REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž R-131/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Ilija Franjić, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-8039/2020-31 od 22. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-8039/2020-31 od 22. srpnja 2025.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužene Republike Hrvatske za naknadu troškova ovog žalbenog postupka kao i tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja pobijanom presudom usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja ĐĆ te je naložio tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane da mu isplati iznos od 21.448,53 eura bruto, zajedno sa zateznim kamatama po odgovarajućoj stopi na način kako je to specificirano u točki I. izreke. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu. U točki III. izreke naloženo je tuženoj da tužitelju isplati na ime troškova postupka iznos od 5.625,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude, njene točke I. i III. izreke, žalbu je izjavila tužena i to iz svih žalbenih razloga. Ističe kao i tijekom postupka, prigovor promašene pasivne legitimacije i nedopuštenosti tužbe u smislu odredbe čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Ukazuje da je u spisu dostavila zapisnik Povjerenstva za utvrđivanje ustrojbenih mjesta i izradu kataloga industrijskih certifikata na ustrojbenim mjestima u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske od 11. studenog 2020. iz kojeg je vidljivo da još uvijek nije okončan postupak po prigovoru tužitelja na zaključak Povjerenstva za utvrđivanje ustrojbenih mjesta i izradu Kataloga industrijskih certifikata Klasa: 120-01/20-01/1, Ur.broj:3522-0401-20-82 od 6. veljače 2020. odnosno pred nadležnim tijelom da još nije odlučeno o postojanju ili nepostojanju prava imenovanog na dodatak za deficitarna zvanja i struke. Osim toga da na temelju toč. 3. Odluke potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra obrane o osnivanju Povjerenstva za utvrđivanje ustrojbenih mjesta i izradu Kataloga industrijskih certifikata za rad na ustrojbenim mjestima u MOPGI-u i OS RH (Klasa: 023-03/17-03/1, Ur.broj: 512-01-17-446 od 23. svibnja 2017.) radi utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za ostvarivanje prava na dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke (C8), rad Povjerenstva nije vezan uz izradu knjiga ustroja postrojbi OSRH, kao ni za izradu opisa radnih mjesta, već je zadaća Povjerenstva da na temelju prethodno izrađenih opisa radnih mjesta, utvrdi kojim radnim mjestima pripada dodatak za deficitarna zvanja i struke C8, te da odredi područje i razinu industrijskog certifikata za svako prethodno utvrđeno radno mjesto. Navodi kako u konkretnom slučaju, radno mjesto na koje je bio ili je još uvijek raspoređen bojnik FĆ, (a tužitelj je u ovom predmetu ĐĆ), a za koje se traži dodatak za deficitarna zvanja i struke, nije prošlo proceduru sukladno točki III. Odluke ministra obrane, odnosno Povjerenstvo nije utvrdilo dodatak C8 za isto, već je podatak da konkretnom radnom mjestu pripada dodatak upisan pri izradi knjige ustroja. Potvrda o tečaju na koju se tužitelj poziva i dostavlja u spis da nije industrijski certifikat te da temeljem te potvrde nije moguće ostvariti pravo na dodatak C8-40%. Žalbeni je prijedlog da se žalba usvoji, a pobijana presuda ukine u točki I. i III. izreke, a predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Podredno predlaže preinačenje pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovan te da se naloži tužitelju da mu naknadi parnični trošak uključujući trošak ove žalbe u iznosu od 500,00 eura.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno čl. 359. st.1. ZPP-a.

4. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu u kojem ističe da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan te da je iz priloženih dokaza u spisu sud prvog stupnja pravilno utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim. Predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje presude suda prvog stupnja. Potražuje trošak datog odgovora na žalbu u iznosu od 500,00 eura.

5. Žalba tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane nije osnovana.

6. Prije svega neosnovano žaliteljica prigovara pasivnoj legitimaciji i nedopuštenosti tužbe.

6.1. Tužitelj je u tužbi najprije označio kao pasivno legitimiranu osobu Ministarstvo obrane koja, kao što se u žalbi ističe, nema stranačku sposobnost, pa bi sud, da tužitelj prethodno nije sam uredio tužbu, po službenoj dužnosti pozvao tužitelja sukladno odredbi čl. 83. st.1. ZPP-a da tužbu u tom dijelu ispravi. Kako je tužitelj ispravio tužbu na način da je pravilno kao tuženu naznačio Republiku Hrvatsku, Ministarstvo obrane to nije bilo procesnih razloga da se ne nastavi s ovim postupkom.

7. Preduvjet za podnošenje ove tužbe protiv Republike Hrvatske je podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu (čl. 186.a ZPP-a), a što je tužitelj učinio. To što je i u tom zahtjevu naznačio da istog podnosi protiv Ministarstva obrane, nije razlog za odbacivanje tužbe jer je relevantno da je tužitelj zahtjev uputio nadležnom državnom odvjetništvo koji po zakonu zastupa Republiku Hrvatsku.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka za plaću za deficitarna zvanja i struke u iznosu od 40% (tzv. C8) za razdoblje od prosinca 2019. do veljače 2025.

9. Tužena Republika Hrvatska osporava njegovo pravo na taj dodatak na plaću jer smatra da je isti preuranjen obzirom da je tužitelj podnio prigovor na zaključak Povjerenstva za utvrđivanje ustrojbenih mjesta i izradu Kataloga industrijskih certifikata, Klasa: 120-01/20-01/1, Ur.broj: 3522-0401-20-82 od 6. veljače 2020., da pred nadležnim tijelom još nije odlučeno o postojanju ili nepostojanju prava tužitelja na dodatak za deficitarna zvanja i struke, da to Povjerenstvo nije utvrdilo da li za tužiteljevo radno mjesto pripada traženi dodatak i nije odredio područje i razinu industrijskog certifikata za svako prethodno radno mjesto te da je za sada Povjerenstvo u svom zapisniku od 27. listopada 2023. u odnosu na tužitelja utvrdilo da je isti položio "Internal Auditor ISO/LEC 27001:2013 CURSSE/Seminar za Interne Auditore ISO/LEC 27001:2013" i da se ne radi o industrijskom certifikatu već tečaju.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st.2. ZPP-a, utvrđeno je da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio one bitne povrede na koje žalitelj ukazuje a ni one na koje se pazi po službenoj dužnosti. U obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje koje se temelji na utvrđenim činjenicama iz provedenih dokaza po zakonito provedenom dokaznom postupku. Presuda je razumljiva, nema proturječnosti i može se ispitati.

11. Nije sporno među strankama da je:

- tužitelj raspoređen na dužnost časnika za KIS (komunikacijsko informacijski sustav) Odsjek za informacijske sustave, ustrojbeno mjesto – A6 Odjela za KIS, Zapovjedništvo Hrvatskog ratnog zrakoplovstva;

- da mu za utuženo razdoblje nije isplaćen predmetni dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke, C8-40%;

- da mu je Povjerenstvo za utvrđivanje ustrojbenih mjesta i izradu Kataloga industrijskih certifikata (dalje: Povjerenstva) na ustrojbenim mjestima u Ministarstvu obrane i oružanim snagama Republike Hrvatske, svojim zapisnicima od 27. listopada 2023. i 18. siječnja 2024. odbilo zahtjev za ostvarivanje prava na dodatak za deficitarna zvanja i struke C8-40% jer da ne posjeduje industrijski certifikat već potvrdu o završenom tečaju-Internal Auditor ISO/IEC 27001:2013 COURSSE/Seminar za Interne Đ ISO/IEC 27001:2013

- te da je tužitelj polazio i završio seminar "Information Security management system, Internal Auditor troingcours" te je stekao certifikat "Internal Auditor ISO/IEC 27001:2013".

12. Sporno je da li tužitelj ispunjava uvjete za ostvarenje prava na dodatak za plaću za deficitarna zvanja i struke u iznosu od 40% tzv. C8 dodatak, a time da li u utuženom razdoblju ima pravo na traženu isplatu.

13. Odredbom članka 17. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19 i 87/19 – dalje: Pravilnik) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi raspoređenoj na ustrojbeno mjesto za obavljanje poslova admistriranja, projektiranja, programiranja, testiranja i implementacije te nadzora i upravljanja računalnih i mrežnih informacijskih sustava, a koja ima odgovarajući industrijski certifikat (CISCO, MICROSOFT, IBM, UNIX, LINUX, ISO 27000, ISACA, ITL i sl.) pripada dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke u iznosu od 40%.

14. Odredbom čl. 18.a Pravilnika propisano je da se dodaci na plaću za djelatne vojne osobe iz ovog Pravilnika utvrđuju za ustrojbena mjesta u knjigama ustroja oružanih snaga (st.1.). Prema st.2. te odredbe dodaci na plaću određuju se odlukom o rasporedu za ustrojbena mjesta na koja se raspoređuju djelatne vojne osobe odgovarajuće vojno stručne specijalnosti.

15. Imajući u vidu da je tužitelj zaposlen u Odsjeku za komunikacijske sustave odjela A6 za KIS, koji je nadležan za područja zemaljskih komunikacijskih sustava i zrakoplovnih radiokomunikacijskih sustava u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu (dalje: HRZ), a namijenjen je za planiranje, projektiranje, implementiranje upravljanje i nadzor komunikacijskim potencijalima, resursima i sustavima u potpori zadaća HRZ te provodi i druge zadatke i ima određene kvalifikacije što je sve naznačeno u opisu njegova radnog mjesta (list 26 i 27 spisa) to proizlazi da je ispunjen prvo navedeni uvjet iz čl. 17. Pravilnika.

16. Drugi uvjet, za kojeg tužena smatra da tužitelj ne posjeduje, odnosi se na odgovarajući certifikat po završnoj specijalističkoj edukaciji za "Internal Auditore ISO/IEC 27001:2013" (list 55 spisa) kojeg tužitelj ima.

16.1. Da se radi o odgovarajućem industrijskom certifikatu koji je prema čl. 17. Pravilnika potreban djelatnoj vojnoj osobi kako bi ona ostvarila pravo na dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke u iznosu od 40%, proizlazi: iz samog certifikata kojeg je izdalo odgovarajuće tijelo nakon što je tužitelj položio tečaj; iz Zapisnika Povjerenstva za utvrđivanje ustrojbenih mjesta i izradu Kataloga industrijskih certifikata na ustrojbenim mjestima u MO i OSRH od 11. studenog 2020. (list 13 i 14 spisa) u kojem se Povjerenstvo očitovalo na prigovor tužitelja (i drugih vojnih osoba) i u kojem je navedeno da je u zaključku Povjerenstva od 9. lipnja 2020. dana preporuka za ostvarenje prava na dodatak odnosno preporučena je certifikacija na višoj razini tečaja "LEAD Auditor ISO/IEC 27001; da iz iskaza tužitelja i svjedoka TĆ proizlazi da se radi o odgovarajućem certifikatu potrebnim za ostvarenje prava na dodatak C8; da tuženik nije dokazao da bi predmetni certifikat bio neodgovarajući odnosno nije dokazao kakav je to certifikat tužitelj trebao posjedovati da bi ostvario traženi dodatak na plaću; da se i u Opisu radnog mjesta tužitelja može utvrditi da on obavlja poslove koji su opisani u čl. 17. Pravilnika i da se za njegovo radno mjesto traži kompetencije u planiranju, dizajnu, uspostavama u nadzoru i upravljanju IT Sustavu i uslugama (Industrijski certifikat ISO 2700, ISACA, Cisco, Microsoft, IBM, Umix, Linux i sl.).

17. Tužitelj s pravom ukazuje da ispunjava zadaće iz opisa njegovog radnog mjesta, kvalifikacije kako one obvezatne tako i poželjne te da je ispunio sve uvjete iz opisa poslova časnika za sigurnost informacijskog sustava.

18. Prema dopisu glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske, Središnjica za upravljanje osobljem od 28. rujna 2020. i izvatka iz ustroja HRZ proizlazi da je tužitelj raspoređen na ustrojbena mjesta A6 Odjel za KIS, Odsjeka za komunikacijske sustave

– časnik za KIS počev od 1. studenog 2019. što znači da mu temeljem tog rasporeda i industrijskog certifikata, sukladno čl. 17. Pravilnika pripada predmetni dodatak.

19. Ovaj sud prihvaća stav suda prvog stupnja da Povjerenstvo ne može delegirati navedene odredbe Pravilnika odnosno ne može odlučiti da tužitelj koji ispunjava sve uvjete iz čl. 17. Pravilnika ne može ostvariti pravo na dodatak.

20. Prema priloženoj Odluci o osnivanju povjerenstva (list 36 spisa) jedna od njegovih zadaća je utvrđivanje ustrojbenih mjesta na kojima se može ostvarivati pravo na dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke u skladu s čl. 17. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Međutim kako je prema ustrojbenom mjestu na koji je tužitelj raspoređen predviđeno da on može ostvarivati pravo na dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke, to on prema Pravilniku ima pravo na dodatak na plaću od 40%.

21. Visina tužbenog zahtjeva odgovara izračunu kojeg je dostavila tužena i koji se žalbom ne osporava.

22. Slijedom navedenog o žalbi je odlučeno temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a.

23. Tužena nije uspjela sa svojim pravnim lijekom pa je njen zahtjev za naknadu troškova ovog žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP-a).

23.1. Tužitelj je odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova datog odgovora na žalbu jer je taj podnesak ocjenjen kao nepotreban za odlučivanje o žalbi tužene (čl. 166. st.1. u vezi s čl. 155. st.1. ZPP-a).

U Puli 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić