Poslovni broj: Ovr-735/2025.-3.

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru - Stalna služba u Zaboku

Matije Gupca 22

49210 Zabok

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po utkinji Karolini Balen, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatskog Telekoma d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, protiv ovršenika ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Kantura, odvjetnica u Zaboku, radi odluke o pravnim sredstvima ovršenika – prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, dana 2. listopada 2025.,

z a k lj u č i o  j e

I. Upućuje se ovršenik ZČ da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja Hrvatskog Telekoma d.d. radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe prema zahtjevu za naplatom na njegovim novčanim sredstvima kod Financijske agencije, temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Dubravke Grladinović iz Zagreba poslovni broj Ovrv-801/11 od 28. ožujka 2011.

II. Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u prijedlogu radi proglašenje izvansudske ovrhe nedopuštenom.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom izvansudske ovrhe po zahtjevu za naplatu novčane tražbine ovrhovoditelja, koji zahtjev je Financijska agencija zaprimila 1. rujna 2025., temeljem rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Dubravke Grladinović iz Zagreba poslovni broj Ovrv-801/11 od 28. ožujka 2021. do pravomoćnog okončanja ovoga postupka.

Obrazloženje

1. Ovršenik je ovome sudu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima u postupku naplate pred Financijskom agencijom, kao i prijedlog za odgodu izdavanja prijenosa zaplijenjenih sredstava do pravomoćnosti odluke u ovome predmetu. U prijedlogu je naveo da je u smislu čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Obzirom da je zahtjev za naplatu temeljem naprijed naznačenog pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika podnijet na naplatu Financijskoj agenciji dana 1. rujna 2025., slijedi da je isti podnijet po nastupu zastare koja je nastupila 19. travnja 2021., budući da je predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika postalo pravomoćno i ovršno 19. travnja 2011.

2. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje.

3. Ovrhovoditelj se na prijedlog nije očitovao u zakonskom roku od 8 dana.

4. Sud je izvršio uvid u zahtjev za naplatu od 1. rujna 2025., očevidnik neizvršenih obveza za plaćanje sa specifikacijom naplate od 15. rujna 2025., u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 1. rujna 2025. te u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Dubravke Grladinović iz Zagreba poslovni broj Ovrv-801/11 od 28. ožujka 2011.

5. Prije svega valja napomenuti kako se u ovom predmetu ne radi o postupku izravne naplate, već o postupku pokrenutom zahtjevom za naplatu temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (izvansudska ovrha). Zato valja razlikovati postupak izravne naplate i izvansudske ovrhe.

6. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, u daljnjem tekstu: OZ-a) propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a (ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine), prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Iz navedenog proizlazi da pravna sredstva koja stoje na raspolaganju ovršeniku temeljem odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a, dopušteni su isključivo u postupku izravne naplate koja je pokrenuta sukladno odredbi čl. 209. OZ-a.

7. No, odredbom čl. 284. st. 1. OZ-a propisano je pravo ovrhovoditelja da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika zatraži izravno od FINA- e da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi odnosno na račun kojeg je ovrhovoditelj odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe, dok je st. 5. istog članka propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz čl. 287. OZ-a protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

8. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari ne radi se o postupku izravne naplate novčane tražbine predviđene odredbom čl. 209. OZ-a, čime ovršenik ne može koristiti pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate iz čl. 210. OZ-a, već se radi o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primjenjuju odredbe čl. 284. OZ-a te ovršenik može jedino i isključivo koristiti pravna sredstva propisana odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a (žalba nakon proteka roka te zatražiti odgodu ovrhe).

9. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano je da se ista može podnijeti iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

10. Razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a ostvaren je ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika; razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a ostvaren je ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave; razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a ostvaren je ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, dok je razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a ostvaren ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

11. Podnesene prijedloge sud je tretirao kao žalbu protiv rješenja o ovrsi nakon proteka roka i prijedlog za odgodom ovrhe.

12. Iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje bez specifikacije naplate utvrđeno je da po predmetnoj osnovi za plaćanje – rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv- 801/11 nije bilo nikakve naplate te da je cjelokupni iznos duga ostao nenaplaćen.

13. Prema čl. 53. st. 1. OZ-a ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9.-11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Sukladno st. 4. istog članka sud će odbaciti žalbu ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi.

14. Razlog koji ovršenik iznosi u svojoj žalbi je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a. No, nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 55. st. 2. OZ-a, odnosno rješenje o tom žalbenom razlogu ovisi o utvrđivanju spornih činjenica koje ovršenik ne dokazuje javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su te činjenice općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, valjalo je temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a ovršenika zaključkom uputiti u parnicu.

15. Ovršenik priloženom dokumentacijom nije dokazao da ovrhovoditelj ne bi bio ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika temeljem predmetne osnove za plaćanje. Nije utvrđeno da u međuvremenu od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do dana pokretanja ove ovrhe nije bilo pokušaja naplate predmetne tražbine koji bi prekidali tijek zastarnog roka.

16. Nadalje, prijedlog ovršenika za odgodu izvansudske ovrhe nije osnovan.

17. Na prijedlog za odgodu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.

18. Odredbom čl. 65. st. 1. točka 1.-8. OZ-a, taksativno su navedeni razlozi zbog kojih sud može na prijedlog ovršenika, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

19. Dakle, da bi sud udovoljio prijedlogu ovršenika za odgodom ovrhe, nužno je da se kumulativno ispune kako objektivni, tako i subjektivni uvjeti propisani prethodno citiranom odredbom OZ-a.

20. Posebna pretpostavka, relevantna za predmetni prijedlog za odgodu, jest, prema čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ, da je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek.

21. Podnošenjem žalbe izvan roka, ovršenik je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavio pravni lijek.

22. Da bi se prijedlogu za odgodu moglo udovoljiti potrebno je da dodatno, uz navedenu posebnu, bude ispunjena i opća pretpostavka - vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ili vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

23. No, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. U svojem prijedlogu ovršenik samo paušalno ukazuje na činjenicu da je tražbina ovrhovoditelja prestala zbog zastare, a da bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio štetu.

24. Naime, nastanak odnosno trpljenje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ocjenjuje se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja s time da je ovršenik dužan u prijedlogu za odgodu prijenosa jasno navesti kakvu bi štetu provedbom prijenosa trpio i zašto bi ista imala karakter nenadoknadive ili teško nadoknadive štete te potom tu odlučnu činjenicu dokazati na razini vjerojatnosti. Pritom visina tražbine koja je u postupku izravne naplate naplaćuje sasvim sigurno predstavlja činjenicu o kojoj treba voditi računa, ali ista, sama za sebe, u situaciji kada ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom i kada nisu poznate ostale okolnosti konkretnog slučaja (primjerice, točno imovno stanje ovršenika i sl.) ne znači da će ovršenik provedbom postupka izravne naplate pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Nenadoknadivost štete treba promatrati i u okviru imovinskih prilika ovrhovoditelja, odnosno bi li ovršenik u slučaju protuovrhe bio u mogućnosti povratiti novčana sredstva koja su mu prisilno naplaćena, odnosno postoje li eventualno neki drugi razlozi zbog kojih bi provedbom ovrhe kod ovršenika nastupila šteta koja se ne bi mogla ispraviti. Općepoznata je činjenica da je svako provođenje ovrhe otegotno za ovršenika polazeći od same prirode ovrhe te je nedvojbeno da svaki ovršenik u ovršnom postupku trpi štetu. Uzevši u obzir da je ovrhovoditelj pravna osoba Hrvatski Telekom d.d., ne može se smatrati da bi iznos od ukupno 727,76 EUR od tog ovrhovoditelja ovršeniku bilo nemoguće protuovrhom naplatiti, za slučaj da ovršenik uspije u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

25. Prijedlog ovršenika za naknadom troška nije osnovan.

26. Člankom 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj /91, 91/92, 52/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 48/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, u daljnjem tekstu: ZPP), koji se primjenjuje temeljem čl. 21. OZ, propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice te o njihovoj visini brižljivo ocijeniti sve okolnosti.

27. Čl. 154. ZPP-a u vezi s čl. 21. OZ određeno je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

28. Kako ovršenik nije uspio sa svojim prijedlozima, njegov zahtjev za naknadom troška je neosnovan te je primjenom navedenih zakonskih odredbi ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja. Naime, upućivanje u parnicu ovršenika ne može se tretirati kao uspjeh u ovom ovršnom predmetu.

29. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 2. listopada 2025.

Sutkinja

Karolina Balen

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od osam dana od primitka prijepisa rješenja.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a).

DNA:

1. Hrvatski Telekom d.d., Zagreb

2. Odvj. Ksenija Kantura, Zabok