Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8468/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Karmen Novak Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KR, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama od 27. lipnja 2024., broj: Pp-1109/2023-6, u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog KR kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni KR je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četredeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama okrivljeni KR proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 eura. Istom presudom okrivljenik je oslobođen od optužbe za prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a, te mu je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.

1.1. Okrivljeniku je naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni KR je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Ističe u bitnom da on ima valjanu vozačku dozvolu i da ima bolesno novorođeno dijete, te da se zbog životnih okolnosti nije mogao pojaviti na sudu niti opravdati svoje izostanke.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koje se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a za svoju je odluku iznio valjane i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

6. U odnosu na žalbene navode iz žalbe okrivljenika, najprije valja naglasiti da je okrivljenik pozvan na raspravu pred sudom za dan 28. svibnja 2024., a koji se poziv vratio neuručen s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“. Sud je okrivljeniku nakon toga poslao poziv za raspravu za dan 27. lipnja 2024., koji je okrivljenik uredno primio o čemu svjedoči spisu priležeća dostavnica s naznačenim datumom primitka i vlastoručnim potpisom okrivljenika. Okrivljenik se nije pojavio na raspravi pred sudom, a svoj izostanak nije opravdao, a utvrđeno je da je zaprimio obavijest u smislu članka 109.a PZ-a odnosno upozoren je da se rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju bez njegove nazočnosti, dakle bili su ostvareni zakonski uvjeti za održavanje rasprave i donošenje presude. S obzirom na to, žalbeni navodi okrivljenika u tom dijelu nisu osnovani.

7. Razmatrajući navode žalbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, ovaj je Sud utvrdio da okrivljenik sada u žalbi bez uspjeha upire na to jer je imao priliku takve navode iznositi tijekom postupka, što nije učinio, zbog čega bez uspjeha sada to čini u žalbi jer zakonom nije dopušteno iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze u žalbi, a za koje je okrivljenik tijekom postupka znao i koji su postojali u vrijeme postupka, kao što je ovdje slučaj (članak 193. stavak 5. PZ-a). Također valja naglasiti da spisu prileži izvješće PP Delnice s ispostavom Čabar od 14. ožujka 2023., sastavljeno po policijskim službenicima koji su zatekli okrivljenika inkriminiranog dana kako upravlja motornim vozilom u prometu na cesti, a koji su izvršili uvid u Informacijski sustav MUP-a te na taj način doznali da okrivljenik nema pravo samostalno upravljati vozilima na cesti odnosno da nema valjanu vozačku dozvolu, zbog čega nisu osnovani navodi žalitelja.

8. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno, ocjenom svih olakotnih i otegotnih okolnosti, okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.500,00 eura, dok je za prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a oslobođen od optužbe. Ovaj je Sud stava da je ovakva sankcija pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe niti dokumentira okolnosti koje bi se mogle smatrati naročito olakotnim okolnostima koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni. Također valja naglasiti da se u konkretnom slučaju radi jednom od najtežih prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama, za koji zakon propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, stoga je novčana kazna u iznosu od 1.500,00 eura u svakom slučaju prikladna, blaža je vrsta kazne i izrečena bliže zakonom propisanom minimumu. Također, uvidom u spisu priležeću potvrdu Ministarstva pravosuđa o prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika, razvidno je da je isti recidivist u činjenju istovrsnih prekršaja s obzirom da je u nekoliko navrata pravomoćno osuđen za isti prekršaj, što pokazuje iznimnu upornost u činjenju prekršaja, a zbog čega je valjalo odbiti žalbu okrivljenika.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.