REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-12289/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TP, zbog prekršaja iz članka 77. stavka 1. točke 5. i dr. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“, broj: 62/17, 14/19), odlučujući o prigovoru okrivljenika TP, podnijetom protiv prekršajnog naloga Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, Hrvatske ratne mornarice, Obalne straže RH, Split, od 21. prosinca 2021., Klasa: 042-01/21-01/242, Urbroj: 6104-0502-21-2, na sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I U povodu prigovora okrivljenika TP, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prekršajni nalog, na način da se na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), protiv okrivljenika TP odbija optužba, da bi počinio prekršaj iz članka 85. stavka 1. točke 53. i stavka 4. Zakona o morskom ribarstvu, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, a prigovor okrivljenika u tom je dijelu bespredmetan.
II Uslijed odluke iz točke I izreke preinačava se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o ukupnoj novčanoj kazni te se okrivljeniku TP za prekršaj iz članka 77. stavka 1. točke 5. i stavka 4. Zakona o morskom ribarstvu, činjenično opisan u izreci, na temelju citirane odredbe izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura), koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna u cjelini plaćena.
III Prigovor okrivljenika TP odbija se kao neosnovan i potvrđuje se prekršajni nalog u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
IV Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljenik TP proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 12.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 77. stavka 1. točke 5. Zakona o morskom ribarstvu i članka 85. stavka 1. točke 5. citiranog Zakona, činjenično opisanih u izreci, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.
1.1. Za pojedine prekršaje okrivljeniku utvrđene novčane kazne u iznosima od 10.000,00 kuna i 2.000,00 kuna.
1.2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog privremenog oduzimanja opreme za ronjenje i visine izrečene novčane kazne.
3. Prigovor je dijelom bespredmetan, a dijelom nije osnovan.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te utvrdio da je u odnosu na prekršaj iz članka 85. stavka 1. točke 53. Zakona o morskom ribarstvu u međuvremenu nastupila zastara prekršajnog progona.
4.1. Naime, u predmetima u kojima je za prekršaj propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga - članak 239. stavak 1. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona, a što je slučaj u ovom predmetu u odnosu na navedeno djelo, rok za zastaru je tri godine, budući da je za fizičku osobu kao počinitelja prekršaja u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna u rasponu od 2.000,00 kuna do 5.000,00 kuna.
4.2. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za navedeno djelo odbija, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.
5. Ispitujući dalje pobijani prekršajni nalog u odnosu na prekršaj iz članka 77. stavka 1. točke 5. Zakona o morskom ribarstvu ovaj sud utvrdio je da terećeno djelo nije pravilno pravno označeno, budući da je za počinitelja prekršaja kojim se okrivljenika tereti kazna propisana u stavku 4. citirane odredbe, pa je ovaj sud terećeni prekršaj potpuno označio kao u izreci ove presude. Ostale povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđene u odnosu na to djelo.
5.1. Ispitujući pobijani prekršajni nalog povodom prigovora okrivljenika ovaj sud utvrdio je da istim okrivljeniku nije oduzeta oprema za ronjenje, pa o tom navodu okrivljenika ovaj sud ne može niti odlučivati.
5.2. U odnosu na izrečenu novčanu kaznu koju okrivljenik paušalno osporava, ovaj sud smatra da okrivljenik za počinjeni prekršaj nije kažnjen prestrogom kaznom te da je ista primjerena težini prekršaja, opasnosti djela i te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.
5.3. Uzimajući u obzir priznanje okrivljenika i njegovu dosadašnju nekažnjavanost, kako to proizlazi iz spisa predmeta, po ocjeni ovog suda te okolnosti u konkretnom predmetu nisu naročito olakotne okolnosti koje bi utjecale na kaznu na način da dovedu do njenog ublažavanja primjenom članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, te je ocjena suda da će se izrečenom novčanom kaznom odmjerenom u visini propisane najniže novčane kazne postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati da ubuduće ne čini prekršaje, te će istom biti postignuta svrha opće prevencije.
5.4. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.
6. Nadalje, kako je ovaj sud, odlučujući o prigovoru okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, isti je obvezan i na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
7. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 2. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu obrane, Oružanim snagama RH, Hrvatskoj ratnoj mornarici, Obalnoj straži RH, Split, u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenika.
