Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž-1104/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, mr. sc. Bojane Skenderović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Slunjskom, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Šabijanu, odvjetniku u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-56/2023-21 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća dana 2. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-56/2023-21 od 20. lipnja 2024. u točki I. izreke kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 67.500,00 kn (sada 8.958,79 EUR) zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos od 13. svibnja 2020. godine do isplate te u točki II. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je tuženiku naložio da tužitelju isplati novčani iznos od 67.500,00 kn zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos od 13. svibnja 2020. pa do isplate (točka I. izreke). Ujedno je točkom II. izreke naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.955,05 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. i st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da mu nadoknadi parnični trošak uključujući i trošak žalbenog postupka, odnosno podredno predlažući presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za povratom plaćenog iznosa kupoprodajne cijene osobnog automobila.
6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da je predmetno vozilo u vrijeme kupoprodaje bilo vlasništvo trgovačkog društva EMINA EXCLUSIVE d.o.o. te da je u vrijeme kupnje bilo parkirano na parkiralištu u vlasništvu trgovačkog društva MLS AUTO d.o.o. u kojem je radio tuženik. Sud utvrđuje i da je tužitelj pregovarao o kupnji, kao i cijeni predmetnog vozila isključivo s tuženikom, koji mu je rekao da se radi o vozilu u vlasništvu trgovačkog društva EMINA EXCLUSIVE d.o.o., a za kojeg je tužitelj zaključio da u konkretnom slučaju nastupa kao zastupnik navedenog trgovačkog društva, budući mu je upravo tuženik predao ključeve i dokumentaciju vozila. Iz navoda tužitelja i svjedokinje ZA sud nadalje utvrđuje da direktorica trgovačkog društva EMINA EXCLUSIVE d.o.o. nikada s tužiteljem nije pregovarala o prodaji vozila niti je sa njim imala bilo kakav kontakt sve do trenutka kada ga je pozvala na plaćanje kupoprodajne cijene predmetnog vozila. Konačno, iz navoda ove svjedokinje sud je saznao i da se trgovačko društvo EMINA EXCLUSIVE d.o.o. bavilo kupoprodajom vozila i da je bilo u poslovnom odnosu s trgovačkim društvom u kojem je radio tuženik.
7. Temeljem iznijetih utvrđenja sud prvog stupnja zauzeo je stav kako je nelogično da je tuženik predao ključeve vozila, koje je bilo vlasništvo trgovačkog društva EMINA EXCLUSIVE d.o.o. bez ikakve prethodne provjere kod tog navedenog društva da li je vozilo plaćeno, pa je vjerodostojnim ocijenio tvrdnju tužitelja da je neposredno prije predaje izvršio plaćanje za navedeno vozilo tuženiku na ruke, tim više što je plaćanje vozila gotovinom bio uobičajeni način postupanja kada mu je tuženik ranije prodavao vozila, koja su bila vlasništvo njegovog trgovačkog društva. Sud je prilikom donošenja odluke o osnovanosti zahtjeva tužitelja uzeo u obzir i okolnost da je tužitelj po opomeni trgovačkog društva EMINA EXCLUSIVE d.o.o. nesporno uplatio kupoprodajnu cijenu vozila i navedenom društvu, kako ne bi došlo do sudskog postupka i ovrhe, time da je po opomeni kontaktirao direktoricu navedenog društva tvrdeći da je to isto vozilo već platio tuženiku, a što ona nije imala evidentirano u svojim poslovnim knjigama. Iz svega navedenog sud zaključuje da je tužitelj predmetno vozilo platio dva puta i to jednom neposredno na ruke tuženiku, a drugi put po opomeni trgovačkog društva EMINA EXCLUSIVE d.o.o., koje je bilo vlasnik navedenog vozila, pa nalaže tuženiku povrat plaćenog iznosa.
8. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, nakon čega iznosi subjektivnu preocjenu iskaza saslušanih svjedoka i parničnih stranaka tvrdeći kako iz provedenih dokaza, suprotno ocjeni suda prvog stupnja, proizlazi da tužitelj nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu s njim, nego isključivo s trgovačkim društvom EMINA EXCLUSIVE d.o.o., tako da je po njemu neživotno i neuvjerljivo da bi tužitelj pregovarao s njim o kupoprodaji predmetnog vozila ili da bi mu platio cijenu vozila. Posebno ističe kako ovu okolnost tužitelj nije dokazao nikakvom dokumentacijom niti bilo kakvim drugim dokazima. Tvrdi kako je trgovačko društvo MLS d.o.o. bilo samo davatelj usluge parkinga uvezenih vozila trgovačkog društva EMINA EXCLUSIVE d.o.o. te ističe kako tužitelj nije ponudio nikakvu materijalnu dokumentaciju koja bi dokazivala da je tuženik nastupao u ime i za račun trgovačkog društva EMINA EXCLUSIVE d.o.o. niti da je predao tuženiku gotovinu u iznosu 67.500,00 kn. Stoga smatra da je prodavatelj bilo društvo EMINA EXCLUSIVE d.o.o., koje je i uvezlo predmetni osobni automobil iz Njemačke u Republiku Hrvatsku radi prodaje krajnjem kupcu ovdje tužitelju.
9. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su obrazložene jasnim i detaljnim razlozima, a koji imaju uporište u stanju u spisu i presuda nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. Pored toga, nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
10. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja koje pravilnim prihvaća i ovaj sud, obzirom je rezultat temeljite analize i ocjene dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je u konkretnom slučaju tužitelj dva puta platio kupoprodajnu cijenu od 67.500,00 kn za vozilo marke Volvo V 40 1,6 D. Naime, i prema stajalištu ovoga suda ukupnost svih dokaza koji su provedeni tijekom prvostupanjskog postupka čini zatvoreni krug indicija koje sa dovoljnom mjerom izvjesnosti ukazuju upravo na osnovanost tvrdnji tužitelja, odnosno na osnovanost njegovog zahtjeva. Tako je nedvojbeno u okviru ranije poslovne suradnje tužitelj na parkiralištu trgovačkog društva, u kojem je zaposlen tuženik, pogledao predmetno osobno vozilo, upravo je od tuženika saznao da je ono u vlasništvu trgovačkog društva EMINA EXCLUSIVE d.o.o., saznao je za cijenu vozila, preuzeo ključeve vozila, kao i svu dokumentaciju vozila. Kako je dakle tužitelj prilikom kupoprodaje jedini kontakt ostvario upravo sa tuženikom, koji mu je nesporno predao u posjed pokretninu sa popratnom dokumentacijom, ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja valjano utvrdio da je tužitelj prije predaje pokretnine u posjed platio kupoprodajnu cijenu, koju je tek nakon par mjeseci prema navodima i tužitelja i direktorice trgovačkog društva EMINA EXCLUSIVE d.o.o. potraživao stvarni vlasnik vozila i koju je ponovno platio u jednakom iznosu.
11. Ovako zauzeti stav prvostupanjskog suda potvrđuje i navod svjedokinje BA koja je iskazivala da je tuženik prilikom odlaska na preuzimanje vozila k tuženiku imao gotovinu u koverti, koju su prebrojili i radilo se o iznosu od 9.000,00 EUR, koji novac nije imao sa sobom kada se vratio iz ureda tuženika i kada je u ruci imao ključeve i dokumentaciju vozila. Konačno, stav suda prvog stupnja potvrđuju i navodi svjedokinje ZA koja je tvrdila da je s tužiteljem prvi puta stupila u kontakt kada mu je poslala opomenu da vozilo nije plaćeno i kada je tužitelj došao u Sisak tvrdeći da je vozilo platio tuženiku, ali kako ona nije imala evidentiranu uplatu u svojoj dokumentaciji, to je vozilo platio i njoj.
12. U smislu odredbe čl. 1111. st. 1. i st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.
– dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Kako je prema ocjeni suda tuženik primio iznos od 67.500,00 kn bez bilo kakve osnove to ga je valjalo obvezati na povrat plaćenog bez osnove. Iako se prvostupanjski sud ne poziva na materijalno pravo i pravilnom primjenom citirane odredbe čl.1111. ZOO-a valjalo je jednako odlučiti.
13. Žalbene tvrdnje tuženika kao što je rečeno iscrpljuju se u preocjeni provedenih dokaza prije svega iskaza danih tijekom postupka koji predstavljaju subjektivni osvrt i osobne zaključke tuženika. Iako tuženik osnovano navodi da tužitelj nije dostavio materijalni dokaz o izvršenoj uplati kupoprodajne cijene za predmetno vozilo na ruke upravo tuženiku, ovaj sud nalazi kako je ocjena prvostupanjskog suda zakonita i valjana te opravdana upravo sa potrebnom mjerom izvjesnosti. Stav je dakle i ovoga suda da logična povezanost svih dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, upućuju upravo na valjano izvedeni zaključak suda prvog stupnja.
14. U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika da je sud prvog stupnja neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog da se pribavi dokumentacija o homologaciji predmetnog vozila iz koje bi bilo vidljivo da se na njoj nalazi potpis upravo direktorice EMINA EXCLUSIVE d.o.o. ZA, odnosno da je ZA imala saznanja o kupoprodaji predmetnog osobnog vozila valja ukazati da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa kako je prvostupanjski sud u ovom postupku saslušao parnične stranke i svjedoke i izvršio uvid u priloženu dokumentaciju, nakon čega je ocijenio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za donošenje meritorne odluke, to i prema ocjeni ovoga suda nije bilo mjesta pribavljanju potvrde o utvrđivanju sukladnosti uvezenog vozila sa zakonskim propisima, standardima i zahtjevima (homologacija) iz koje se ne bi mogli dobiti daljnji podaci o trenutku i sudionicima zaključenja pravnog posla.
15. Iz naprijed iznijetih razloga valjalo je žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti i osnovom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke time da je novčani iznos koji je u presudi izražen u hrvatskim kunama, uvažavajući okolnost uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 01. siječnja 2023., sada izražen i u važećoj valuti EUR.
16. Obzirom tuženik sadržajno ne iznosi žalbene navode u odnosu na odluku o troškovima postupka, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom članka 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio odluku o troškovima postupka u točki II. izreke.
17. Budući tuženik nije uspio sa žalbom, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
U Varaždinu 2. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun
