Poslovni broj: Gž R-689/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurice Borojevića i Domagoja Jugovića iz Nove Gradiške, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci ,poslovni broj Pr-263/2017-44 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-263/2017-44 od 27. listopada 2023.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 15.599,67 eura1/117.535,69 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec svibanj 2012. na iznos od 136,95 eura, od 15.06.2012.;

- za mjesec lipanj 2012. na iznos od 550,87 eura, od 15.07.2012.;

- za mjesec srpanj 2012. na iznos od 575,28 eura, od 15.08.2012.;

- za mjesec kolovoz 2012. na iznos od 823,16 eura, od 15.09.2012.;

- za mjesec rujan 2012. na iznos od 335,58 eura, od 15.10.2012.;

- za mjesec listopad 2012. na iznos od 773,08 eura, od 15.11.2012.;

- za mjesec studeni 2012. na iznos od 723,98 eura, od 15.12.2012.;

- za mjesec prosinac 2012. na iznos od 426,33 eura, od 15.01.2013.;

- za mjesec siječanj 2013. na iznos od 306,51 eura, od 15.02.2013.;

- za mjesec veljaču 2013. na iznos od 806,20 eura, od 15.03.2013.;

- za mjesec ožujak 2013. na iznos od 857,75 eura, od 15.04.2013.;

- za mjesec travanj 2013. na iznos od 328,95 eura, od 15.05.2013.;

- za mjesec lipanj 2013. na iznos od 645,58 eura, od 15.07.2013.;

- za mjesec srpanj 2013. na iznos od 549,70 eura, od 15.08.2013.;

- za mjesec kolovoz 2013. na iznos od 736,94 eura, od 15.09.2013.;

- za mjesec rujan 2013. na iznos od 250,47 eura, od 15.10.2013.;

- za mjesec listopad 2013. na iznos od 623,45 eura, od 15.11.2013.;

- za mjesec studeni 2013. na iznos od 61,02 eura, od 15.12.2013.;

- za mjesec prosinac 2013. na iznos od 687,85 eura, od 15.01.2014.;

- za mjesec siječanj 2014. na iznos od 445,17 eura, od 15.02.2014.;

- za mjesec veljaču 2014. na iznos od 860,50 eura, od 15.03.2014.;

- za mjesec ožujak 2014. na iznos od 497,90 eura, od 15.04.2014.;

- za mjesec travanj 2014. na iznos od 420,17 eura, od 15.05.2014.;

- za mjesec svibanj 2014. na iznos od 354,71 eura, od 15.06.2014.;

- za mjesec lipanj 2014. na iznos od 17,99 eura, od 15.07.2014.;

- za mjesec srpanj 2014. na iznos od 306,95 eura, od 15.08.2014.;

- za mjesec kolovoz 2014. na iznos od 437,37 eura, od 15.09.2014.;

- za mjesec rujan 2014. na iznos od 767,63 eura, od 15.10.2014.;

- za mjesec listopad 2014. na iznos od 693,45 eura, od 15.11.2014.;

- za mjesec studeni 2014. na iznos od 540,70 eura, od 15.12.2014.;

- za mjesec prosinac 2014. na iznos od 57,49 eura, od 15.01.2015.;

u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.502,55 eura/33.924,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. listopada 2023. do isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.“

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/21 dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode predlažući da se ista odbije kao neosnovan, te je ujedno zatražio i trošak sastava odgovora.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti one koje ističe tuženik. Naime, pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu ukazuju stranke u svojim žalbama, a ujedno se ističe da presuda ima obrazloženje zašto prvostupanjski sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev uz pozivanje na pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Tužena žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također ističe tužena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za vremensko razdoblje od svibnja 2012. do prosinca 2014., i to za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, za trajanja višednevnog dežurstva – plovidbe.

8. Tijekom postupka sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće bitne činjenice:

-da je tužitelj od svibnja 2012. do prosinca 2014., radio kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Policijskoj upravi Primorsko- goranskoj, postaja pomorske policije Rijeka,

-da je tuženik organizirao rad i odredio vrijeme trajanja posla tužitelju,

-da je tužitelj izvršavajući radne naloge kao policijski službenik tijekom višednevne službe na moru provodio na policijskom ophodnom brodu po nekoliko dana zaredom, boraveći za to vrijeme neprekidno na radnom mjestu,

-da je financijski vještak izradio nalaz i mišljenje uzimajući u obzir osam sati odmora unutar 24 sata za svaki dan proveden u službi i da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da vrijeme koje policijski službenik provede za trajanja višednevne službe, od kojeg vremena se 8 sati odnosilo na na njegov redovni rad, 8 sati na prekovremeni rad, a 8 sati na dnevni odmor,

-da iz suglasnih iskaza svjedoka OH, ZH, i ĐH i iskaza tužitelja PH proizlazi da su kod takvih službi policajci morali biti aktivni u službi od 0-24 sata i svi da su morali biti u pripravnosti u tom razdoblju, da nisu smjeli napuštati brod,

-da je tužitelj u utuženom razdoblju u smislu odredbi važećeg KU ostvarivao pravo na plaću za radu redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, uz tzv. terenski dodatak i naknadu za tzv. pasivno dežurstvo,

-da tužitelju s obzirom na njegov navedeni način rada u predmetnom razdoblju (8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati odmora), a uzimajući u obzir odgovarajuće odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, tuženica nije isplatila ukupnu plaću koja bi mu na temelju navedenog rada pripadala i to u iznosu 15.599,67 eura1/117.535,69 kuna bruto, u razdoblju od svibnja 2012. do prosinca 2014.

9. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima stranka.

10. Tijekom trajanja postupka sud prvog stupnja, osim što je na raspolaganju imao iskaze tužitelja kao stranke, te svjedoka OH, ZH, i ĐH , sud je raspolagao i s materijalnim dokazima, te je analizom navedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj u spornom razdoblju obavljajući svoj radni zadatak radnog mjesta upućivan na trajna višednevna dežurstva, plovidbu u duljoj satnici od one koju je tuženik evidentirao kao radno vrijeme, te mu nije bila uvećana plaća s pripadajućim dodacima za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima.

11. Sud je proveo vještačenje po vještaku za financijsko-računovodstvene poslove IH, mag.oec, na okolnost visine tužbenog zahtjeva tužitelja, s tim da je sud prvog stupnja dajući nalog vještaku, a i cijeneći provedene dokaze imao u vidu izraženi stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u brojnim svojim odlukama s istim pravnim pitanjem, prema kojoj ocjeni ovog suda, u situaciji kada tužitelj obavlja poslove dežurstva ili plovidbe više dana uzastopno, životno je i logično da kao djelatna vojna osoba ili policijski službenik na zadatku, koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti radno mjesto, ima pravo na slobodno vrijeme u kojem se odmara neovisno o činjenici da li po kvaliteti navedeni odmor odgovara stvarnim potrebama tužitelja. Tako provedeno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na radnom mjestu, ne može se smatrati prekovremenim radom te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao prekovremeni rad (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-753/09-2 od 17. studenog 2009.).

12. Imajući gornje u vidu, pravilno je sud prvog stupnja dao uputu sudskom vještaku koji je u svom vještačkom nalazu za sporno vremensko razdoblje utvrdio unutar 24-satnog rada – dežurstva osam sati redovnog rada, osam sati prekovremenog rada, koji je na takav način isplaćen, te osam sati odmora za koji tužitelju i ne pripada naknada plaće.

13. Stoga je sud prihvatio vještvo vještaka za financijsko-računovodstvene poslove IH, mag.oec, te na temelju tuženikove evidencije mjesečnih sati rada tužitelja za utuženo razdoblje na temelju radnih naloga te izvještaja o obavljenim poslovima, kao i platnih lista za navedeno razdoblje prema kojoj se rad tužitelja u slučaju višednevnog uzastopnog radnog angažmana po 24 sata obračunava na način da se pored 8 sati redovnog rada obračuna 8 sati prekovremenog rada te da se dnevni odmor u trajanju od 8 sati ne obračuna po satnici redovnog rada, slijedom čega da tužitelju u spornom razdoblju po osnovi prekovremenoga rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom pripada naknada u ukupnoj bruto svoti od 15.599,67 eura1/117.535,69 kuna.

14. S obzirom na iznijeto, ovaj žalbeni sud smatra da je žalba tuženika neosnovana, jer je sve odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio analizom iskaza ispitanih svjedoka i tužitelja kao stranke, kao i pregledom priložene dokumentacije, obrađene od strane sudskog vještaka.

15. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a dosudio tužitelju troškove parničnog postupka sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14, dalje u tekstu: Tarifa). Tužena određeno i ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

16. Zahtjev tužitelja da mu tužena naknadi trošak odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166.st.1. u svezi s člankom 155.st.1. ZPP-a).

17. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, trebalo je žalbu tužene odbiti, te potvrditi presudu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 02. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras Ivanišević