Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-8731/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RH, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI policijske postaje Zagreb i žalbi okr. RH, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 20. kolovoza 2025., poslovni broj: Pp-3255/2025, u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I

Odbijaju se žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI policijske postaje Zagreb i okr. RH kao neosnovane i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

II

Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. CH dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. CH proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te mu je za svako pojedino djelo prekršaja utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 20 i 10 dana, a potom je na temelju članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 30 dana.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je vrijeme koje je bio lišen slobode 19. kolovoza 2025. u 20,35 sati do 20. kolovoza 2025. u 14,00 sati uračunato u izrečenu kaznu zatvora kao 2 (dva) dana zatvora, pa je na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 28 (dvadesetosam) dana zatvora.

1.2. Okrivljeniku je uz kaznu, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom AM kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.3. Istom presudom odlučeno je da se privremeno oduzeti motocikl marke SYM AE05W orbit 50, sive boje, registarske oznake [registarska oznaka] i prometna dozvola ser. broj [serijski broj], izdana za vozilo ZG1790JK, sukladno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 20. kolovoza 2025. broj 01696056 imaju vratiti okr. RH po pravomoćnosti presude.

1.4. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te prvostupanjske presude pravodobne žalbe podnijeli su tužitelj i okrivljenik, putem braniteljice Korane Ferdelji, odvjetnice u Zagrebu.

2.1. Tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila, navodeći da su ostvareni uvjeti iz članka 76.a Prekršajnog zakona jer postoji opasnost od ponovne uporabe vozila i počinjenje istovrsnih prekršaja, s obzirom na raniju kažnjavanost.

2.2. Okrivljenik je podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, odluke kazni i zaštitnoj mjeri, u bitnome navodeći da je kazna prestrogo odmjerena s obzirom na njegove životne prilike, jer da je vlasnik i direktor društva, neophodan za funkcioniranje istog, što bi proizvelo znatnu materijalnu štetu. Žalitelj ističe i pogrešnu primjenu pravila o stjecaju utvrđenih kazni.

2.3. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, njihove žalbe prihvate.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, uz ocjenu navoda žalbe, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.

Neosnovano okrivljenik ističe da je kazna za počinjene prekršaje prestrogo odmjerena. Mišljenje je i ovog suda da je izrečena kazna primjerena težini prekršaja počinjenih u stjecaju, opasnosti djela, stupnju krivnje te već pravilno cijenjenih svih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, kako je to pravilno obrazložio i prvostupanjski sud, dok žalitelj ne ističe i uz žalbu ne dokumentira nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje tako odmjerene kazne, te koje nisu bile poznate i pravilno vrednovane u prvostupanjskom postupku.

5.1. I ovaj sud je mišljenja da ranije ponašanje okrivljenika i sklonost protupravnom postupanju opravdavaju težu vrstu kazne za svaki počinjeni prekršaj, budući da je u veoma kratkom vremenskom razdoblju počinio istovrsne prekršaje, kao i niz drugih lakših i težih prekršaja, pa je očito za zaključiti da ranije sankcioniranje nije utjecalo na okrivljenika da se kloni daljnjeg činjenja prekršaja. Prema evidenciji o prekršajnoj kažnjavanosti nadležnog Ministarstva žalitelj je unatrag godinu dana pravomoćno osuđivana osoba za tri teška i tri lakša prometna prekršaja, kao i tri teška prekršaja iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti (citirana u točki 9. obrazloženja pobijane presude) pa pri takvom utvrđenju u pogledu dosadašnjeg ponašanja nisu ostvareni uvjeti za blaže kažnjavanje, kako to neosnovano predlaže žalitelj, budući da se prethodno blažom vrstom kazne očito nije ostvarila svrha kažnjavanja i utjecalo na počinitelja da se kloni ponavljanja istih prekršaja, kojima ugrožava druge sudionike u prometu, te omalovažava i vrijeđa službene osobe u obavljanju službe. Budući da i nadalje pokazuje ustrajnost i drskost u činjenju, to je i ovaj sud mišljenja da je okrivljeniku pravilno izrečena stroža vrsta kazne u pravilno odmjerenom trajanju za svako pojedino djelo, smatrajući da je potrebno uputiti takvu vrstu prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

6. Neosnovano žalitelj ističe pogrešnu primjenu pravila o izricanju kazne kada počinitelj s jednom ili više radnji počini više prekršaja za koje mu se istodobno sudi, budući da se u tom slučaju za svaki počinjeni prekršaj utvrđuje kazna prema zakonu, a zatim se za sve te prekršaje izriče ukupna kazna, pri čemu je sud dužan držati se pravila iz članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju točke 1. citiranog čanka i Zakona. Suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je za svaki počinjeni prekršaj utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 20 i 10 dana, izrekao ukupnu kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih kazni zatvora. Zbroj kazni ne može premašiti sto dvadeset dana, što u ovom predmetu i nije slučaj.

7. Prvostupanjski sud je pravilno, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme koje je u vezi s prekršajima okrivljeniku oduzeta sloboda.

8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom AM kategorije u trajanju od 3 mjeseca u pogledu navoda žalbe i ovaj sud je mišljenja da je ista pravilna i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Značaj i težina počinjenog prekršaja te sve okolnosti djela predstavljaju drsko kršenje prometnih propisa, te u potpunosti opravdavaju izricanje te zaštitne mjere. Ocjena je i ovog suda da je potrebno na određeno vrijeme otkloniti uvjete koji omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, pri čemu je zaštitna mjera određena u zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno težini djela i opasnosti počinitelja od ponavljanja prekršaja, s obzirom na raniju višestruku pravomoćnu kažnjavanost, odnosno sukladno naravi potrebe za ograničenjem prava u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Paušalni navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje izrečene zaštitne mjere.

9. Prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog tužitelja za trajno oduzimanje privremeno oduzetog vozila kojim je inkriminirane prilike počinjen prekršaj u prometu na cesti. Suprotno tvrdnji žalitelja, kojom sugerira da okrivljenika nije moguće na drugi način odvratiti od činjenja prekršaja i da postoji opasnost od ponovnog upravljanja tim vozilom, prema stanju prvostupanjskog predmeta i mjerodavnoj prekršajnoj evidenciji proizlazi da je okrivljenik pravomoćno kažnjavan za tri teška prometna prekršaja, s time da su do sada izricane blaže vrste kazni uz kraće određene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, pa se na temelju prethodnog sankcioniranja ne može zaključivati da su poduzete sve zakonom propisane mjere kako bi se okrivljenika odvratilo od činjenja prekršaja. Pri takvom stanju stvari, prvostupanjski sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu na koje žalitelj upire kao razlog za oduzimanje vozila, u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja teže vrste kazne. Stoga je opravdano za očekivati da će se na taj način djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni protupravnih postupanja u prometu, pa time i uporabe predmetnog vozila za počinjenje djela. S obzirom na sve okolnosti konkretno počinjenog prekršaja i odnos počinitelja prema djelu, može se očekivati da će se kaznom zatvora djelovati da ubuduće poštuje pozitivne prometne propise. Ističe se, da s obzirom na posebnim zakonom propisane vrste kazni za teže prometne prekršaje i alternativno propisanu kaznu zatvora u trajanju do 60 dana te gradaciju kazne, prethodno nisu poduzete sve zakonom propisane mjere u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja za protupravna postupanja, a oduzimanje vozila nije i ne može predstavljati kaznu za počinjeni prekršaj. Pri takvom stanju stvari i ovaj sud je mišljenja da za sada nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona za oduzimanje vozila, imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka, te imajući u vidu materijalne prilike žalitelja.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja se Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.