Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-2326/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko - upravnom odjelu, Zadar, Braće Vranjanin 8, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 2. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja UZ, odvjetničke vježbenice kod Ante Bogdanića, odvjetnika u Biogradu na Moru i zakonske zastupnice tužene VZ, državnoodvjetničke savjetnice, te nakon objave presude, dana 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Z-10211/2015/81 od 26. studenog 2015. na način da se u Zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru, za katastarsku općinu [katastarska općina], vlasnikom nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta dvorište, izgrađeno zemljište, oranica, ukupne površine 2254 m2, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisuje tužitelj AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženice, kao aktualno upisane zemljišnoknjižne vlasnice iste.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak od 600,00 EUR u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, sa zakonskom zateznim kamatom na taj iznos sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1.1. U ovoj pravnoj stvari je dana 2. listopada 2023. zaprimljena tužba tužitelja u kojoj isti navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim, zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju jer je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] položena nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oranica, dvorište, kuća, spremnik, spremište i garaža ukupne površine 2254 m2, a vlasnikom te nekretnine uknjižena je tuženica, za cijelo. Tužitelj nadalje navodi da je pred Općinskim sudom u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu Biograd na Moru, pod poslovnim brojem Z-10211/2015/81 sastavljen zapisnik dana 26. studenog 2015. kojim je na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana Republika Hrvatska, dok je na čest. zem. [katastarska čestica], a od koje je nastala čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana Općenarodna imovina s organom upravljanja u korist MNO Raštane, nakon čega je povodom prigovora održano ročište pred Općinskim sudom u Zadru, te je sastavljen zapisnik poslovnim brojem Z-25373/2019 dana 19. rujna 2023. i odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan. Tužitelj tvrdi da je osobno i putem pravnih prednika u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine najmanje od početka 20. stoljeća, s tim da navedena nekretnina u naravi predstavlja kuću, oranicu, dvorište, spremnik, spremište i garažu, a nekretninu je stekao temeljem oporuke iza pok. KZ, koji ju je prethodno stekao nasljeđivanjem od svojih pravnih prednika. Na predmetnoj čestici zemlje zgrada je oštećena u Domovinskom ratu te je za izdano rješenje Zadarske županije, Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-402-01/01-01/410, URBROJ: 2198- 05-4-00-1 od 30. srpnja 2001., pa tako iz procjene štete od 1994. proizlazi da je stambena zgrada izgrađena još 1976. Iz navedenog, po tužitleju, slijedi da su u korist tužitelja sukladno zakonu i praksi najviših sudova ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, a koje pravno shvaćanje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 291/2014, te se u prilog tome upućuje na Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 1721/2017 od 4. veljače 2020., a koja odluka je donesena sukladno stajalištu ESLJP-a izraženom u Presudi od 11. lipnja 2009. donesenoj u predmetu TRGO protiv RH, Presudi od 28. lipnja 2016. donesenoj u predmetu I i drugi protiv RH i Presudi od 28. lipnja 2016. donesenoj u predmetu U protiv RH.

1.2. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom 2. studenog 2023., a u kojem se očitovao na odgovor na tužbu tužene, isticao u bitnome da se čestica stare izmjere u k. o. [katastarska općina] od koje je nastala sada predmetna čestica nije nalazila u Programu gospodarenjem šumama i šumskim zemljištima Biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991., slijedom čega osporava navod tužene po kojem je u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2020. bio zastoj dosjedanja na predmetnoj čestici.

2. U odgovoru na tužbu tužene koji je zaprimljen u spis 31. listopada 2023. zakonski zastupnik tuženice navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i osporava navode tužitelja kao neosnovane u cijelosti, pritom ističući kako tužba za ispravak, sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud u istoj treba u prvom redu ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini bio nepravilan odnosno pogrešan, odnosno da je Sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa, a isto tako, po tuženoj, tužitelj bi se trebao očitovati o tome u čemu se ogleda navodna nepravilnost zk upisa i u tom smjeru predložiti dokaze, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima, s tim da tužitelj u tom smislu nije dostavio niti jedan dokaz, a nije dostavio niti dokaz o tome da bi stjecatelj (Republika Hrvatska) bila nepoštena. Što se tiče dokumentacije koju je tužena zaprimila uz tužbu, ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime tužitelja, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Isto tako, po tuženoj, iz zapisnika sastavljenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige proizlazi da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere predstavlja šumu što bi značilo da je nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] šumsko zemljište. Tužena nadalje ističe da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od Odluke Ustavnog suda RH broj: U-I-374/98, tj. od 12. siječnja 2000., dakle jasno je da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu jer je u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000., na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio je zastoj dosjedanja. Tužena napominje da tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine niti temeljem dosjelosti, niti je dokazao da su prednici tužitelja bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu, odnosno nije dokazao da je pravo vlasništva prednik tužitelja dosjelošću stekao prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a, a tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine po niti jednoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa se slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao neslužbenu kopiju izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 2. listopada 2023. (ls 6-7), izvršen je uvid u izvod iz katastarskog plana sa stanjem na dan 2. listopada 2023. (ls 8), pročitani su Zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišno-knjižni odjel Biograd na Moru poslovni broj Z-10211/2015/81 od 26. studenog 2015. (ls 9-11), prva stranica posjedovnog lista 111 k. o. [katastarska općina] (ls 12), zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-25373/2019 od 19. rujna 2023. (ls 13-14), rukom pisani tekst naslovljen kao "OSTAVINSKO PISMO" koje da je sastavljeno od "MILE MONTABELO" s prilogom (ls 15-18), posjedovni list 109 k. o. [katastarska općina] (ls 19-21), rješenje Zadarske županije, Odsjek za obnovu od 30. srpnja 2001. s prilogom (ls 22- 24), dvije stranice preslika Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991. od prosinca 1982. (ls 64- 65), uvjerenje o statusu čestice od 16. studenog 2023. (ls 75), izvršen je uvid u skicu sudskog očevida te je pročitan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje geodezije ing.geod. DZ od 12. prosinca 2024. s prilogom u vidu fotodokumentacija sudskog očevida (ls 94-104), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐZ (ls 109), ZZ (ls 109-110), RZ (ls 110), SZ (ls 114), te je proveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja AZ (ls 110).

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 115/23 - dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost njegovih navoda glede toga da je temeljem dosjelosti stekao vlasništvo utužene čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 2254 m2 te da slijedom toga treba ispraviti pogrešan upis Republike Hrvatske u zemljišnoj knjizi kao vlasnice te čestice.

5. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

7. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

8. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2. i 3. ovoga članka.

9. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

10. Obzirom se u predmetnoj pravnoj stvari radi o postupku pokrenutom tužbom za ispravak i koji postupak je proizašao iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sud će također ukazati i na odgovarajuće odredbe zemljišnoknjižnog prava primjenjive na konkretni slučaj, s tim da sud obzirom na čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19 i dr., koji je stupio na snagu 28. lipnja 2019., dalje ZZK/19) smatra da na konkretnu situaciju treba primijeniti odredbe "starog" Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96 i dr., dalje ZZK/96) i to iz razloga jer je predmetni postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] započeo prije stupanja na snagu ZZK/19.

11. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zemljišne knjige i izvadci uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

12. Prema odredbi čl. 195. st. 5. ZZK/96 proizlazi da će zemljišnoknjižni sud uputiti osobe čije prijave ili prigovore (misli se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige) nije usvojio u cijelosti ili djelomično, da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak.

13. Prema odredbi čl. 197. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo, između ostalih, osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, dok iz stavka 3. te odredbe proizlazi da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

14. Ne bi se trebale ukazivati spornim među strankama slijedeće činjenice i to:

14.1. Da je od strane Općinskog suda u Zadru proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina],

14.2. Da su se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao posjednici na novonastaloj čest. zem. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 2254 m2, prijavili KZ, AZ, SZ, ĆZ i JZ i povodom čije prijave je kod ovog suda održano ročište 26. studenog 2015. na koje su pristupili svi prije navedeni i povodom kojeg je sastavljen zapisnik poslovni broj Z-10211/2015/81 u kojem je najprije konstatirano da novonastala čest. zem. [katastarska čestica] odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica], površine 77729 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u kojem je upisana Općenarodna imovina sa organom upravljanja u korist MNO Raštane, i na koji sudski zapisnik je konstatirano da je nazočni KZ naveo da se ovdje radi uzurpiranom državnom zemljištu, a da on ne posjeduje nikakve isprave kojima bi dokazao vlasništvo predmetne nekretnine, a na koji zapisnik je doneseno rješenje temeljem kojeg je određeno da će se čestica nove oznake 837 upisati u novi zk. ul. [broj ZK uloška] preoblikovane zemljišne knjige u kojem se u B vlasničkom listu kao nositelj prava vlasništva uknjižuje Republika Hrvatska za cijelo, 14.3. Da na ls 15-16 u preslici prileži rukom pisani dokument naslovljen kao "OSTAVINSKO PISMO" koje da je sastavljeno od "MILE MONTABELO" i u kojem je između ostalog navedeno da isti poslije njegove smrti ostavlja sinu IZ kuću na kat koja se sastoji od četiri sobe, kuhinje sa primaćom i sanitarnim čvorom, a pored kuće da se nalazi garaža i štala koje su odvojene od kuće te da mu još pripada vrt koji se nalazi sa južne strane kuće, uz koji vrt se nalazi bušotina za vodu, 14.4. Da je otac tužitelja KZ u međuvremenu preminuo i da je iza smrti istog kod ovog suda vođen ostavinski postupak pod poslovnim brojem O- 2816/22, s tim da bi iz stranačkog iskaza samog tužitelja proizlazilo da je njegov otac preminuo **.**.2022.

14.5. Da je pod poslovnim brojem Z-25373/2019 dana 19. rujna 2023. sastavljen zapisnik u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] na kojem je kao predlagatelj naveden KZ, a kao predloženik Republika Hrvatska, na kojem zapisniku se potom navodi da su na to ročište prisupili za predlagatelje AZ, ĆZ, SZ i JZ, koji su sudu na uvid dali pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. KZ poslovni broj O-2816/22 od 3. travnja 2023. iz kojeg da je razvidno tko su njegovi nasljednici, s tim da predmetna nekretnina nije uvrštena u ostavinsku imovinu iako svi nazočni navode kako je prema volji njihovog pokojnog oca ista trebala pripasti AZ za cijelo radi čega se predlaže da on nastavi taj postupak, nakon čega se od strane suda donosi rješenje kojim se odbija kao neosnovan prigovor predlagatelja KZ te se određuje da uknjižba prava vlasništva u odnosu čest. zem. [katastarska čestica], površine 2254 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ostaje neizmijenjena.

15. Obzirom na pozivanje tužitelja u povjesnici njegove tužbe u dijelu gdje isti navodi da bi vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću, unatoč tome što predmetni tužbeni zahtjev po svojoj formi predstavlja tužbu za ispravak, a ne klasičnu tužbu za utvrđenje prava vlasništva, ovaj sud također želi ukazati i na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 16. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je ukazano ranije u obrazloženju ove presude, ovaj sud zaključuje da tužitelj nije uspio dokazati svoju temeljnu tvrdnju po kojoj je pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka stekao temeljem instituta dosjelosti, a sud tako smatra iz razloga na koje će se ukazati u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude. Naime, prvi od tih razloga se svodi na to da tužitelj u potkrjepu osnovanosti njegove tužbe i tužbenog zahtjeva glede instituta dosjelosti kao osnove stjecanje vlasništva nije priložio nikakvu ispravu javnopravnog karaktera (npr. posjedovni list, rješenje o nasljeđivanju i sl.) koja bi tužitelja ili njegove pravne prednike na neki način, makar i izvanknjižno, povezala sa nekretninom utuženom u ovoj pravnoj stvari. Međutim, neovisno o potonje navedenom sud ukazuje i na daljnji razlog temeljem kojeg on smatra da se tužitelj ne može pozivati na institut dosjelosti kao pravni temelj stjecanja vlasništva utužene čestice, a to iz razloga jer ovaj sud smatra da na strani tužitelja, kao niti na strani njegovog izravnog pravnog prednika, oca KZ (umrlog 2022.), nedostaje element poštenja na način kako je isti definiran u zakonskoj odredbi iz čl. 18. st. 3. ZV i koja odredba je reproducirana pod točkom 9. obrazloženja ove presude. U potkrjepu svog prethodnog stajališta sud prvenstveno ukazuje na sadržaj sudskog zapisnika sastavljenog 26. studenog 2015. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige (vidjeti točku 14.2. obrazloženja), a na kojem ročištu su bili prisutni, ponavlja se, i ovdje tužitelj AZ kao i njegov otac KZ kada je potonji na taj sudski zapisnik doslovce naveo "da se ovdje radi o uzurpiranom državnom zemljištu". Sud ukazuje na sadržaj spomenutog sudskog zapisnika jer posljedično istome drži da je tužitelj u najmanju ruku od dana održavanja spomenutog sudskog ročišta, ali i na dan smrti njegova oca KZ **.**.2022. (ovo obzirom na dostavljenu oporuku sa ls 15-16 što bi značilo da se tužitelj poziva i na pravni osnov nasljeđivanja), imao dovoljno razloga za posumnjati da njegovom danas pokojnom ocu KZ ne može pripadati pravo na posjed ovdje predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u smislu čl. 18. st. 3. ZV. Potonje je od značaja jer primjenom ranije citirane odredbe iz čl. 18. st. 3. ZV dovodi do zaključka da zbog nedostatka elementa poštenja kako je isti definiran u toj zakonskoj odredbi posljedično dovodi do toga da je isključena mogućnost da se u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj poziva na institut dosjelosti kao pravni temelj stjecanja vlasništva (misli se na posjed predmeta spora kroz cijeli period dok je samostalni posjednik bio KZ, kao i period nakon njegove smrti kada se samostalnim posjednikom ima smatrati tužitelj), obzirom je upravo taj element poštenja minimalan uvjet za stjecanje prava vlasništva na nekoj stvari, uključujući i nekretnini, prema odredbi čl. 159. ZV.

17. Dakle, zaključujući da tužitelj u odnosu na predmet postupka nije dokazao da su ispunjeni svi zakonski uvjeti nužni da bi se stjecatelj koji je ujedno i samostalni posjednik mogao pozivati na institut dosjelosti kao pravni osnov stjecanja vlasništva na nekretnini, prvenstveno jer sud iz svega prethodno elaboriranog pod točkom 16. obrazloženja ove presude zaključuje da na strani tužitelja, ali i na strani njegovog izravnog pravnog prednika oca KZ, ne egzistira element poštenja na način kako je on zakonski određen u čl. 18. st. 3. ZV, kako kroz vremenski period od četrdeset godina koji prethodi datumu 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud RH ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV, ponavlja se iz razloga jer za cijeli taj period kod KZ egzistira spoznaja da se ovdje radi o uzurpiranom zemljištu, tako niti u trenutku kada tužitelj podnosi ovdje predmetnu tužbu za ispravak, ovdje iz razloga jer je tužitelj upoznat sa činjenicom uzurpacije zemljišta u najmanju ruku od onog sudskog ročišta održanog 26. studenog 2015., što je sve doprinijelo tome da ovaj sud, neovisno o provedenim personalnim dokazima temeljem kojih tužitelj jedino i dokazuje osnovanost njegovih navoda iz tužbe vezano za postojanje dosjelosti, izvede zaključak da se kraj takvog stanja stvari ne može ocijeniti osnovanim predmetni tužbeni zahtjev tužitelja, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP po kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka te se temelji i na odredbi čl. 163. ZPP koja propisuje da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo i u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku. Stoga je sud tuženoj prema njenom popisu troška sa ročišta od 2. srpnja 2025., pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 1.327,36 EUR, priznao 100 bodova za sastav odgovora na tužbu i to sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, dalje Tarifa) te je istoj sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznato daljnjih 100 bodova za svako od dva ročišta održana 7. svibnja 2025. i 2. srpnja 2025. Zbrajajući sve stavke priznate tuženoj dođe se do ukupno 300 bodova, a obzirom vrijednost jednog boda skladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 600,00 EUR koji sud priznaje tuženoj kao parnični trošak koji će joj morati podmiriti tužitelj, radi čega je u ovom dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 2. listopada 2025.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru,

2. Tuženoj po zakonskom zastupniku iz Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko-upravni odjel (na broj P-DO-172/2023).