjerljivo da tužitelj u utuženom razdoblju ne bi ostvario prekovremeni rad na način kako to tvrdi pri čemu je za primijetiti da je tuženica u svojim evidencijama rad na terenu tužitelja prikazivala u većem dijelu u trajanju od 8 sati dnevno, pa su i ovome sudu prihvatljive tvrdnje tužitelja u postupku o nepotpuno vođenim evidencijama te da je na terenu radio više od 8 sati rada, imajući na umu karakter tog rada koji iziskuje kontinuirani angažman u obavljanju vojnih vježbi na terenu i sl. Stoga je opravdano tužitelj prigovarao u postupku da je tuženica bila obvezna dostaviti i dodatnu dokumentaciju na kojoj temelji svoje tvrdnje o potpunoj i točnoj evidenciji rada tužitelja, posebno evidenciju radnog vremena vođenu po logističkom dočasniku, s obzirom da je tijekom postupka prigovarao načinu evidentiranja svog radnog angažmana. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud radnu angažiranost tužitelja utvrdio na temelju sadržaja iskaza svjedoka EP i ČP te tužitelja iz kojih proizlazi da su rad na terenu obavljali na Vojnom poligonu Gašince i Slunj gdje su boravili 2-3 tjedna, da se rad na terenu obavljao od 6 ili 7 sati ujutro do 18 ili 19 sati navečer, te da je i poslije večere znalo biti još obavljanja poslova spajanja tehnike, noćne ophodnje ili preuzimanja zadaća za idući dan.

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je visinu razlike plaće u utuženom razdoblju utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prema drugoj varijanti, pri čemu je visina pripadajuće razlike plaće umanjena za iskorištene slobodne dane, slijedom čega žalbeni navodi tuženice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani.

16. Tužitelj u žalbi osnovano prigovara da mu je troškove postupka trebalo obračunati u cijelosti primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a budući da tužitelj nije uspio s dijelom zahtjeva s osnova sporedne tražbine, zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima, te u odnosu na zahtjev o načinu isplate dosuđenog iznosa razlike plaće na račun punomoćnika tužitelja, a u odnosu na taj dio zahtjeva nisu nastali posebni troškovi. Prvostupanjski sud je tužitelju s osnova nagrade za zastupanje prema Tarifi/15 i sukladno omjeru uspjeha u sporu od 90 % obračunao trošak u iznosu od 6.750,00 kn pa mu s obzirom na prethodno izloženo, za cjelokupni uspjeh, pripada daljnja razlika do iznosa od 7.500,00 kn, koja iznosi 750,00 kn. Nadalje, tužitelj u žalbi osnovano prigovara i pravilnosti primjene Tarife/15 prilikom obračuna nagrade za zastupanje na ročištu od 14. ožujka 2018., koju je prvostupanjski sud odmjerio u polovičnom iznosu prema Tbr. 9. toč. 2., međutim tužitelju pripada nagrada prema Tbr. 9. toč. 1. u punom iznosu jer se na predmetnom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari i stoga mu je trebalo odmjeriti daljnju razliku do punog iznosa s PDV-om od 1.250,00 kn, koja iznosi 625,00 kn. Isto tako, tužitelju prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife pripada i nagrada za zastupanje na ročištu za objavu presude s PDV-om u iznosu od 625,00 kn jer je na to ročište pristupio zamjenik punomoćnika tužitelja, odvjetnički vježbenik u uredu punomoćnika odvjetnika. Slijedom toga, tužitelju pripada daljnji parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn/265,45 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka pravilno odbijen kao neosnovan. Naime, tužitelj neosnovano osporava pravilnost primjene Tarife/15 pri obračunu troškova sastavljanja podneska od 1. listopada 2018., kojim se tužitelj očitovao na dostavljenu dokumentaciju tuženice i predložio zadaću vještaku, te podneska od 1. rujna 2020., kojim je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, jer i prema ocjeni ovog suda ti podnesci ne ulaze u krug podnesaka za koje se odmjerava nagrada u punom iznosu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife/15 (odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i obrazloženi podnesci u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka), te je pravilno prvostupanjski sud odmjerio nagradu za te podneske prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife/15. Konačno, tužitelj neosnovano u žalbi prigovara da mu prvostupanjski sud nije odmjerio nagradu za sastavljanje podneska od 29. listopada 2020. budući da tužitelj popisanim troškovnikom (list 235 spisa) nije zahtijevao naknadu tog troška.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude u točkama I. i II.

18. Tužitelj je u žalbenom stadiju uspio u omjeru od 52 % pa mu sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 4. u vezi s Tbr. 52. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, 107/25) pripada nagrada za sastavljanje žalbe s PDV-om u iznosu od 32,50 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan. Tužitelju nije odmjeren trošak sastavljanja odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a), te tuženica ne ostvaruje naknadu troška u povodu žalbe jer u ovom stadiju postupka nije uspjela (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

19. Presuda suda prvog stupnja nije pobijana žalbom u točkama 2. i 3. izreke te ostaje neizmijenjena u tom dijelu.

U Rijeci 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović