REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-330/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hugo Pelicarić odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene 1. MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Davoru Popoviću, odvjetniku u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude poslovni broj: P-602/2021-25 od 9. siječnja 2023. Općinskog suda u Karlovcu, u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-602/2021-25 od 9. siječnja 2023. u cijelosti i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje a u konačnoj će se odluci odlučiti i o troškovima postupka u povodu žalbi.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja naloženo tuženicima JN i ŽN isplatiti tužiteljici GN iznos od 11.906,83 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne dijelove tog iznosa dospjele mjesečno u razdoblju od 19. prosinca 2013. do zaključno 19. prosinca 2021. pa sve do isplate i u roku od 15 dana (u točki I. izreke), dok je u pogledu troškova postupka određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (u točki II. izreke) a rješenjem je odbačena tužba u pogledu tužbenog zahtjeva od 5. siječnja 2023. radi predaje u suposjed nekretnine k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama ovu presudu pobijaju tuženice i tužiteljica.

2.1. Tuženice pobijaju prvostupanjsku presudu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući da je prvostupanjska presuda rezultat pogrešne primjene materijalnog prava jer je sud pogrešno primijenio odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima iako je mjerodavno pravo za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari sadržano u odredbama članka 164. odnosno 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa već zbog toga prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati a time je učinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka. Nadalje smatra neobrazloženim zbog čega sud dosuđuje naknadu od 19. prosinca 2013. kada je nesporno da je pravo suvlasništva tužiteljice utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 18. veljače 2019. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku od 27. svibnja 2021. a to znači da je pravo tužiteljice utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom 27. svibnja 2021. Također ističe kako sud potpuno zanemaruje činjenicu da je ovdje tužiteljica podnijela u posebnom predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: P-555/2021 tužbu radi predaje u suposjed te je pravomoćnom presudom tuženicama naloženo predati nekretninu u suposjed tužiteljici i ta je presuda postala pravomoćna 12. siječnja 2023. pa je zadatak suda bio utvrditi je li posjed tuženica bio pošten ili nepošten i od kada a one tvrde kako su u neprekidnom posjedu sporne nekretnine u kojoj tužiteljica nikada nije bila već je upitno i zna li gdje se nalazi a njezino je pravo utvrđeno tek ranije navedenom sudskom odlukom, koje je sve činjenice sud trebao analizirati, kao i činjenicu vođenja postupka razvrgnuća suvlasništva te potom dati valjano obrazloženje svoje odluke uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Predlažu ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženica osporavajući žalbene navode i predlažući da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, postavljajući zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu a i sama je podnijela žalbu protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u prvostupanjskoj presudi kojom je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove, koju odluku pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da je u cijelosti uspjela u sporu ili samo u razmjerno neznatnom dijelu pa da zbog toga ima pravo na naknadu svih troškova, uključujući i troškove sudskog vještačenja jer je njegovo provođenje bilo potrebno odnosno bilo ga je nužno provesti pa slijedom toga predlaže preinačenje odluke o troškovima postupka nalaganjem tuženicama da joj te troškove naknade u cijelosti kao i troškove žalbe u iznosu od 459,68 eura.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet je spora zahtjev tužiteljice GN kao suvlasnice u 1/6 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća u [adresa], protiv tuženica ŠN kao suvlasnice u preostalom dijelu i posjednice te ŽN kao posjednice i ranije suvlasnice, za isplatu iznosa od ukupno 11.906,83 eura po osnovi naknade za korist koje imaju od korištenja tužiteljičinog suvlasničkog dijela i to za razdoblje od 18. prosinca 2013. (kada je preminuo ostavitelj LN čija je tužiteljica izvanbračna kći pa time i nasljednica) pa do prosinca 2021. zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od 123,49 eura mjesečno od 19. dana u mjesecu za tekući mjesec.

6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti s obrazloženjem kako su se tuženice bez naknade koristile suvlasničkim dijelom tužiteljice i time se neosnovano obogatile za visinu najamnine koju bi inače morale platiti pa je to korist koju su tuženice obvezne naknaditi tužiteljici, temeljeći svoju odluku na odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05), navodeći i kako su tuženice nepoštene posjednice jer je tuženica ZN znala da je tužiteljica kći pa time i nasljednica LN, ali ju je zatajila u ostavinskom postupku te nastavila posjedovati kuću, što je utvrđeno i pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-420/2018-8 od 18. veljače 2019.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi tuženica pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008. , 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda utemeljena na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju a to je posljedica nepravilne primjene materijalnog prava, dok odluka o troškovima postupka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koja je sadržajno istaknuta u žalbi, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, osim u odluci o troškovima postupka.

9. U pogledu je odluke o glavnoj stvari međutim, kao što je već ranije navedeno, ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao posljedice neodgovarajućega materijalnopravnog pristupa prvostupanjskog suda u prosuđivanju ovoga spora.

10. Prvostupanjski je sud naime u ovom sporu primijenio odredbu članka 1120. ZOO/05 koja propisuje pravo vlasnika stvari kad netko tu stvar uporabi u svoju korist a u sudskoj je praksi međutim prevladalo shvaćanje kako se u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika) kada jedan suvlasnik (ili više njih) onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju odredbe članaka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZVDSP) pa je za odluku o tužbenom zahtjevu za isplatu naknade zbog uporabe i korištenja stvari odlučno utvrditi pravni položaj posjednika (tako i u pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021. broj: Su-IV-16/2021-5).

11. Iako je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo i kako su tuženice nepoštene posjednice kuće a da je to utvrdio iz tužiteljičina iskaza o tome da je tuženica ZN u ostavinskom postupku iza pok. LN zatajila tužiteljicu kao nasljednicu pa da su zbog toga tuženice nepoštene posjednice, ipak proizlazi kako nije primijenio odredbe članaka 164. i 165. ZVDSP (a u vezi s tim ni ranije navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske) s obzirom na to da je naknadu dosudio već od smrti ostavitelja (18. prosinca 2013.) pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

12. U konkretnom je slučaju stoga trebalo utvrditi jesu li tuženice, kada i na koji način, onemogućile tužiteljicu u korištenju kuće odnosno je li i kada tužiteljica izrazila volju za posjedovanjem kuće, zapravo za suposjedovanje zajedno s tuženicama koje su tu kuću koristile zajedno s ostaviteljem a tuženica je ZN kao njegova supruga bila i suvlasnica u ½ dijela, dakle je li to učinila prije podnošenja tužbe za predaju u posjed koju je podnijela 11. kolovoza 2021. odnosno prije 12. srpnja 2021. s obzirom na sadržaj e-mail korespodencije između punomoćnika parničnih stranaka tijekom srpnja 2021. (stranica 18 spisa).

13. Kako prvostupanjski sud nije na navedeni način raspravio ovaj spor, proizlazi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je zbog toga valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

14. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud saslušati parnične stranke i analizirati isprave u spisu, sve pod pretpostavkama iz članka 7. ZPP, pa ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu uključujući i troškove postupka te odlučiti i o troškovima žalbe.

15. Prihvaćena je i tužiteljičina žalba protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke prvostupanjske presude kojom je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove jer odluka o troškovima ne sadrži obrazložene razloge o podjednakom uspjehu u sporu – nije jasno koju je vrijednost predmeta spora prvostupanjski sud uzeo kao mjerodavnu za dio tužbenog zahtjeva u pogledu kojega je tužba odbačena i je li se o tom dijelu zahtjeva uopće raspravljalo pa će taj propust otkloniti prilikom ponovnog odlučivanja o troškovima postupka.

16. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 370. te 166. stavka 3. i 167. stavka 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić