Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-583/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CV, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-84/2025-43 od 21. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog CV kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-84/2025-43 od 21. kolovoza 2025., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.
- odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog CV, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni EV po braniteljici Draženki Saško, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu prihvati žalbu i ukine istražni zatvor protiv okrivljenika, odnosno da ga zamijeni jednom ili više mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-673/2025-3 od
2. listopada 2025. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije sve, okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, čije ostvarenje nalazi u tome što prvostupanjski sud samo kratko i nedostatno obrazlaže potrebu produljenja istražnog zatvora, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08.
5.1. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja je u toč. 8. u svezi toč. 7. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, određene i po stavu ovog žalbenog suda dostatne razloge o tome zašto smatra da je u konkretnom slučaju nužno protiv okrivljenika produljiti istražni zatvor, kao i razloge zašto smatra da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.
5.2. Stoga žalba okrivljenika u navedenom pravcu nije prihvaćena.
6. Nadalje, ovaj žalbeni sud uočava da okrivljenik u žalbi uvodno istaknutu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.
7. Naposljetku, okrivljenik nije u pravu niti kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem zasniva svoju odluku.
7.1. Žalitelj pritom u žalbi ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno, kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, već samo napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na temelju kojih sud prvog stupanja zaključuje o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerom jamstva, uz bitnu argumentaciju kako je doduše točno da je strani državljanin, međutim, kako je Latvija kao i Republika Hrvatska članica Europske unije, to znači da istovremeno ima i državljanstvo Unije, tako da se opasnost od njegovog bijega u državu članicu Unije u kojoj živi ukazuje kao apstraktna mogućnost, s time da je po njegovom mišljenju zaključak suda o tome da je povezan sa osobama koje se bave ilegalnim prevođenjem ljudi preko državne granice i da su mu poznati takvi način prelaska neutemeljen i bez ikakve podloge u dokazima i podacima koji prileže spisu.
7.2. Prije svega, a vezano za žalbene navode kojima žalitelj upire da kao državljanin Latvije istovremeno ima i državljanstvo Europske unije, valja primijetiti da Europska unija nema svojstvo države, već predstavlja uniju suverenih država članica, tako da građani koji imaju državljanstvo njezinih država članica time ujedno ne stječu državljanstvo Unije, već samo određena prava i obveze koja izviru iz prava Europske unije, i to samo u područjima u kojim su se države članice sukladno Osnivačkim ugovorima djelomično odrekle svog suvereniteta i njihovu regulaciju prepustile zakonodavstvu Unije.
7.3. Nadalje, okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju opasnosti od bijega (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08) zasniva na apstraktnoj mogućnosti njegovog bijega u drugu državu članicu Europske unije u kojoj živi.
7.4. Naime, imajući na umu da je isti državljanin Latvije, da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, ni bilo kakvim drugim vezama, te da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela morao doputovati čak iz Latvije, te samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, odnosno kontakte s osobama kojima je to poznato, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).
8. Naposljetku, a suprotno žalitelju, sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća upućuju na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom.
9. Na ovom mjestu valja primijetiti kako je žalitelj u pravu kada uočava da optužnica koja je protiv njega podignuta zbog predmetnog kaznenog djela, iako je podnesena još 2. lipnja 2025., još nije potvrđena, čime ukazuje na eklatantno kršenje odredbe iz čl. 348. st. 1. ZKP/08 prema kojoj je sud u situaciji kada je okrivljenik u istražnom zatvoru dužan zakazati sjednicu optužnog vijeća u roku od 15 dana, međutim, imajući s jedne strane u vidu da se isti u istražnom zatvoru nalazi 4 mjeseca, a s druge strane težinu kaznenog djela za koje se tereti, te kaznu koja se, prema podacima s kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku, kao i sve prethodno navedene okolnosti koje upućuju na potrebu produljenja istražnog zatvora, opisana povreda, za sada, ne upućuju da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti propisanog u čl. 122. st. 2. ZKP/08..
10. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 2. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
