Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-476/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1131/2020 od 17. siječnja 2022., na sjednici vijeća 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1131/2020 od 17. siječnja 2022. u dosuđujućem dijelu točke I. izreke i u točki II. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tuženice za naknadu troška u povodu žalbe i zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 14.465,06 kn/ 1.919,84 eura[1] (bruto) sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže navedenim u izreci, dok je odbijen dio zahtjeva tužiteljice za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Točkom II. izreke je naloženo tuženici nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 18.500,00 kn/ 2.455,37 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv presude u dosuđujućem dijelu žalbu podnosi tuženica zbog svih žalbenih razloga .iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže da se žalba tuženice odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu neplaćenih sati rada ostvarenih radom u turnusima, u vremenskom razdoblju od srpnja 2012. do svibnja 2015. u ukupnom novčanom iznosu od 14.465,06 kn/ 1.919,84 eura bruto sa zateznim kamatama.

6. U postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica MUP RH, na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PP Imotski, da je tužiteljica u predmetnom razdoblju radila u turnusima (12-24-12-48 sati). Sporno je pitanje ima li tužiteljica pravo na isplatu razlike plaće za jedan sat rada duži od punog radnog vremena po svakom turnusu.

7. U postupku je na temelju iskaza svjedoka i tužiteljice prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na graničnim prijelazima kao kontrolor prelaska državne granice, da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u obvezi prije početka smjene doći u PP Imotski radi upoznavanja s radnim zadacima toga dana, a onda organiziranim prijevozom bi bila prevezena na granični prijelaz i na graničnom prijelazu odvijao se primitak smjene od drugog kolege, a nakon završetka smjene ponovno bi se morala vratiti u PP Imotski jer su imali organizirani prijevoz i tu bi preuzimala svoje vozilo, dakle, da joj je za odlazak na granični prijelaz i za povratak s graničnog prijelaza trebao ukupno jedan sat, te da je obveza djelatnika dolaziti ranije na posao i vraćanje u postaju nakon smjene postojala i nakon 14. listopada 2013. jer je trebalo doći u PP preuzeti radni nalog, službeno vozilo i organizirano otići na prijelaz, a povratak bi trajao najmanje pola sata, a nakon 14. listopada 2013. razlika je bila samo u tome da se otprema smjene vršila na međunarodnim graničnim prijelazima, dok je na pograničnim prijelazima način rada ostao isti kao do tada. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica u naznačenom razdoblju radila duže od punog radnog vremena koje je u prosjeku dulje za jedan sat od formalno propisanog radnog vremena te je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim primjenom čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine br. 89/12, 104/13, 150/13, 153/13-dalje: KU) u visini utvrđenoj prema dopuni nalaza i mišljenja financijskog vještaka Dalibora Krkleca, prema prosječnoj vrijednosti bruto satnice za pojedini mjesec uvećane za dodatak za rad u turnusu, u iznosu do 14.465,06 kn.

8. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka.

9. Tuženica u žalbi neosnovano osporava pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda, utemeljenog na prihvaćanju suglasnih iskaza tužiteljice i svjedoka, da je tužiteljica u naznačenom razdoblju obavljala rad na način da je radila jedan sat duže od punog radnog vremena. Naime, protivno tvrdnjama u žalbi prema sadržaju iskaza svjedoka i tužiteljice, tužiteljica je u spornom razdoblju imala obvezu javiti se prije početka smjene te se sa završetkom radnog vremena u policijsku postaju vraćala službenim vozilom. Osim toga, svjedoci su suglasno potvrdili i to da po završetku radnog vremena, nakon odrađene smjene, policijski službenici ne mogu napustiti granični prijelaz dok ne dođu djelatnici druge smjene kako bi napravili primopredaju pa se nakon toga službenim vozilom moraju vratiti do policijske postaje kako bi vozač vozila razdužio vozilo.

10. Slijedom iznesenog, proizlazi pravilnim zaključak suda prvog stupnja da sukladno odredbi čl. 44. st. 1. KU tužiteljica ima pravo na razliku plaće za rad koji je za jedan sat duži od formalno propisanog radnog vremena te da se vrijeme stvarno provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora vrednovati, odnosno honorirati tužiteljici po osnovi rada u turnusima.

11. Neosnovano tuženica osporava pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda visine pripadajućeg iznosa, koja je utvrđena na osnovu prosječne vrijednosti bruto satnice uključujući i dodatke na plaću. Naime, odredbom čl. 44. KU propisano je da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada u određenom postotku i to za rad noću, prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i na Uskrs, rad u drugoj smjeni, dvokratni rad s prekidom te rad u turnusu, s time da se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Dakle, iz navedenog proizlazi da su državnim službenicima i namještenicima priznata prava na dodatke na plaću koji se ne isključuju, osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pa tako tužiteljica ima pravo kod utvrđivanja visine plaće za redovno radno vrijeme kao i za odrađeni sat nakon formalnog radnog vremena u visini koja uključuje dodatke, odnosno izračun na bazi prosječne bruto satnice u koju su uračunati svi dodaci na plaću iskazani u obračunskim listama, a ne samo dodatak za rad u turnusu, kako to neosnovano tvrdi tuženica.

12. Pravilna je i odluka o parničnom trošku tužiteljice u skladu s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15-dalje:Tarifa), koje utvrđenje žalbenim navodima tuženice nije dovedeno u pitanje.

13. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

14. Tuženici nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer tuženica nije uspjela u ovom stadiju postupka (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), a tužiteljica ne ostvaruje naknadu troškova odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a)

15. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom odbijajućem dijelu točke I. izreke, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović