Poslovni broj P-1871/2023-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51 410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja NV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Linu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 11.rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika RV, odvjetničkog vježbenika iz Rijeke te objave 03.listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu broj 396-48/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljenom između parničnih stranaka dana 14.02.2007.g., ništetna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva u dijelu koji glasi:

U čl. 5.st. 2.: „„Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 0,90 % (slovima: nulacijelihdevedeset posto) iznosa kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (ranije pod nazivom: Hypo Alpe-Adria- Bank d.d.), Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da u roku od 15 dana plati tužitelju NV iz [adresa] N 27, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naplaćenog iznosa po ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita koja je u navedenom ugovoru o kreditu utvrđena ništetnom iznos od 1.054,00 EUR sa zateznom kamatom od 1.ožujka 2007. po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (ranije pod nazivom: Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.), Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da u roku od 15 dana plati tužitelju NV iz [adresa] N 27, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.079,64 EUR sa zateznom kamatom od 03.listopada 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

I.Tužba se smatra povučenom u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu broj 396-48/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljenom između parničnih stranaka 14.02.2007.g., ništetna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, u dijelu koji glasi:

U čl. 8.st.2.: „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.“

Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (ranije pod nazivom: Hypo Alpe-Adria- Bank d.d.), Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da u roku od 15 dana plati tužitelju NV iz [adresa], Doktora [adresa] N 27, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova nezakonito oduzetog iznosa po ugovornoj odredbi o naknadi za prijevremeno zatvaranje kredita iz t. 1. ove presude, a koje su u navedenom ugovoru o kreditu utvrđena ništetnom, iznos od 408,09 EUR, sa zateznom kamatom od 18.kolovoza 2016. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom zaključio 14.veljače 2007. ugovor o kreditu na iznos od 195.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama. Između stranaka da je ugovoreno da tužitelj snosi javnobilježničke troškove, troškove uknjižbe založnog prava na nekretnini kao i sve ostale troškove u vezi sklapanja i ispunjenja po ugovoru o kreditu. Ugovoreno je plaćanje naknade za obradu kredita pa tužitelj tvrdi da mu je tuženik povrijedio interese i prava kao potrošača jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene odredbe kojima su ugovorene tzv. ulazna naknada i podnosi zahtjev na utvrđenje ništetnosti te odredbe i isplatu. U tijeku postupka tužitelj je povukao dio tužbe koji se odnosi na potraživanje naknade za prijevremenu otplatu kredita, utvrđenje ništetnosti te odredbe ugovora i isplatu iznosa od 408,09 EUR sa zateznom kamatom.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva, obzirom da je ista naplaćena 2007. U odnosu na ovu naknadu ističe da je valjano ugovorena, da je odredba ugovora jasna, lako razumljiva i lako uočljiva. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja, suglasan je s djelomičnim povlačenjem tužbe na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju naknade za privremenu otplatu kredita i isplatu, ali potražuje naknadu troška postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u pregled prometa za klijenta, ugovor o kreditu sa sporazumu o osiguranju novčane tražbine od 14.veljače 2007., obavijest o dospijeću prvog anuiteta, izjave svjedoka ŽV i AV, dopis tuženika od 07.srpnja 2005. te saslušanjem tužitelja.

4. Između stranaka nije sporno da su 14.veljače 2007. zaključili ugovor o kreditu na iznos od 195.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita. Istim ugovorom ugovoreno je da tužitelj plaća sve naknade i troškove sukladno odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora između ostalih naknadu za obradu zahtjeva.

5. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da su mu sredstva iz ugovora o kreditu bila potrebna za stambeno zbrinjavanje jer je tada imao 34 godine i dvoje male djece. U čl. 5. t. 2. Ugovora da se navodi naknada jednokratnih troškova obrade kredita u visini od 0,90 % iznosa kredita, ali mu nije objašnjeno za koje radnje i troškove se plaća naknada niti je to pitao. Kod javnog bilježnika da je platio sve troškove te mu nije jasno za što je platio ovu naknadu obzirom da je prikupljao svu dokumentaciju koja je bila potrebna za zaključenje ugovora. Ne sjeća se da li je tražio odluku banke iz koje je razvidno kako se određuje visina naknade. Ugovor da je sastavljala banka te je isti bio po principu "uzmi ili ostavi" i nije mogao utjecati na pojedine odredbe Ugovora. Kuću da nikada nije iznajmljivao i da se uvijek koristila kao stambeni prostor.

6. Iz dopisa tuženika od 07.lipnja 2025. proizlazi da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva – ulazna naknada naplaćena 01.ožujka 2007. u iznosu od 7.941,38 kn.

7.Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8 ZPP.

8.Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

9. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao stranke budući je isti iskazivao životno, logično i uvjerljivo o onim činjenicama kojih se sjeća i o svojem viđenju stvari.

10. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio je na snazi ZZP 96/03, a za vrijeme njegovog izvršavanja, bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09, dalje u tekstu: ZZP). Sukladno članku 81 st. 1 ZZP 96/03, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno st. 2 članku 81 st. 1 ZZP 96/03, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom stavka 4. navedenih članaka je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno čl. 102. st. 1. ZZP, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina je ništetnost.

11. Člankom 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Tom odredbom je definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužiteljice naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetne ugovore o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna članku 1021 ZOO, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna i primjenom ZOO.

12. Sukladno odredbi čl.323 st.1 ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323 st. 2 ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti

13. Sud Europske unije svojim presudama C-84/19 i C-224/19 potvrdio je da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni, i konačno koji su neproporcionalni.

14. Prema odredbi čl.3 st.1 Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl.5 iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

15. Predmetni ugovor o kreditu je unaprijed formulirani standardni ugovor trgovca jer sadržava opće uvjete ugovora ili se na njih poziva, a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ova. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom iznosi 0,90% od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno prije korištenja kredita. Naknada može se naplatiti od iznosa odobrenog kredita, a korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o iskorištenom iznosu kredita. Dakle, radi se o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik. Opće je poznato da se o odredbama akata kreditora, ovdje tužene banke, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, stoga se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornoj odredbi. Naime, plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,90% iznosa, kao i plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita, odnosno povećane otplate kredita očito prouzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženi naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i tužitelju zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle sa uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Na taj način prouzrokovao je neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, jer nije jasno koji bi to pravedni i objektivni eventualno nastali troškovi koje bi kreditor imao bili u izravnoj korelaciji sa sklapanjem ugovora o kreditu, pa makar oni bili i točno u postotnom dijelu navedeni.

16. Dakle, tuženik, a u smislu odredbe stavka 4. članka 96. ZZP, nije dokazao da se o spornoj odredbi, sadržanoj u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo. Nesporno je da tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj sporne odredbe, stoga se radi o odredbi koja je nepoštena u smislu citiranog članka 96. ZZP, a posljedica koje je ništetnost. Stoga je tuženik dužan tužitelju vratiti plaćeni iznos naknade za obradu zahtjeva u iznosu od 1.054,00 EUR, sa zateznom kamatom počev od 01.ožujka 2007. do isplate.

17. Osnovano tužitelj smatra kako u ovom slučaju nema zastare na isplatu bez obzira što je ugovor zaključen 14.veljače 2007. iz razloga što prema stavu Vrhovnog suda RH i to pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020., zastara nastupa istekom roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili nekog njegovog dijela iz kojeg proizlazi isplata. Budući je tužitelj ovom tužbom tražio i utvrđenje ništetnosti odredbe zbog koje traži isplatu, zastara će početi teći tek pravomoćnošću dijela presude koji utvrđuje ništetnost odredbe. Takav stav je osim VSRH zauzela i brojna sudska praksa nakon tog mišljenja. (Gž-2406/18 ŽSZG).

18. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 . u vezi čl. 155 ZPP-a. Dosuđeni trošak tužitelju odnosi se na zastupanje odvjetnika i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska kojim tužitelj odgovara na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, pristup odvjetnika na dva ročišta u iznosu od po 200,00 EUR, što ukupno iznosi 800,00 EUR. Na ovaj iznos priznat je PDV 200,00 EUR, a tužitelju je dosuđen trošak sudskih pristojbi u iznosu od 79,64 EUR tako da je tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.079,64 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja 03.listopada 2025. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 22.srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR primjenom odredbe čl.155 st.1. ZPP-a jer isti nije bio nužan za vođenje parnice, niti troškovi izbivanja iz pisarnice radi pristupa ročištu obzirom da ovaj trošak ne može ići na teret protivne strane već isključivo zastupanog koji je mogao odabrati punomoćnika iz sjedišta suda gdje se održava rasprava. Također tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer ovaj trošak nije nužan za vođenje parnice obzirom da se presuda e-komunikacijom istovremeno dostavlja punomoćniku.

19. Sud je utvrdio da se tužba djelomično smatra povučenom primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a a odbijen je zahtjev za naknadu parničnog troška tuženika u dijelu kojim je tužitelj povukao tužbu obzirom da tuženik nije zatražio parnični trošak u roku od 15 dana od zaprimanja podneska kojim je tužitelj povukao tužbu.

U Opatiji, 03.listopada 2025.

Sudac:

Denis Putić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun.tužitelja

- pun.tuženika