REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3641/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Atlantic grupa d.d., Zagreb, Miramarska cesta 23, OIB 71149912416, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika IŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 554/2025-2 od 28. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5886/2020-22 od 23. siječnja 2025., u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu u kojem se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se odnosi na povredu ustavnih i konvencijskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 134.291,19 eur / 1.011.816,96 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od presuđenja pa do isplate uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice tekuću od 29. lipnja 2020. godine do 22. siječnja 2025. godine.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 19.600,81 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana“.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5886/2020-22 od 23. siječnja 2025.
II. Uvažava se žalba tužitelja, preinačava se točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5886/2020-22 od 23. siječnja 2025., te se sudi:
Nalaže se tuženiku da plati tužitelju na iznos od 134.291,19 eura zateznu kamatu od 29. lipnja 2020. do 22. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava točka III. izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5886/2020-22 od 23. siječnja 2025., tako da se nalaže tuženiku da plati tužitelju trošak prvostupanjskog postupka od 22.457,92 eura, sa zakonsko zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od 23. siječnja 2025 pa do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev stranaka za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspio u sporu prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„Može li se odluka upravnog tijela (Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga - HANFA-e) smatrati ovršnom ispravom iz čl. 23 važećeg Ovršnog zakona (odnosno čl. 21ranijeg Ovršnog zakona), ako je ona donesena u stvari iz nadležnosti trgovačkog suda zbog čega je i poništena presudom Vrhovnog suda RH povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude?“,
za koje ističe da udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
4. Istovremeno prijedlogom ističe i postojanje razloga sadržanih u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a i to zbog povrede prava na pravično suđenje i povrede prava na mirno uživanje vlasništva.
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. Prijedlog je nedopušten.
7. Prema ocjeni ovog suda iz sadržaja odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) koja glasi:
„Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“,
ne postoje niti mogu postojati racionalne ili utemeljene dvojbe u njenom tumačenju, pa kada je utvrđeno:
- da je rješenjem klasa UP/I-451-04/10-10/25, ur. broj 326-321-11-119 od 14. srpnja 2011., u točki 1. izreke HANFA, pozivajući se na odredbe čl. 47. st. 1. i čl. 48. st. 1., 2. i 3. toč. 5. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“, broj 109/07, 36/09, 108/12, 90/13, 99/13 i 148/13 - dalje: ZPDD), u predmetu nadzora primjene odredbi ZPDD-a u svezi postupka odobrenja objavljivanja ponude za preuzimanje društva Kalničke vode Bio natura d.d., naloženo tužitelju da u roku od 90 dana od dana primitka tog rješenja, poimenično navedenim osobama (od rednim brojem 1. do 131.) na čijim su računima u sustavu Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. na dan 23. prosinca 2010. bile ubilježene dionice društva Kalničke vode Bio natura d.d. isplati iznos od 89,32 kuna po svakoj upisanoj dionici;
- da je prema točkama 2. i 3. navedenog rješenja naloženo tužitelju da bez odgode dostavi HANFA-i dokaz o izvršenju radnje iz točke 1. izreke, kao i da imenovanim osobama dostavi navedeno rješenje, dok se točka 4. izreke odnosi na plaćanje administrativne pristojbe u korist državnog proračuna i naknade u korist HANFA-e, a točkom 5. izreke riješeno da će se navedeno rješenje objaviti u „Narodnim novinama“;
- da je tužitelj 28. listopada 2011. tuženiku isplatio iznos od 1.011.816,96 kn na temelju naprijed navedenog rješenja HANFA-e od 14. srpnja 2011.;
- te da je rješenje Agencije poništeno presudom ovog suda broj U-zpz-4/2014 od 9. srpnja 2019.,
to glede pitanja ne postojanja osnove za prijelaz imovine ne može biti nikakve dvojbe pa time pitanje koje postavlja tužitelj nije pitanje koje bi bilo važno za jedinstvenu primjenu zakona ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Zbog toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
9. Glede razloga iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a i istaknute povrede prava na pravično suđenje postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime nije niti učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
10. Pozivanje tuženika na postojanje povrede prava na mirno uživanje vlasništva također po ocjeni ovog suda nije osnovano.
Naime, institut stjecanja bez osnove i s tim u svezi postojanje obveze vratiti ono što je primljeno na bez valjane pravne osnove ili osnove koja je kasnije otpala, kada bi se prihvatilo pravno shvaćanje tuženika ne bi niti trebao postojati jer je je suština tog instituta omogućiti vraćanje primjernog.
Stoga, kada bi se prihvatilo shvaćanje tuženika to bi značilo povredu prava vlasništva tužitelja koji ima osnovanu tražbinu koju ne bi mogao ostvariti pozivom na jasnu i nedvosmislenu odredbu čl. 1100. ZOO-a.
11. Stoga je i ovaj razlog tuženika bez osnove.
12. Zbog toga je glede prijedloga tuženika u dijelu u kojem je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke u smislu čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 2. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
