REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1208/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvo u Varaždinu, OIB 95993665997, Varaždin, Kratka 1, protiv tuženika ŽI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude poslovni broj: P- 189/2025-11 od 23. srpnja 2025. Općinskog suda u Varaždinu, u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: P-189/2025-11 od 23. srpnja 2025. te se odbija i tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe, kao i tužiteljičin za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate kod Financijske agencije koji se provodi po zahtjevu za izravnu naplatu od 22. siječnja 2025. ovrhovoditelja ŽI iz [adresa], na novčanim sredstvima ovršenice Republike Hrvatske, radi naplate novčane tražbine – troškova postupka na temelju ovršne odluke – rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-3388/13-38 od 21. prosinca 2020. i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Gž Ovr- 40/2021-2 od 4. veljače 2021., čime je tužiteljičin tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti pa je tuženiku naloženo naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2025. do isplate i sve u roku od 15 dana, dok je rješenjem odbačen kao nedopušten tuženikov prigovor prebijanja te ujedno odbijen i tuženikov prijedlog za prekid ovog parničnog postupka.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu i rješenje navodeći da ih pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga posebno naglašavajući kako je sud odbacio njegov prigovor radi prebijanja, ali razlozi nisu pravilni i zakoniti s obzirom na to da se sud ne poziva na odredbu propisa u kojemu bi tako bilo navedeno, a osim toga zabrana prijenosa i pljenidbe odnosi se na točno određeni iznos. Nadalje smatra netočnim i kako njegova tražbina nije određena budući da je tuženik u odgovoru na tužbu od 20. svibnja 2025. jasno naveo kako ima potraživanje prema tužiteljici po osnovi više plaćenog iznosa poreza od 7. travnja 2020. a u vezi kojeg se vodio pred prvostupanjskim poreznim tijelom postupak pod klasom: 415-02/13-01/63.

2.1. Posebno pobija odluku o troškovima postupka iz razloga što je sud tužiteljici priznao radnje s uključenim porezom na dodanu vrijednost na što tužiteljica nema pravo jer nije u tom sustavu. Predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak te postavlja zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe u iznosu od 187,50 eura s porezom na dodanu vrijednost.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu osporavajući navode žalbe i predlažući da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku odluku a postavlja i zahtjev za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 150,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate kod Financijske agencije koji se postupak provodi po zahtjevu za izravnu naplatu od 22. siječnja 2025. ovrhovoditelja ŽI radi naplate novčane tražbine – troškova postupka na temelju ovršnih odluka – rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj: Ovr-338/13-38 od 21. prosinca 2020. i Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž Ovr-40/2021 od 4. veljače 2021.

6. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tražbinu troškova ovršnog postupka na temelju navedenih ovršnih isprava, i to u ukupnom iznosu od 6.232,38 kuna (po obje ovršne isprave), isplatila tuženiku na račun njegovog ovršenika HI odvjetnika iz [adresa] još 9. ožujka 2021.

7. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužiteljičin tužbeni zahtjev jer je prvostupanjski sud našao utvrđenim da je tužiteljica doista još 9. ožujka 2021. ispunila svoju obvezu iz navedenih ovršnih isprava isplativši tužitelju na račun njegova punomoćnika HI odvjetnika iz [adresa] iznos od 6.232,38 kuna, što znači da je tražbina ovdje tuženika bila u cijelosti namirena daleko prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu koji je radi naplate iste tražbine tuženik podnio 22. siječnja 2025.

8. Prvostupanjski je sud ujedno rješenjem odbacio tuženikov prigovor radi prebijanja kao nedopušteno te tuženikov prijedlog za prekid ovog parničnog postupka kao neosnovan, smatrajući kako se u ovom postupku i ne može podnijeti prigovor prijeboja jer predmet tužbenog zahtjeva nije kondemnatorni zahtjev za ispunjenje tražbine koji glasi na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće, već konstitutivni zahtjev za proglašenje ovrhe – izravne naplate kod Financijske agencije nedopuštenom pa zbog toga tuženik nije ni mogao istaknuti prigovor prijeboja koji osim toga nije ni određen.

9. Ispitavši prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnoga prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti zakonitima i pravilnima pa tuženikovu žalbu slijedom toga neosnovanom.

10. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni drugih žalbenih razloga jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo, uključujući i u odluci o troškovima postupka.

11. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno kako je tuženik zatražio izravnu naplatu tražbine koja mu je u cijelosti namirena još 9. ožujka 2021. kada je na račun tuženikova punomoćnika HI isplaćen iznos od 6.232,38 kuna koliko je iznosila tražbina po boje ovršne isprave – rješenju Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-3388/13-38 od 21. prosinca 2020. (za iznos troškova postupka od 4.995,00 kuna) i rješenju Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž Ovr-40/2021-2 od 4. veljače 2021. (za iznose troškova postupka od 1.238,75 kuna i 38,63 kune).

12. Prvostupanjski je sud stoga pravilno utvrdio da je time ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ) i da je slijedom toga ovrha - izravna naplata (pljenidba i prijenos) - nedopuštena pa je tuženikova žalba protiv presude neosnovana.

13. Žalba nije osnovana ni protiv rješenja kojim je odbačen kao nedopušten tuženikov prigovor prijeboja jer nisu ispunjenje opće pretpostavke za prijeboj iz članka 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05) kojim je propisano: "Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele".

13.1. Iako prvostupanjski sud nije naznačio zakonsku odredbu, očito je kako je imao na umu upravo članak 195. ZOO/05 kada je odbacio kao nedopušten tuženikov prigovor prijeboja, tim više što u konkretnom slučaju nije došlo i do prijenosa novčanih sredstava pa tužiteljica nije ni postavila zahtjev za povrat sredstava.

14. Žalba nije osnovana ni protiv dijela rješenja kojim je odbijen tuženikov prijedlog za prekid postupka koji dio rješenja tuženik pobija samo formalno ne određujući posebne razloge, kao ni protiv odluke o troškovima postupka jer nije točno da su tužiteljici priznati troškovi s porezom na dodanu vrijednost, kako to tuženik neosnovano navodi u žalbi.

15. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku odluku a ni oni na koje se pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu pa potvrditi pobijanu presudu i rješenje i ujedno odbiti tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe kao i tužiteljičin za troškove odgovora na žalbu jer se ne radi o potrebnim troškovima za vođenje parnice (u smislu članka 155. stavka 1. ZPP) te time, a na temelju članaka 368. stavka 1. te 380. točke 2. i 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić