REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1527/2022-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, koga zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Rijeci, protiv prvotuženika AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Nebojša Bestić, odvjetnik u Zagrebu i drugotuženika SB iz [adresa] (trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Glini, Vinogradska 2), OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 18. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Soče Fruk Morina, odvjetnice i punomoćnika prvotuženika te u odsutnosti uredno pozvanog drugotuženika, dana 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se prvotuženiku CB i drugotuženiku SB solidarno platiti tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje iznos od 833,01 EUR sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 812,44 EUR od 25. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 26. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 9,95 EUR od 26. svibnja 2017. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II

Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 10,62 Eura sa zatraženom zateznom kamatom.

III

Nalaže se prvotuženiku CB i drugotuženiku SB solidarno naknaditi tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje troškove postupka u iznosu od 1.530,54 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. listopada 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate se plaćaju na sljedeće novčane iznose tekući od prvog dana nakon dospijeća pa do plaćanja, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je 20. studenoga 2016. u 7:10 sati u Zagrebu drugotuženik SB prije stjecanja prava (bez položenog vozačkog ispita) upravljao osobnim automobilom marke BMW 318“ broja šasije [broj šasije] registarskih [registarska oznaka], za koje je istekla valjanost prometne dozvole, a kretao se autocestom A1 u smjeru sjevera. Dolaskom do naplatnih postaja Lučko kbr. 6, zbog neprilagođene brzine gustoći prometa prednjim dijelom vozila udario je u zadnji dio osobnog automobila ispred sebe Opel Astra 1,7 registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), kojim je upravljao IB, navedenim kolnikom u istom smjeru, a u trenutku prometne nesreće bio je zaustavljen u koloni vozila ispred sebe, koja su čekala naplatu radi korištenja autoceste te izlaska sa iste na kućici br. 6. U prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta na vozilu Opel Astra 1,7 registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) vlasništvo IB. Osobni automobil kojim je upravljao drugotuženik SB, bio je u vlasništvu prvotuženika AB, a na dan štetnog događaja nije bio osiguran. Zbog izazivanja prometne nesreće protiv drugotuženika SB pokrenut je prekršajni postupak zbog počinjenog prekršaja iz čl. 51., 216., 238. stavak 1., 1., 1., točka 3., kažnjivo po članku 51., 216., 238., stavak 5., 3., 7., s primjenom članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i protiv prvotuženika AB zbog počinjenog prekršaja iz čl. 229. stavak 2. kažnjivo po članku 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Obrada i likvidacija štete na vozilu oštećenog IB izvršena je od strane ureda za naknadu štete u Austriji (država prebivališta oštećenika) GRAZER WECHSELSEITIGE VERSICHERUNGS AG, a koji je utvrdio totalnu štetu na vozilu u iznosu od 620,00 EUR te je navedeni iznos isplatio oštećenom IB. Po izvršenoj isplati oštećeniku Austrijski ured za naknadu štete obratio se tužitelju sa zahtjevom za isplatu ukupnog iznosa od 820,00 EUR i to iznos od 620,00 EUR za isplaćenu štetu te 200,00 EUR za obrađivačku pristojbu koja se plaća u slučaju šteta koje se rješavaju u okviru Ureda za naknadu temeljem Sporazuma između Garancijskih Fondova i Ureda za naknadu sklopljenog u okviru tzv. Sustava zaštite posjetitelja uređenog Direktivom 2009/103/EZ, a po načelima prema Kretskom sporazumu iz kojeg su preuzete i obrađivačke pristojbe. Sukladno odredbama DIREKTIVE 2009/103/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. rujna 2009., a koja je implementirana u Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, krajnji dužnik za plaćanje naknade štete oštećenoj osobi je garancijski fond predviđen u tu svrhu, smješten u državi članici u kojoj se uobičajeno nalazi neosigurano vozilo čija je upotreba izazvala nezgodu, dakle u konkretnom slučaju Hrvatski ured za osiguranje, ovdje tužitelj. Slijedom navedenog tužitelj je 24. ožujka 2017. godine izvršio plaćanje iznosa od 820,00 EUR koji iznos je u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja iznosio 6.121,30 kuna. Tužitelj je za naknadu za usluge platnog prometa u stranoj valuti – međunarodno plaćanje platio Zagrebačkoj banci d.d. dana 25. ožujka 2017. iznos od 160,00 kuna. Tužitelj je po zaprimanju zahtjeva za refundaciju troškova za izradu procjene visine štete na vozilu oštećenika zatražio mišljenje Mobile ekspert koji je dana 1. ožujka 2017. izradio mišljenje, a tužitelj mu je za isto dana 25. svibnja 2017. godine platio iznos od 75,00 kuna. Tužitelj je ovlašten temeljem čl. 29. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tražiti naknadu iznosa štete koju je isplatio oštećenoj osobi od osobe koja je odgovorna za štetu, i to u pogledu glavnice, kamata i svih isplaćenih troškova. Tužitelj je isplatio društvu Mobile ekspert iznos od 75,00 kuna, društvu GRAZER WECHSELSEITIGE VERSICHERUNGS AG iznos od 6.121,30 kuna te Zagrebačkoj banci naknadu za uslugu platnog prometa u stranoj valuti iznos od 160,00 kuna, odnosno sveukupno iznos od 6.356,30 kuna (sada 843,63 Eur). Smatra kako ima pravo potraživati isplaćeni iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana kada je tužitelj izvršio plaćanje svakog pojedinog iznosa pa do dana isplate, tako da u specificiranom zahtjevu iz podneska od 2. travnja 2025. potražuje iznos od 843,63 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 812,44 EUR od 25. ožujka 2017. do isplate, na iznos od 21,24 EUR od 26. ožujka 2017. do isplate te na iznos od 9,95 EUR od 26. svibnja 2017. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

2. Prvotuženik DB u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev smatrajući promašenom pasivnu legitimaciju u odnosu na njega jer, kako tvrdi, je drugotuženiku SB prodao predmetno vozilo, kao i iz razloga što, kako navodi, nije znao da drugotuženik SB nema dozvolu za upravljanje motornim vozilom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Drugotuženik SB protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

4. U ovome postupku sporno je postoji li i u kojoj visini regresno potraživanje tužitelja prema tuženicima po osnovi isplaćene štete iz štetnog događaja koji se dogodio 20. studenoga 2016., odnosno, sporne su činjenice je li prvotuženik DB u tome događaju sudjelovao kao vlasnik vozila, a drugotuženik SB kao vozač bez dozvole za upravljanje motornim vozilom.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Zapisnik o očevidu (list 9-12 spisa), Ugovor o kupoprodaji (list 13 spisa), potvrdu o isplati (list 25-29 spisa), fotografije (list 85-102 spisa), spis MUP-a (list 117-131 spisa), potvrde o isplatama (list 138-146 spisa) i saslušan je prvotuženik DB (list 187-188 spisa).

6. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi dokazi predloženi po strankama.

6.1. Naime, prvotuženik DB odustao je na ročištu na kojemu je zaključena glavna rasprava od dokaznog prijedloga za saslušanjem drugotuženika SB; dok je tužitelj na istome ročištu odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem prometnog vještačenja i očevida na licu mjesta (s obzirom na povučen prigovor doprinosa oštećenika visini štete).

7. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Predmet ovoga spora je regresno potraživanje tužitelja prema tuženicima, kao osobama koje su odgovorne za štetu i od kojih je ovlašten tražiti naknadu štete isplaćene oštećenoj osobi iz štetnog događaja od 20. studenoga 2016.

9. Odredbom čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) propisano je kako oštećena osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje te kako Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

10. Uvidom u Zapisnik o očevidu od 20. studenoga 2016. utvrđeno je kako je toga dana došlo do prometne nesreće kako je opisano u tužbi te kako su u istoj sudjelovali tuženici i to prvotuženik DB kao putnik u osobnom vozilu [registarska oznaka], a drugotuženik SB kao vozač vozila [registarska oznaka] bez položenog vozačkog ispita bilo koje kategorije. U istom zapisniku o očevidu navedeno je kako je predmetno vozilo marke BMW 318-IS vlasništvo ČB iz [adresa], a povjereno je prvotuženiku AB.

11. Iz ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 21. srpnja 2016. utvrđeno je kako je ČB s prvotuženikom AB toga dana sklopila Ugovor o kupoprodaji predmetnog vozila reg. ozn. [registarska oznaka].

12. Iz izvješća o počinjenom prekršaju MUP-a od 22. veljače 2017. proizlazi kako je SB prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilima upravljao vozilom BMW 318 reg. ozn. [registarska oznaka] kojem vozilu je istekla prometna dozvola 17. kolovoza 2016. te se kretao kolnikom prema naplatnoj postaji Lučko i nije brzinu kretanja vozila prilagodio stanju ceste te gustoći prometa iz kojeg razloga je prednjim dijelom vozila udario u zadnji dio vozila kojim je upravljao IB, a koji je u tom trenutku bio zaustavljen u koloni vozila koji su čekali naplatu cestarine.

13. Iz iskaza prvotuženika AB proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja imao 23 godine i već tada je radio kao autolimar, a bio je prijatelj s SB, ovdje drugotuženikom. Predmetni auto vidio je na oglasu da se prodaje, bio je razbijen te ga je kamionom dovezao, popravio i stavio u prodaju, kao što je i inače radio. SB ga je kupio na način da mu je isplatio dio kupoprodajne cijene. Nakon toga dogodio se sudar u kojemu je on bio suvozač, a SB je vozio auto. Nije znao da auto nije registriran s obzirom da je imao probne tablice. Mislio je da je SB otišao kod gospođe od koje je auto kupljen i da je s njom riješio sve oko prebacivanja auta na njega i oko registracije. Gospođa se zvala ČB i ona je prilikom prodaje zahtijevala da joj se vrate tablice, no on je auto prodao s njezinim tablicama, a kada je SB taj dan vozio taj auto, auto je imao druge tablice pa je mislio da je on to riješio s njom. Naime, on je SB dao njezine podatke i ona je i dalje bila upisana kao vlasnica i mislio je da su oni to riješili. Nije znao niti da SB nema vozačku dozvolu s obzirom da je on uvijek vozio aute i dolazio s autima kod njega. U trenutku kada je on kupio od ČB taj auto, auto je bio osiguran, a kada ga je prodao SB, više nije bio registriran niti osiguran, no na njemu su i dalje bile tablice. Kako je nakon toga SB došao s autom i auto je imao probne tablice on je bio siguran da je on to riješio s gospođom i oni su s tim autom krenuli na put i prešli pola Jadrana. Da je znao da auto nije registriran i da nije osiguran on sigurno ne bi pristao ići na put s takvim autom. Probne tablice se dobiju ako se radi o neosiguranom vozilu koje se dolazi registrirati te se prvo dobiju probne tablice a potom se ide na tehnički pregled i onda se dobiju prave tablice, a to sve ide uz naknadu i te probne se plaćaju. Inače te probne tablice se lijepe i ne mogu se naći neke koje će se odlijepiti i ponovno zalijepiti tako da mu nije jasno gdje je SB našao ove probne tablice. Inače njemu se SB više uopće od tada ne javlja, nije mu isplatio niti ostatak te kupoprodajne cijene za predmetni auto i više se s njim ne druži, samo ga nekada zna sresti. Kada je pokrenut ovaj postupak, SB je rekao da će on priznati i to platiti, smatra da stvarno nije kriv jer nije znao da SB nema vozačku. Naime da je to znao on bi vozio, a ne SB.

14. Iskaz prvotuženika AB prihvaćen je, osim u dijelu u kojemu je naveo kako je predmetno vozilo prodano drugotuženiku SB. Naime, o navedenome prvotuženik DB nije priložio sudu nikakvu ispravu, već je samo iskazao kako mu je drugotuženik za vozilo isplatio polovinu kupoprodajne cijene. Neživotno je i nelogično da je prvotuženik DB smatrao kako je drugotuženik SB predmetno vozilo prenio na sebe i registrirao, ako između njih nije sklopljen nikakav ugovor o kupoprodaji vozila u pisanom obliku, dok s druge strane, spisu prileži pisani ugovor o kupoprodaji predmetnog vozila od strane prodavateljice ČB prvotuženiku AB od 21. srpnja 2016. (list 13 spisa).

14.1. Naime, odredbom čl. 116. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

14.1. U ovome postupku tužitelj je dokazao da je prijašnja vlasnica ČB predmetno vozilo predala u posjed prvotuženiku AB i to na temelju Ugovora o kupoprodaji predmetnoga vozila, koji prileži spisu. Stoga je u ovome postupku utvrđeno kako je prvotuženik DB stekao vlasništvo nad predmetnim vozilom.

14.2. Nasuprot navedenome, prvotuženik DB nije u ovome postupku dokazao da je drugotuženik SB stekao vlasništvo nad istim vozilom. Naime, iskaz prvotuženika AB, u kojemu on iskazuje kako je prodao vozilo SB i kako mu je SB isplatio polovinu kupoprodajne cijene, nije dovoljan u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a kako bi se utvrdila činjenica da je drugotuženik SB stekao vlasništvo nad vozilom. Naime, uslijed činjenice da je prvotuženik DB s prethodnom vlasnicom ČB u pisanom obliku sklopio Ugovor o kupoprodaji vozila od 21. srpnja 2016., neživotno je da on ne bi takav ugovor sklopio s SB, pogotovo uzevši u obzir da je u svome iskazu naveo kako će SB registrirati i osigurati vozilo, što nije jasno na koji način, odnosno, nije jasno kako bi se prilikom prijave SB legitimirao kao vlasnik vozila (s obzirom da je za registraciju vozila nužan pisani dokument), zbog čega iskaz prvotuženika DB u tome dijelu nije prihvaćen.

15. Stoga je, na temelju tako izvedenih dokaza, utvrđeno kako slijedi:

- da je prodavateljica ČB sklopila s prvotuženikom AB **.**.2016. Ugovor o kupoprodaji motornog vozila reg. ozn. [registarska oznaka],

- da prvotuženik DB nije izvršio prijenos vozila sa prodavateljice ČB na sebe u registru vozila MUP-a,

- da je prodavateljica ČB predala vozilo prvotuženiku AB u posjed,

- da je vozilu isteklo osiguranje s danom 17. kolovoza 2016.,

- da je drugotuženik SB **.**.2016. prouzročio prometnu nesreću u kojoj je nastala imovinska šteta na vozilu oštećenika IB,

- da je u toj nesreći prvotuženik DB sudjelovao kao suvozač i kao osoba kojoj je na temelju kupoprodajnog ugovora vozilo predano u posjed od strane vlasnice ČB, čime je stekao vlasništvo predmetnog vozila.

16. Naime odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dok je odredbom čl. 1066. ZOO-a propisano da umjesto vlasnika stvari i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi. Iz navedene odredbe proizlazi da je za štetu nastalu u predmetnoj nezgodi odgovoran prvotuženik DB, koji je stekao vlasništvo nad predmetnim vozilom na temelju sklopljenog Ugovora o kupoprodaji vozila od 21. srpnja 2016. i predaje vozila u posjed i to bez obzira što nije bio upisan u registar vozila MUP-a, dok bi, sve u slučaju da i nije stekao pravo vlasništva nad tim vozilom, odgovarao za štetu, a to iz razloga što mu je vlasnica vozila ČB povjerila vozilo da se njime služi i to na temelju sklopljenog Ugovora o kupoprodaji od 21. srpnja 2016. pa za štetu od opasne stvari, odnosno motornog vozila u pokretu, odgovara i osoba kojoj je vozilo vlasnik povjerio na korištenje.

17. Uz odgovornost prvotuženika AB odgovoran je za nastalu štetu i drugotuženik SB, s obzirom da je on sudjelovao kao vozač i prouzročio štetu pritom postupajući protivno odredbama čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15, dalje ZOSPC), a kojom je propisano kako je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti. Osim navedenoga drugotuženik je postupio i protivno odredbama čl. 216. ZSPC-a, s obzirom da je upravljao vozilom bez vozačke dozvole. Navedene činjenice utvrđene su uvidom u spis MUP-a i javne isprave sadržane u njemu, a čiji sadržaj nitko u ovome postupku nije niti sporio.

18. S obzirom na navedeno utvrđeno je kako su tuženici solidarno dužni naknaditi tužitelju štetu na temelju odredbe čl. 29. st. 5. ZOOP-a i to štetu koju je tužitelj isplatio oštećenoj osobi u pogledu glavnice, kamata i svih isplaćenih troškova. Njihova solidarnost proizlazi iz odredbe čl. 1109. ZOO-a, s obzirom su prema oštećenom IB odgovorni solidarno s ovdje tužiteljem, a tužitelj je oštećeniku isplatio cjelokupnu štetu čiju regresnu isplatu ovom parnicom potražuje od tuženika.

19. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. listopada 2024. prvotuženik je naveo kako nije sporan isplaćeni dio štete, dok je prigovorio utuženom iznosu od 160,00 kn za naknadu Zagrebačkoj banci, s obzirom da je visina naknade 80,00 kn, a bila je jedna isplata, tako da prigovara isplati preko toga iznosa.

20. Na okolnost visine isplaćenog iznosa izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je uvidom u potvrdu o isplati (list 25 spisa), utvrđeno da je tužitelj 24. ožujka 2017. isplatio austrijskom uredu za naknadu štete, koje je vršilo obradu i likvidaciju štete na vozilu IB, s obzirom da je to njegova država prebivališta, što također nije sporno u ovome postupku, iznos od 820,00 Eura na ime naknade štete i obrađivačke pristojbe.

21. Što se tiče potraživanja tužitelja po osnovi plaćene naknade za uslugu platnog prometa u stranoj valuti, u pravu je prvotuženik kada navodi da je tužitelj dokazao kako je plaćena naknada u visini 80,00 kn (list 27 spisa), što sada predstavlja iznos od 10,62 Eura. Naime, iz potvrde o plaćanju (list 27 spisa) proizlazi kako je 80,00 kuna (sada 10,62 Eur) plaćeno kao naknada za transakciju u visini 820,00 Eura (što predstavlja predmetnu transakciju plaćenu za štetu iz ovopredmetnog događaja), dok se preostali dio od 80,00 kn (sada 10,62 Eur) odnosi na naknadu za transakciju od 1.400,00 Eur, što ne odgovara naknadi štete oštećeniku iz ovopredmetnog događaja.

22. Potraživanje tužitelja u iznosu 9,95 Eur (ranije 75,00 kn) osnovano je, s obzirom je dokazano da je taj trošak nastao (list 28 spisa) na ime procjene štete iz štetnog događaja, kako bi naknada iste mogla biti isplaćena, dok iz same odredbe čl. 29. st. 5. ZOOP-a prozlazi kako su tuženici dužni, uz glavnicu i kamate, tužitelju isplatiti i troškove koje je imao prilikom naknade štete za koju su oni odgovorni.

23. S obzirom na sve navedeno, prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 812,44 Eur (što predstavlja manje od plaćenog iznosa od 820,00 Eur na ime naknade štete iz štetnog događaja i obrađivačke pristojbe pa je sud u granicama postavljenog u smislu čl. 2. st. 1. ZPP-a prihvatio ovaj zahtjev); u iznosu od 10,62 Eur na ime plaćene naknade za transakciju što predstavlja troškove tužitelja vezano uz naknadu štete iz predmetnog događaja, kao i u iznosu od 9,95 Eur na ime plaćenog troška za procjenu štete, sve primjenom odredbe čl. 29. st. 5. ZOOP- a.

24. Tužbeni zahtjev je odbijen kao djelomično neosnovan za iznos od 10,62 Eur sa zateznom kamatom, iz razloga koji su navedeni pod točkom 21. obrazloženja, odnosno iz razloga što troškovi tužitelja u tom dijelu nisu ni nastali.

25. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate u smislu čl. 29. st. 5. ZOOP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a. koja teče od izvršene isplate tužitelja, sve do isplate od strane tuženika iz ovoga postupka.

26. Na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu, zbog kojega nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

27. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 75 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava podneska od 2.4.2025. u visini 75 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 18.3.2024. u visini od 18,75 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 9.10.2023., 4.3.2024., 24.10.2024. i 18.9.2025. u visini 75 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 3.7.2024. i 15.1.2025. u visini od 18,75 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), što ukupno čini 506,25 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eura i za pripadajući PDV iznosi 1.265,63 Eura kojem iznosu je nadodan trošak plaćene pristojbe na tužbu 19,91 Eur, trošak pristojbe na presudu 19,91 Eur, trošak objave oglasa u Narodnim novinama 59,73 Eura, trošak prijevoda dokumentacije 150,00 Eura i trošak predujma za dostavu 15,46 Eura, što ukupno iznosi 1.530,54 Eura.

28. Na određen trošak tužitelju je dosuđena i zatezna kamata primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 2. listopada 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

POUKA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA :

1.Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 19,91 Euro

2. Prvotuženiku po punomoćniku

3. Drugotuženiku putem Kaznionice u Glini