REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-146/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužiteljice KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici [naziv], odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-877/2022-28 od 12. kolovoza 2025., 2. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika te se preinačuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-877/2022-28 od 12. kolovoza 2025., na način da se prihvaća tuženikov prigovor protiv rješenja o plaćanju pristojbe Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-877/2022-26 od 16. rujna 2024. te se to rješenje ukida u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti sudske pristojbe na tužbu, odgovor na tužbu i presudu u daljnjem neplaćenom iznosu od ukupno 33,17 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tuženika protiv rješenja poslovni broj Pr-877/2022-26 od 16. rujna 2024. za plaćanje sudske pristojbe u ukupnom iznosu 119,44 eura, odnosno u preostalom neplaćenom iznosu od 33,17 eura kao neosnovan.

2. Protiv rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje na odredbu čl. 4. t. 2., čl. 7. i čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama, na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i predstavnika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. studenog 2022. broj Su IV-87/2022-5 te sudsku praksu. Predlaže preinaku rješenja, podredno ukinuti isto i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je, nakon što je donesena pravomoćna presuda kojom je usvojen zahtjev tužiteljice u radnom sporu radi isplate razlike manje isplaćenih plaća u bruto iznosu 3.561,92 kn (472,75 eura; fiksni tečaj konverzije 1 euro= 7,53450 kuna), rješenjem poslovni broj Pr-877/2022-26 od 16. rujna 2024. pozvan na platež pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 eura, odgovor na tužbu u iznosu 13,27 eura, prvostupanjsku presudu u iznosu 26,54 eura i žalbu protiv presude u iznosu 53,09 eura.

5. Tuženik je podneskom, podredno prigovorom od 20. rujan 2024. izvijestio sud da je iskoristio privilegij iz čl. 7. st. 3. u vezi sa čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama te izvršio uplatu u iznosu 86,37 eura, odnosno platio polovicu iznosa pristojbe na tužbu, odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu te pristojbu na žalbu u cijelosti.

6. Pobijanim rješenjem odbijen je taj prigovor tuženika kao neosnovan s obrazloženjem da prema odredbi čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018 i 51/2023 dalje: ZSP) tužba i odgovor na tužbu nisu odluke suda već podnesci stranaka, da se ta odredba ne odnosi niti na rješenje o platežu sudske pristojbe već na ranije donesene odluke; da je presuda poslovni broj Pr-877/2022-16 od 23. prosinca 2022. tuženiku dostavljena u elektroničkom obliku 23. prosinca 2022., da tuženik pristojbu na istu u polovici dijela nije platio u roku tri dana od kada mu je dostavljena presuda; a slijedom čega zaključuje da se isti neosnovano poziva na odredbu čl. 7. st. 3. ZSP. Također da se zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. studenog 2022. Su IV-87/2022-5 tiče samo roka i početka tijeka roka za plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu.

7. Sporno je, prema žalbenim navodima, je li tuženik kao poslodavac u radnom sporu zato što je tužiteljica kao zaposlenik oslobođena obveze plaćanja pristojbi i uspjela je u sporu, dužan platiti pristojbe na koje je pozvan rješenjem suda od 16. rujna 2024. .

8. Ispitavši prvostupanjsko rješenje o prigovoru u granicama razloga određeno navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/1991.,91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) ovaj je drugostupanjski sud ocijenio kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tuženikov prigovor kao neosnovan.

9. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ali je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

10. Iz predmeta proizlazi činjenica da je tuženik 20. rujna 2024., u roku od tri dana od primitka rješenja o pristojbi (koje je primio 18. rujna 2024.), dostavio sudu podnesak i uz njega dokaz o uplati pristojbe u iznosu od 86,27 eura smatrajući da je time u cijelosti ispunio svoju obvezu iskoristivši privilegij iz čl. 7. st. 3. ZSP plaćanjem pristojbe za tužbu, odgovor na tužbu i presudu u visini polovice pristojbe (te u cijelosti pristojbu na žalbu protiv presude), pa je predložio da prvostupanjski sud to uzme u obzir prihvaćanjem da je plaćanjem iznosa od 86,27 eura u cijelosti ispunio obvezu plaćanja pristojbe iz rješenja o pristojbi od 16. rujna 2024.

11. Prvostupanjski sud pogrešno smatra da tuženik nije u cijelosti platio dužnu pristojbu iz rješenja o plaćanju pristojbe od 16. rujna 2024. jer je tuženik plaćanjem polovice pristojbe za tužbu, odgovor na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 33,18 eura (od ukupno 66,35 eura) u roku od tri dana od primitka rješenja o pristojbi ispunio u cijelosti svoju obvezu plaćanja tih pristojbi, a plaćanjem dodatnog iznosa od 53,09 eura (ukupno je platio 86,27 eura) u cijelosti ispunio i obvezu plaćanja punog iznosa pristojbe za žalbu.

12. Tuženik nije izvorni obveznik plaćanja pristojbe za tužbu i presudu koju je dužan platiti samo zato što je tužiteljica oslobođena, a uspjela je u sporu (što postaje jasno tek nakon pravomoćnog završetka parnice), dok se pristojba za odgovor na tužbu također plaća nakon pravomoćnog dovršetka postupka razmjerno uspjehu u sporu (članci 3., 4 i 13. ZSP).

13. U vezi s tim je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. studenog 2022. broj: Su-IV-87/2002-6 donesen zaključak da poslodavac kao tuženik u sporu u kojem je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi (radnik) i u kojemu uspije u sporu ima pravo koristiti privilegij iz čl. 7. st. 3. u vezi s čl. 13. ZSP s time da rok od tri dana za plaćanje pristojbe počinje teći od dana kada ga je sud pozvao na plaćanje pristojbe.

14. Kako je u ovom slučaju sud pozvao tuženika na plaćanje pristojbe za tužbu, odgovor na tužbu i presudu rješenjem od 16. rujna 2024. koje je tuženik primio 18. rujna 2024. te 20. rujna 2024. platio pristojbu u visini od 33,18 eura, koja predstavlja polovicu propisanog iznosa pristojbe (koja u ovom slučaju iznosi 66,35 eura), proizlazi da je tuženik ispunio svoju obvezu plaćanja pristojbe za tužbu, odgovor na tužbu i presudu, a plaćanjem dodatnog iznosa od 53,09 eura (ukupno 86,27 eura) i propisani iznos pristojbe na žalbu, čime je u cijelosti ispunio obvezu plaćanja pristojbe, pa je u rješenje valjalo preinačiti kao u izreci.

15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP u vezi s čl. 373. t. 3., čl. 381. i čl. 433. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli - Pola 2. listopada 2025.

Sutkinja

Alenka Paus