Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-946/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku iz OD Poldan i dr., protiv tužene TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Alenu Boškoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-731/2020-42 od 9. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 2. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužene kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-731/2020-42 od 9. veljače 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Nalaže se tuženoj TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 34.507,93 EUR/260.000,00 HRK zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje na taj iznos teku od 09. lipnja 2020. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine 3 dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena , sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 14.470,09 EUR/109.024,89 HRK uvećan za zakonsku zateznu kamatu, tekuću od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode predlažući da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalbe tužene je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 34.507,93 eura / 260.000,00 HRK s osnove povrata pozajmice izvršene iz njegovih vlastitih novčanih sredstava.

6. Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da je uvidom u izvješće Zagrebačke banke d.d. razvidno da je 12. veljače 2019. izvršen povrat pozajmice sa računa SO na račun BO u iznosu od 260.000,00 HRK online bankarstvom.

- da i zmeđu parničnih stranaka nije sporno, da su na dan 12. veljače 2019., kada je izvršen povrat pozajmice s računa tužitelja, BO, isti se nalazili u izvanbračnoj zajednici.,

-da nije sporno, da je s računa tužitelja, online bankarstvom isplaćen iznos od 260.000,00 HRK na račun BO,

-da između stranaka nije sporno, da je tužena u to vrijeme pripremala projektnu dokumentaciju i pribavljala potrebnu dokumentaciju za gradnju boutique hotela u [adresa],

-da je tužena WatssUp porukama tužitelja izvijestila da će vratiti "tati 40 i da im ostaje 10 i da tužitelj ukoliko pozajmi prijatelju s broda 4.000,00 EUR, da tada BO tj. njezinom ocu će ona vratiti manje novca i da će oni dalje živjeti u odricanju",

-da između stranaka nije sporno, da je tužena prodala stan tužitelja, sve po ovlaštenju tužitelja s obzirom da je imala punomoć i za prodaju stana i da je novac uplaćen na tekući račun tužitelja;

- da iz iskaza tužene u bitnome proizlazi, da je za dokumentaciju i projekte za boutique hotel u [adresa] potrošila između 100.000,00-150.000,00 HRK i da je otac njoj dao 300.000,00 HK i u tom vrijeme živjela je u izvanbračnoj zajednici s tužiteljem, osporava, da bi online bankarstvom uplatila 260.000,00 HRK sa računa tužitelja na račun svojeg oca,

-da iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi, da mu je tužena kazala, da mora vratiti novac ocu, jer da je on financirao pribavu dokumentacije i projekte za boutique hotel u [adresa], da je tražila od njega dopuštenje, da nakon što proda njegov stan na [adresa], da joj pozajmi 260.000,00 HRK kako bi vratila ocu novac i da će ona taj novac njemu vratiti., da je bio suglasan, ali i ljut zbog toga, jer mu je novac trebao za kupnju drugog stana, ali s obzirom, da su živjeli u izvanbračnoj zajednici, da je imao interes, da ona novac vrati ocu, ali uz dogovor, da mu vrati taj novac,jer treba kupiti drugi stan, pri čemu nisu dogovorili rok vraćanja pozajmice, vjerovao je, da će tužena njemu novac vratiti sukladno dogovoru, međutim, njihova izvanbračna zajednica je ubrzo prestala a tužena odbija vratiti novac i stoga je ustao ovom tužbom, tuženu je pozvao opomenom pred utuženje 25. ožujka 2020.,na povrat novca, međutim, tužena odbija vratiti novac, jer, da ona novac nije isplatila, niti da je postojalo njezino dugovanje prema ocu;

-da iz iskaza svjedoka BO proizlazi, da je tužitelju pozajmio novac za školovanje i da ga je tužitelj molio da tužena za to ne sazna,

-da je neuvjerljiv iskaz svjedoka GO da je pozajmio novac tužitelju a da ne bi sačinili potvrdu o pozajmici novca i neuvjerljivo je,da je tužitelj saznao za njegov tekući račun kako bi mu uplatio novac, jer, da kada bi on i supruga bili odsutni, da bi tužitelj prekapao stvari po njihovom stanu i da je pronašao njegov tekući račun i da je tako saznao,na koji račun mu treba vratiti pozajmicu., kao i da je kontradiktoran i u iskazu glede obavještavanja tužene o predmetnoj pozajmici, prvobitno je iskazao, da njegova kćerka tj. tužena, nije smjela znati za pozajmicu,da je to zahtijevao tužitelj, a zatim je iskazao, da kada je završila izvanbračna zajednica TO i JO, da se TO čudila da je JO novac vratio

-da sud nije cijenio relevantnim iskaz svjedokinje JOU, koja je nevjesta BO,jer je svjedokinja iskazala da nema neposrednih saznanja o pozajmici osim iz priče BO da je BO govorio, da treba pozajmiti novac JO, da bi vratio dugove, što je suprotno iskazu BO,da je novac pozajmio JO za školovanje, svjedokinja je iskazala, da je TO znala za pozajmicu i da je kazala, da je JO vratio novac njezinom ocu, pri čemu svjedokinja nema saznanja kako je TO saznala za pozajmicu.,

-da sud jednako tako nije cijenio niti iskaz svjedokinje ŠO, majke tužitelja, jer nema neposrednih saznanja o pozajmici, osim iz priče sina tj. tužitelja,da je kazao, da je TO, vratila novac od 260.000,00 HRK svojem ocu BO kada je prodala njegov stan ,za što je imala punomoć, svjedokinja je iskazala, da nije ulazila u njihove odnose.

-da sud nije cijenio relevantnim niti iskaz svjedokinje AO, majke tužene, jer nema neposrednih saznanja, osim iz priče svoje kćeri i supruga GO, niti je svjedokinja HO imala neposrednih saznanja o pozajmici, osim iz priče GO.,

-da je iskaz svjedokinje TOU sud cijenio istinitim, budući je ,bila prijateljica od tužene i tako je upoznala i njezinog tada izvanbračnog partnera SO i slušala od njih priče iz njihovog zajedničkog života, da je TO govorila, da je JO vrijedan čovjek, da je TO željela graditi boutique hotel jer je dobila teren od oca, da je govorila, da nije uspjela ishodovati kredit a da nema ušteđevine i u tom periodu da je ostala bez posla , da je govorila, da je otac pomaže financijski u tom projektu, da je JO kazao, da je TO nakon što je prodala njegov stan vratila novac ocu, koliko se sjeća govorio je o iznosu od oko 30.000,00 EUR, a koji novac joj je bio potreban za početak gradnje boutique hotela,

7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja zbog toga što smatra da je tužena sa računa tužitelja isplatila iznos od 260.000,00 HRK na račun svog oca BO online bankarstvom i pod dopuštenje tužitelja, uz obvezu da taj isplaćeni iznos kasnije i vrati tužitelju.

8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne može se za sada prihvatiti kao pravilan jer je žalbenim navodima tužene doveden u sumnju.

9. Tužena u žalbi ističe kako prvostupanjski sud nije na odgovarajući način utvrdio odlučnu činjenicu o tome je li isplata koja je učinjena BO u iznosu od 260.000,00 kuna odnosi se na plaćanje potraživanja koje isti ima prema tužitelju ili pak tužiteljici.

10. Osnovano žalitelj u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije pravilno potpuno utvrdio činjenično stanje zbog čega je prvostupanjska presuda manjkala i ne može se dostatno ispitati.

11. Naime, iz obrazloženja presude nije vidljivo je li tužitelj platio svojim sredstvima školovanje na Pomorskom fakultetu u Splitu odnosno iz obrazloženja pobijane presude nije ni vidljiva pravna kvalifikacija korespodencije sms porukama između tužitelja i tužene kao što nije ni utvrđena činjenica je li tužena bila punomoćnica na računu tužitelja ili je samo imala mogućnost pristupa online bankarstvu putem odgovarajućeg tokena.

12. Nadalje, osnovano žalitelj u žalbi navodi kako konkretnoj pravnoj situaciji nije moguće riješiti samo ocjenom dokaza saslušanih svjedoka, naprotiv prvostupanjski sud trebao je uzeti sve relevantne isprave a posebice i financijsku dokumentaciju koja priloži spisu, činjenicu da je predmetna transakcija izvršena 15. veljače 2019. dakle, neposredno prije prestanka izvanbračne zajednice stranaka u lipnju 2019., dok je tužba prvostupanjskom sudu uslijedila gotovo godinu dana kasnije preciznije 9. lipnja 2020.

13. Obzirom da prvostupanjska presuda u tom pravcu nema odgovarajuće razloge a posebice prvostupanjski je sud izostavio cijeniti pravnu legislativu kojom je normiran ugovor o zajmu obzirom da obje stranke sporni iznos od 260.000,00 HRK prikazuju kao zajam samo s različitim ulogama zajmodavca odnosno zajmoprimca.

14. Naime, odredbom članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO) normirano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari a zajmodavac obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu iste stvari i kakvoće.

15. U tom kontekstu prvostupanjski sud nije dao odgovarajuće razloge, zbog čega je propustio utvrditi činjenično stanje pa je ostvaren žalbeni razlog kako to pravilno tuženik navodi u tužbi pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

16. Kako prvostupanjski sud zbog pogrešno pravnog stava nije utvrđivao odlučne činjenice to će u ponovnom postupku prvostupanjski sud provesti predložene dokaze stranaka te će raspravljanje usmjeriti u pravcu utvrđenja pravne prirode predmetnog ugovora o zajmu te će novu odluku obrazložiti jasnim i određenim razlozima koji imaju uporište u sadržaju provedenih dokaza kako bi ovaj sud bio u mogućnosti u eventualnom žalbenom postupku ocijeniti njenu zakonitost i ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti žalbu tužene i primjenom odredbe članka 369. i članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Splitu, 2. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras Ivanišević