REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-895/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MEĐIMURJE-PLIN d.o.o. Čakovec, Obrtnička 4, OIB 29035933600, zastupan po direktoru ĆB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika TE-PRO d.o.o. Vrhovljan, Gospodarska 7, OIB 40561134564, zastupan po punomoćniku Saši Kačer odvjetniku iz Čakovca, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Povrv-38/2022-36 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Usvajanjem žalbe tuženika TE-PRO d.o.o. Vrhovljan ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Povrv-38/2022-36 od 17. ožujka 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odlučit će sud prvog stupnja konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

"I. Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marodi Ivana iz Čakovca, posl. broj Ovrv-1578/2022 od 19.05.2022. godine u cijelosti se održava na snazi, te se nalaže tuženiku da tužitelju namiri novčanu tražbinu i to:

- dug za potrošnju plina u iznosu 12.282,50 EUR (92.542,52 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 78/15.), koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od dana koji slijedi danu dospijeća pa do tužiteljevog namirenja, kako slijedi:

- na iznos od 4.513,97 EUR (34.010,48 kn) od 22.03.2022. godine pa do dana plaćanja,

- na iznos od 1.217,82 EUR (9.175,64 kn) od 22.03.2022. godine pa do dana plaćanja,

- na iznos od 3.412,49 EUR (25.711,41 kn) od 22.03.2022. godine pa do dana plaćanja,

- na iznos od 3.138,22 EUR (23.644,99 kn) od 22.03.2022. godine pa do dana plaćanja

- troškove ovršnog postupka u iznosu od 76,37 EUR (575,43 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 78/15.), koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do tužiteljeva namirenja.

II. Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zvonarek Mirjane iz Čakovca, posl. broj Ovrv-1179/2022 od 14.04.2022. godine djelomično se održava na snazi, te se nalaže tuženiku da tužitelju namiri novčanu tražbinu i to:

- dug za potrošnju plina u iznosu 14.126,21 EUR (106.433,90 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 78/15.), koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od dana koji slijedi danu dospijeća pa do tužiteljevog namirenja, kako slijedi:

- na iznos od 892,44 EUR (6.724,10 kn) od 22.02.2022. godine pa do dana plaćanja,(dio)

- na iznos od 2.517,15 EUR (18.965,44 kn) od 22.02.2022. godine pa do dana plaćanja,

- na iznos od 4.824,22 EUR (36.348,08 kn) od 22.02.2022. godine pa do dana plaćanja,

- na iznos od 5.892,40 EUR (44.396,28 kn) od 22.02.2022. godine pa do dana plaćanja.

- troškove ovršnog postupka u iznosu od 150,16 EUR (1.131,41 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 78/15.), koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do tužiteljeva namirenja,

- troškove parničnog postupka u iznosu od 860,54 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 78/15.), koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima

izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, od dana donošenja Presude pa do dana plaćanja,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Odbija se tuženikov prigovor prijeboja kao neosnovan.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga. Prvenstveno ukazuje na apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Ukazuje i da je sud prvog stupnja nakon zaključenja prethodnog postupka proveo financijsko vještačenje iako to tužitelj nije tražio, a niti je mogao tražiti obzirom da takav prijedlog nije iznio prije zaključenja prethodnog postupka. Prijedlog za dopunu nalaza i mišljenja vještaka nije ni tužitelj predložio. Pobijanu presudu smatra nezakonitom jer njeno obrazloženje ne sadrži razloge za odbijanje prigovora radi prijeboja. Sud prvog stupnja je propustio utvrditi odlučne činjenice a one koje je utvrdio su pogrešno utvrđene. Tako je pogrešno ocijenio Anekse Ugovora o opskrbi plinom broj: 481846-2018/1 od 30. studenog 2021. (dalje: II. Aneks) i njegovo važenje, a time pogrešno odlučio o njegovom prigovoru prijeboja, odnosno o tužbenom zahtjevu tužitelja. Smatra da je sud prvog stupnja propustio utvrditi cijenu prirodnog plina za cijelo sporno vremensko razdoblje od 1. prosinca 2021. do 28. veljače 2022., da je trebao primijeniti odredbe I. Aneksa (cijena prirodnog plina od 0,3752 kn/kWh) i to do isteka roka od 30 dana od dana primitka II. Aneksa od strane tuženika, dakle do 2. veljače 2022., a nakon isteka roka od 30 dana, odnosno od 3. veljače 2022. odredbe II. Aneksa (cijena prirodnog plina od 0,5760 kn/kWh). Ističe da je 3. veljače 2022. platio nesporne dijelove za prosinac 2021. zajedno sa troškom obračunskog mjernog mjesta i trošarinu za taj mjesec, ukupno 92.999,15 kuna i to prema prodajnoj cijeni plina od 0,3752 kn/kWh prema Aneksu od 31. kolovoza 2021. Kako bi raskinuo predmetni Ugovor o opskrbi plinom s tužiteljem, po zahtjevu kojeg je tužitelj primio 11. veljače 2022., na taj dan izvršio je uplatu ostatka iznosa za prosinac 2021. u iznosu od 135.167,46 kuna (a kojeg smatra spornim). Tom uplatom nije se odrekao prava na potraživanje preplaćenog a o čemu je obavijestio tužitelja dopisom od 10. veljače 2022. Dodaje još da je tužitelj dopisom od 15. veljače 2022. (list 54 spisa) obavijestio da će za prosinac 2021. umanjiti predmetne račune prema zaključenom II. Aneksa, a što je potvrdio i u dopisu od 4. travnja 2022. (list 82 spisa). Osim toga tužitelj je u podnesku od 5. svibnja 2023. istakao da kriterij koji je u ovom predmetu potrebno primijeniti kao nesporan obračun potrošnje za prosinac 2021., siječanj i veljaču 2022. je prema cijeni iz II. Aneksa ugovora te da je cijelo sporno razdoblje tuženik dužan podmiriti iznos od 112.942,97 kuna. Tvrdi da je tužitelju preplatio temeljem Ugovora i I. Aneksa po računu broj 401-143009-9 od 7. siječnja 2022. za razliku obračunate cijene i cijene iz I. Aneksa iznos od 39.338,48 kn, po računu broj 401-143010-2 od 7. siječnja 2022. za razliku obračunate cijene i cijene iz I. Aneksa iznos od 33.560,37 kn, po računu broj 401-143011-0 od 7. siječnja 2022. za razliku obračunate cijene i cijene iz I. Aneksa, iznos od 26.015,98 kn, po računu broj 401-143012-9 od 7. siječnja 2022. za razliku obračunate cijene i cijene iz I. Aneksa iznos od 36.252,63 kn, odnosno sveukupno iznos od 135.167,46 kuna te je u podnesku od 8. prosinca 2022. dao Izjavu o prijeboju u smislu odredbi čl. 196. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO). Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno da se utvrdi postojanje njegovog potraživanja prema tužitelju kao pretpostavke za nastanak učinka prijeboja međusobnih potraživanja. Podredno predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje i troškove ovog žalbenog dijela postupka.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. ZPP-a.

4. Na žalbu nije odgovreno.

5. Žalba tuženika TE-PRO d.o.o. Vrhovljan je osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade isporučenog plina koju mu tuženik nije podmirio i to za siječanj 2022. u iznosu od 14.126,21 eur i za veljaču 2022. u iznosu od 12.282,50 eura.

7. Tuženik je učinio spornim visinu tužiteljeva zahtjeva jer smatra da je tužitelj pogrešnom primjenom Aneksa Ugovora o opskrbi plinom obračunao tu potrošnju, da je zbog takvog pogrešnog obračuna tuženik za prosinac 2021. uplatio 228.166,61 kunu i da je time izvršio preplatu od 17.939,80 eura, koji iznos stavlja u prijeboj prema odredbi čl. 196. ZOO-a.

8. Sud prvog stupnja usvojio je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja dok je kao neosnovan odbio tuženikov prigovor prijeboja s obrazloženjem u bitnome da su stranke bile u ugovornom odnosu, da je tužitelj uredno pružao tuženiku uslugu opskrbe plinom, da je tužitelj dostavio tuženiku Anekse Ugovora o opskrbi plinom kojim je definirana cijena isporučenog plina za utuženo razdoblje, da se vještak Jadranka Dejanović u svom nalazu i mišljenju očitovala o visini tužbenog zahtjeva odnosno o tome da li je tužitelj u spornom razdoblju pravilno obračunao cijenu potrošnje plina koju je tuženik u obvezi podmiriti te da tuženik nije podmirio predmetnu obvezu prema tužitelju.

9. Među strankama nije sporno da su Ugovor o opskrbi plinom one sklopile 11. lipnja 2018., da je tužitelj donio tri Aneksa Ugovora o opskrbi plinom i to I. Aneks ugovora od 31. kolovoza 2021. prema kojem na dan njegova sklapanja cijena prirodnog plina iznosi 0,3752 kn/kWh uvećana za PDV i trošarinu i koji se primjenjuju za razdoblje od 1. listopada 2021. do 30. rujna 2022.; II. Aneks Ugovora od 30. studenog 2021. prema kojem na dan njegova sklapanja cijena prirodnog plina iznosi 0,5760 kn/kWh uvećana za PDV i trošarinu i koji se primjenjuje za razdoblje od 1. prosinca 2021. do 30. rujna 2022. te III. Aneks Ugovora od 28. siječnja 2022. prema kojem na dan njegova sklapanja cijena prirodnog plina iznosi 0,8585 kn/kWh uvećan za PDV i trošarinu i koji se primjenjuje za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 30. rujna 2022.; da je tuženik potpisao I. i II. Aneks Ugovora; da je prije raskida Ugovora o opskrbi plinom isplatio tužitelju (3. i 11. veljače 2022.) za prosinac 2022., po ispostavljenom računu traženi iznos od 228.166,61 kunu (30.282,91 eur) koji je obračunat po tuženikovom Cjeniku kao i zatražene kamate u iznosu od 549,65 kuna.

10. Sporno je da li je tužitelj na pravilan način obračunao potrošnju plina za prosinac 2021. te siječanj i veljaču 2022., za četiri brojila koji je tuženik kao krajnji korisnik dužan platiti.

11. Iako tužitelj potražuje naknadu samo za siječanj i veljaču 2022., sporno je, zbog istaknutog prigovora prijeboja, da li je tužitelj na pravilan način obračunao tuženiku potrošnju plina i za prosinac 2021. koju je tuženik platio te da li je takvim plaćanjem on izvršio preplatu koju ima pravo potraživati od tuženika i koju sada stavlja u prijeboj sa tražbinom tužitelja.

12. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi primjenom odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a po službenoj dužnosti, ovaj sud je ocijenio da je zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno te da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama a time ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

13. Prije svega valja se očitovati o žalbenom prigovoru da je prvostupanjski sud nakon zaključenja prethodnog postupka i provođenja financijskog vještačenja protivno odredbama Zakona o parničnom postupku odlučio da je ročište za glavnu raspravu pripremno ročište te da je sam odlučio provesti dopunu vještačenja.

14. Nije sporno da je sud prvog stupnja nakon zaključenja prethodnog postupka proveo po tuženiku predloženi dokaz knjigovodstvenim vještačenjem te da je glavna rasprava 15. veljače 2024. nastavljena pred sudom ali u izmijenjenom sastavu, da je tada novi uređujući sudac odlučio ponovno provesti dokaz dopunom nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještačenja po vještaku koji je već u tom predmetu dostavio svoj nalaz i mišljenje te da je sud svoju odluku temeljio na svim nalazima i mišljenjima (pisanim i usmenim) koji prileže spisu.

15. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud nije na taj način nezakonito postupio jer prema odredbi čl. 315. st.3. ZPP-a ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu, glavna rasprava mora početi iznova, ali sudac pojedinac, odnosno vijeće može, nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza, odnosno preslušaju tonske snimke.

15.1. To znači da je novi sudac pojedinac mogao odlučiti da se vještak ponovno očituje o svim relevantnim pitanjima za ovaj spor pa tako i da se očituje da li je tuženik preplatio iznose za koje ga se tereti u utuženom razdoblju odnosno da li je osnovan njegov prigovor radi prebijanja.

15.2. Takvim vještačenjem vještak je ujedno trebao obračunati cijenu potrošnje plina koja tereti tuženika za prosinac 2021. te siječanj i veljaču 2022., imajući u vidu jediničnu cijenu prema Cjeniku, I. Aneksu i II. Aneksu. Znači vještak je svakako bio u obvezi očitovati se o zahtjevima obje stranke neovisno o tome tko je predložio provođenje dokaza knjigovodstvenim financijskim vještačenjem.

16. Stoga tuženik nije u pravu kada smatra da je sud prvog stupnja zbog izmijene sastava proveo dokaz po prijedlogu tužitelja kojeg je on predložio nakon zaključenja prethodnog postupka.

17. Ocjena je ovoga suda da tuženik nije u pravu kada ukazuje da se nova cijena plina ima primijeniti po isteku roka od 30 dana od dana obavijesti o promjeni uvjeta Ugovora o opskrbi plinom, a sve obzirom na odredbu čl. 6. Općih uvjeta opskrbe plinom ("Narodne novine" broj: 50/2018., 88/2019., 39/2020. i 100/2021. – dalje: Općih uvjeta).

18. Tom odredbom propisano je da o svakoj promjeni uvjeta ugovora o opskrbi plinom, osim u slučaju promjene dijela cijene koji se regulira, opskrbljivač je dužan obavijestiti krajnje kupce najkasnije u roku od 30 dana prije početka njihove primjene (st. 1). Obavijest iz stavka 1. ovoga članka opskrbljivač plinom dužan je dostaviti krajnjem kupcu pisanim putem, uz račun za prethodno razdoblje potrošnje i/ili elektroničkim putem (st. 2). U obavijesti iz stavka 1. ovoga članka opskrbljivač plinom dužan je, u slučaju da su novi uvjeti nepovoljniji od uvjeta pod kojima je ugovor sklopljen, upoznati krajnjeg kupca o njegovom pravu na jednostrani prijevremeni raskid ugovora o opskrbi plinom bez plaćanja naknade ili bilo kakvih drugih troškova, u roku od 14 dana od dana zaprimanja obavijesti (st. 3). Nepovoljni uvjeti iz stavka 3. ovog članka podrazumijevaju povećanje cijene, osim u slučaju da je cijena utvrđena izračunom prema elementima propisanim ugovorom, kao i druge odredbe ugovora na koje opskrbljivač plinom može utjecati, odnosno na dio koji nije reguliran energetskim i drugim propisima (st. 4).

19. Po ocjeni ovog suda ta odredba propisuje tuženikovu obvezu da o svakoj promjeni uvjeta Ugovora o opskrbi plinom, osim u slučaju promjene dijela cijene, obavijesti krajnjeg kupca najkasnije u roku od 30 dana prije početka njegove primjene. To ne znači da se nova Tarifa ima primjenjivati po isteku navedenog roka od 30 dana.

20. U ovom konkretnom slučaju nije bez značaja da je tuženik potpisao oba Aneksa ugovora (I. Aneks i II. Aneks).

21. Prvi Aneks Ugovora tuženik je donio 31. kolovoza 2021. i u njemu je naveo da se on primjenjuje od 1. listopada 2021. dok je II. Aneks Ugovora tuženik donio 30. studenog 2021. i u njemu je naveo da se ima primijeniti od 1. prosinca 2021.

22. Među strankama nije sporno da je tužitelj II. Aneks potpisao u siječnju 2022.

23. Tuženik tvrdi da je stoga cijena plina za prosinac 2021. tužitelju obračunao po Cjeniku i iznosi 0,9276 kn/kWh ( po toj cijeni je tužitelj izdao račun kojeg je tuženik platio u veljači 2022.), a ne po cijeni koja prema II. Aneksa iznosi 0,5760 kn/kWh.

24. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja ocijenio da je takav tuženikov obračun pravilan, a time da tužitelj nije ništa preplatio, iako sud nije dao za to valjano obrazloženje, a time nije obrazložio zbog čega prigovor prijeboja smatra neosnovanim. Pogotovo iz razloga što je tuženik u svojim dopisima koji prileže spisu na listu 54 i 82 spisa, kao i u podnesku od 5. svibnja 2023. naveo da je potrebno primijeniti onu cijenu po II. Aneksu Ugovora.

25. Iz II. Aneksa Ugovora ne proizlazi da je tuženik tužitelju dao rok u kojem on mora vratiti taj potpisani Aneks, a niti posljedice ako ga u tom nekom roku ne potpiše i vrati. Stoga je upitno da li se može smatrati da tužitelj kao dugogodišnji korisnik tuženikovih usluga, ako nije odmah dostavio potpisani II. Aneks, treba platiti cijenu plina po tuženikovom Cjeniku, pogotovo kada se ima još u vidu da je taj Aneks tuženik donio 30. studenog 2021. i kada je odredio njegovu primjenu od 1. prosinca 2021. Tužitelju je najvjerojatnije taj II. Aneks Ugovora poslan nakon početka njegove primjene. Zbog takvog nesavjesnog postupanja upitno je da li je tuženik mogao tužitelju za prosinac 2021. obračunati cijenu plina po cijeni većoj od 0,5760 kn/kWh.

26. Zbog navedenog razloga ovaj sud je ocijenio da je usvajanjem žalbe, a primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

27. U nastavku postupka potrebno je ponovno raspraviti sve sporne činjenice, utvrditi da li je osnovan prigovor prijeboja, a time i tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno da li je tuženik preplatio račun za prosinac 2021., da li sa tom preplatom tuženik ima pravo pobijati tražbinu tužitelja, te nakon toga donijeti novu odgovarajuću odluku, time da je za svoja utvrđenja sud dužan dati valjano obrazloženje kako presuda ne bi imala nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Za slučaj utvrđenja prigovora o prijeboju osnovanim sud treba imati u vidu pravilan način vršenja tog prijeboja.

28. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st.3. ZPP-a.

U Puli 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić