Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-257/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužitelja TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, Bužanova 6d, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr- 671/2017-28 od 3. prosinca 2020., 2. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-671/2017-28 od 3. prosinca 2020.

II Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje o parničnom trošku sadržano u izreci narečene presude, na način da se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.125,00 kn/812,93 eura (osamstodvanaesteuradevedesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. prosinca 2020. do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 862,62 kn/114,49 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 119,97 kn od 16. travnja 2013. do isplate, na iznos od 405,19 kn od 16. srpnja 2013. do isplate te na iznos od 337,46 kn od 16. lipnja 2014. do isplate i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 12.296,88 kn/1.632,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 3. prosinca 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv presude je žalbu podnio tužitelj, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), dok je tuženik podnio žalbu protiv rješenja o parničnom trošku sadržanog u istoj presudi, pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Tužitelj u žalbi navodi da potražuje isplatu dodataka na plaću za sate ostvarene radom na terenu u razdoblju od 23. studenog 2011. do 1. lipnja 2014., da je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka koji da nije uzeo u obračun sate prekovremenog rada u utuženom razdoblju te je umanjio prekovremeni rad za sate rada za koje je tužitelj koristio slobodne dane. Navodi da je sud odbio prijedlog da se razlika plaće izračuna u odnosu na prekovremene sate rada iskazane u dnevnim evidencijama te ističe da je dozvoljeno i na drugi način, ne samo ispravama, dokazivati radno vrijeme ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidenciju radnog vremena. Ističe da je tražio pribavljanje ručno vođene evidencije logističkog dočasnika s točnom satnicom rada na terenu te zapovijedi o mjestu službe za sporne sate prekovremenog rada. Smatra da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, jer da je ocjena suda prvog stupnja glede radnog vremena na terenu proturječna.

4. Predlaže presudu suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

5. Tuženik u žalbi protiv odluke o parničnom trošku, ukazuje također na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni, da su nejasni i proturječni. Ukazuje da je trošak trebalo obračunati prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a pa kako se radi o sporu male vrijednosti, da tužitelju pripada pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak primjenom tbr. 7.8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 118/14, 107/15- dalje Tarifa), te iznos poreza na dodanu vrijednost(PDV) prema tbr. 42. Tarife, odnosno ukupno 625,00 kn. Također navodi da je sud prvog stupnja propustio uzeti u obzir da je tužitelj djelomično povukao tužbu pa da je stoga i tuženiku trebalo priznati trošak primjenom čl. 158. u vezi s čl. 163. ZPP-a.

6. Predlaže u pobijanom dijelu rješenje o parničnom trošku preinačiti u skladu sa žalbenim navodima te obvezati tužitelja na nadoknadu troška žalbenog postupka.

7. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava izložene navode tuženika te predlaže žalbu odbiti i priznati mu iznos nagrade odvjetnika za sastav tog podneska.

8. Žalba tužitelja protiv presude nije dopuštena, a žalba tuženika protiv odluke o parničnom trošku je osnovana.

9. Tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv presude, budući da je presudom u cijelosti prihvaćen njegov tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj je u tužbi koja je podnesena 20. srpnja 2017. primjenom čl. 186. b ZPP-a postavio tužbeni zahtjev za isplatu neodređenog iznosa bruto plaće za razdoblje od 23. studenog 2011. do 1. lipnja 2014., uz tvrdnju da je u tom razdoblju kao djelatna vojna osoba bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama te da mu tuženik nije platio dodatke na plaću za takav rad. U tužbi je prije svega zahtijevao da se naloži tuženiku dostava podataka o satima ostvarenim u prijepornom razdoblju te obračun razlike bruto plaće koju bi primio da su mu isplaćeni svi dodaci na plaću po narečenim osnovama. Sud prvog stupnja je proveo dokazni postupak prema dokaznim prijedlozima stranaka, između ostalog je provedeno knjigovodstveno vještačenje te je nakon primitka nalaza vještaka tužitelj dostavio podnesak 11. veljače 2020. iznoseći prigovore na nalaz, ali istovremeno postavljajući tužbeni zahtjev radi isplate bruto plaće u iznosu od 862,62 kn sa zateznim kamatama. Po prigovoru tužitelja je sud pozvao vještaka na dopunu nalaza te je na raspravi održanoj 4 .lipnja 2020. vještak izložio svoje očitovanje, a potom je 1. rujna 2020. dostavio i dopunski nalaz i mišljenje. Nakon dopune nalaza vještaka, tužitelj je dostavio podnesak 22. rujna 2020. kojim je ostao kod tužbenog zahtjeva za isplatu bruto iznosa od 862,62 kn, s tim što je u tom podnesku specificirao iznose na koje teče zakonska zatezna kamata. Treba navesti da je uz taj podnesak tužitelj dostavio i troškovnik sa specificiranim zahtjevom za nadoknadu troška, nakon čega je uslijedila glavna rasprava 15 . listopada 2020. na kojoj je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za dopunom vještačenja te je glavna rasprava zaključena.

10. Prema čl. 2. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. U nazočnom slučaju sud je odlučivao u granicama zahtjeva koje je tužitelj postavio u ovoj parnici, pa s obzirom na činjenicu da je sa konačnim tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti, proizlazi da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv presude, budući da ne postoji dio zahtjeva koji je odbijen.

11. Prema čl. 367. st. 1. ZPP-a nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će drugostupanjski sud rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud. Prema čl. 358. ZPP-a žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe(st. 3.). Kako je tužitelj uspio u cijelosti u sporu, on nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv presude pa je žalbu valjalo odbaciti primjenom čl. 367. st. 1. ZPP-a.

12. Glede žalbe tuženika na odluku o parničnom trošku, treba navesti da ovaj postupak ima dva stadija, prvi za odlučivanje o manifestacijskom zahtjevu i drugi, koji se odnosi na radnje koje su uslijedile nakon dostave isprava potrebnih za provođenje vještačenja. Tako tužitelju pripada pravo na nagradu odvjetnika za podnošenje zahtjeva za mirno rjšenje spora i podnošenja tužbe od po 100 bodova prema vrijednosti predmeta spora istaknutoj u tužbi, što s iznosom PDV-a daje zbroj od 2.500,00 kn, a za nastavni dio parnice iznos od 50 bodova(625,00 kuna) prema Tbr. 7. točka 8. i Tbr. 42. Tarife. U postupku je provedeno vještačenje koje je bilo nužno radi utvrđenja visine tražbine tužitelja pa osim troška zastupanja tužitelju pripada pravo i na trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, odnosno ukupan parnični trošak od 6.125,00 kn/812,93 eura.

13. Na žalbene navode tuženika o tome da je tužitelj djelomično povukao tužbu te da mu je trebalo priznati troškove primjenom čl. 158. ZPP-a, treba odgovoriti da je tužitelj postavio kondemnatorni zahtjev nakon provedenog vještačenja, čime nije djelomično povukao tužbu, neovisno o tome što je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.200,00 kn. Stoga tuženiku ne pripada pravo na nadoknadu troška koji bi bio posljedica označavanja nove vrijednosti predmeta spora, budući da je tužitelj postavio određeni novčani zahtjev u skladu s čl. 186. b st. 5. ZPP- a.

14. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika protiv rješenja o parničnom trošku preinačiti primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a.

15. Strankama nije priznat trošak žalbenog postupka, i to tužitelju zato što u tom postupku nije uspio, a tuženiku zato što je djelomično uspio sa žalbom samo u odnosu na sporednu tražbinu. Još treba dodati da podnesak tužitelja, odgovor na žalbu, nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci 2. listopada 2025.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan