Poslovni broj: Us I-1444/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) RŽ, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi prava na obiteljsku mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 05. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenice tuženika a u odsutnosti tužitelja, dana 02. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-03/23- 01/03125145579, Urbroj: 341-99-05/3-23-6545 od 11. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-03/23-01/03125145579, Urbroj: 341-99-05/3-23-6545 od 11. travnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje), odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-03/23- 01/03125145579, Urbroj: 341-18-05/3-23-12302 od 10. studenoga 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1972., da mu se prizna pravo na obiteljsku mirovinu.

2. Tužitelj u tužbom pobija osporavano drugostupanjsko rješenje zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da je osporavanim rješenjem točno utvrđen način stjecanja kao i iznos njegove invalidske mirovine. No, spornim smatra tuženikovo neuvažavanje njegova stjecanja statusa uzdržavanog člana obitelji u smislu članka 23. stavak 1. ZOMO-a, a koju odredbu i citira, te ističe da je za ovu tužbu ključno zakonsko definiranje vremenskog okvira za stjecanje statusa uzdržavanog člana obitelji, a to da je trenutak smrti osiguranika. Tuženik da se u osporavanom rješenju ne osvrće na, u žalbi konstatiran, pogrešno određen trenutak smrti osiguranika a koji određuje trenutak stjecanja statusa uzdržavanog člana obitelji, već da temeljem tog pogrešno utvrđenog trenutka rješava po njegovom zahtjevu. Nadalje navodi da je osporavanim rješenjem točno utvrđeno kako mu je rješenjem Područne službe u Splitu, broj 194389 od 16. prosinca 2019. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Međutim, osporavanim rješenjem tuženik da nije uvažio činjenicu kako je trenutak smrti osiguranika (kako je definirano zakonom) nastupio ranije od navedenog 16. prosinca 2019. a što da je bilo razvidno iz njegove žalbe na prethodno rješenje. Samim time da je nedvojbeno kako u trenutku smrti osiguranika nije imao stalni prihod veći od 66% svote najniže mirovine jer da mu u tom trenutku još nije bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu te da nije mogao imati prihod temeljem te mirovine, a taj prihod da je ostvaren tek u vremenu nakon smrti njegova oca te da se ne može smatrati osnovom na temelju kojeg dolazi do pobijanja njegovog prava na povoljniji iznos mirovine. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi te tuženiku naloži donošenje novog rješenja o priznavanju njegovog prava na obiteljsku mirovinu njegova pokojnog oca NŽ.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u bitnome ponavlja navode iz žalbe na prvostupanjsko rješenje te navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje da doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a što da je u skladu s odredbom članka 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/2009, 110/2021) te da je osporavano rješenje obrazloženo i da sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. citiranog Zakona. Slijedom navedenog smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4. Tužitelj se nije očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu koji mu je uredno dostavljen.

5. U sporu je održavanjem rasprave 05. rujna 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6. Tužitelj na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tužitelja odnosno opunomoćenika istoga.

7. Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

8. U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog e komunikacijom uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9. Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je tužitelj dana 08. veljače 2023. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti oca NŽ;

-da je tužitelj korisnik invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti a koja mu je priznata rješenjem HZMO, Područne službe u Splitu, broj: 194389 od 16. prosinca 2019., počevši od 22. siječnja 2019. u iznosu od 774,50 kn mjesečno te da mu je kao povoljnija određena najniža mirovina u svoti od 1029,44 kn mjesečno;

-da je tuženik uvidom u banku podataka doznačenih mirovinskih primanja utvrdio da su tužitelju doznakom od 23. prosinca 2019. isplaćene mirovine od 22. siječnja 2019. do 30. studenog 2019. te da je tužitelju mirovina za prosinac 2019. isplaćena u siječnju 2020 godine;

-da je pok NŽ, prema spisu priležećem izvodu iz matičnih knjiga, preminuo u prosincu 2019. te da je činjenica smrti istog upisana u matičnu knjigu umrlih **.**.2020.

-da je prvostupanjskim rješenjem od 10. studenog 2023. zahtjev tužitelja odbijen, da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu, koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe, a koja žalba je odbijena ovdje osporavanim drugostupanjskim rješenjem te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje, u bitnome, da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 69. stavak 3. ZOMO-a u vezi članka 23. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022 – dalje ZOMO) te da su neosnovani navodi tužitelja kako u trenutku smrti oca tj. u prosincu mjesecu 2019. nije imao prihode jer je isplatu invalidske mirovine ostvario u siječnju 2020. te da mu je invalidska prema rješenju od 16. prosinca 2019. isplaćena u prosincu 2019.

12. Polazeći od navoda tužbe, tužitelj, pozivajući se na odredbu članka 23. ZOMO-a, smatra spornim trenutak smrti njegova oca NŽ te u svezi s tim trenutak stjecanja statusa uzdržavanog člana obitelji navodeći da je trenutak smrti njegova oca nastupio prije 16. prosinca 2019.

13. Odredbom članka 23. stavkom 1. ZOMO-a je propisano da se smatra da je osiguranik, odnosno korisnik mirovine uzdržavao člana obitelji: 1. ako je član obitelji živio s njime u zajedničkom kućanstvu i nema vlastitih prihoda dovoljnih za uzdržavanje, jer nema dohodak od poljoprivrede i šumarstva ili ako mu drugi stalni prihod u trenutku smrti osiguranika ili korisnika mirovine nije bio veći od 66% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža prema ovome Zakonu ili 2. ako član obitelji nije živio s njime u zajedničkom kućanstvu i nema vlastitih prihoda dovoljnih za uzdržavanje prema točki 1. ovoga stavka, a umrli osiguranik odnosno korisnik mirovine redovito mu je osiguravao sredstva za uzdržavanje u prosječnoj svoti od najmanje 80% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža prema ovome Zakonu. Prema stavku 2. istog članka pravo na obiteljsku mirovinu ostvarenu prema stavku 1. ovoga članka prestaje kada prihodi korisnika mirovine premaše svotu iz stavka 1. ovoga članka.

14. Prema odredbi članka 69. stavka 3. ZOMO-a dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1. ovoga članka, a prije smrti osiguranika ili korisnika prava, ima pravo na obiteljsku mirovinu ako ga je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti.

15. Tužitelj ne osporava da, kako je to navedeno u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja, sukladno članku 23. stavku 1. ZOMO-a svota najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža u prosincu 2019. (trenutak smrti tužiteljeva oca) iznosi 672,90 kn. Prema Odluci o najnižoj mirovini za jednu godinu mirovinskog staža od 01. srpnja 2019. ("Narodne novine" broj: 82/2019) najniža mirovina za jednu godinu mirovinskog staža od 01. srpnja 2019. iznosi 67,97 kn te stoga najniža mirovina za 15 godine mirovinskog staža iznosi 1019,55 kn dok 66% od 1019,55 kn iznosi 672,90 kn mjesečno.

16. Iz prednjih utvrđenja nedvojbeno proizlazi da je tužitelju rješenjem HZMO Područne službe u Splitu od 16. prosinca 2019. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 22. siječnja 2019. u visini najniže mirovine u svoti od 1029,44 kn mjesečno. Tužitelj ne osporava utvrđenja tuženika da je uvidom u banku podataka doznačenih mirovinskih primanja utvrđeno da su tužitelju, sukladno navedenom rješenju, doznakom od 23. prosinca 2019. isplaćene mirovine od 22. siječnja 2019. do 30. studenog 2019. te da mu je mirovina za prosinac 2019. isplaćena u siječnju 2020. Stoga nije osnovan navod tužitelja da u trenutku smrti oca (prosinac 2019.) nije imao prihoda odnosno da nije imao prihod veći od 66% svote najniže mirovine. Za reći je i to da tužitelj ničim ne dokazuje svoje tvrdnje da je trenutak smrti njegova oca nastupio prije 16. prosinca 2019. Naime, tužitelj je u tužbi naveo da dostavlja smrtni list NŽ, no, isti nije priložen tužbi, ali prileži spisu tuženog tijela. Iz tog smrtnog lista proizlazi da je tužiteljev otac NŽ umro u prosincu 2019. a činjenica smrti je upisana dana 01. travnja 2020.

17. Obzirom na sva prednja utvrđenja a imajući u vidu i citirane odredbe ZOMO- a, tuženik je pravilno zaključio da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti oca NŽ.

18. U svemu izloženom ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim. U postupku koji je prethodio donošenju istih nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

19. Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21), a na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti odnosno odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 02. listopada 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.