Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2124/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Karmen Novak Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠB, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pp-92/2023-11, od 21. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog ŠB kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni ŠB je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom Općinskog suda u Varaždinu okrivljeni ŠB je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8., članka 32. stavka 4. i članka 229. stavka 5. ZSPC-a, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te mu je temeljem članka 37. PZ-a izrečena ublažena ukupna novčana kazna u iznosu od 750,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
1.2. Tom je presudom okrivljenik također obvezan na plaćanje troškova postupka u ukupnom iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ŠB je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Tako okrivljenik u žalbi u bitnome navodi da nije počinio prekršaj iz članka 32. stavka 4. ZSPC-a jer da policijski službenici nisu pravovremeno i jasno izdali naredbu za zaustavljanje, nisu koristili svjetlosne i zvučne signale u trenutku kad je postojala realna mogućnost za zaustavljanje, odnosno upalili su svjetlosne signale tek kad je on dao žmigavac da skrene u dvorište zbog čega nije imao prilike za reakciju. Što se tiče prekršaja iz članka 229. stavka 5. ZSPC-a okrivljenik navodi da sud nije uzeo u obzir činjenicu da je policijskim službenicima naknadno ipak dao na uvid vozačku dozvolu, ističe da je točno da je isprva odbio dati na uvid vozačku dozvolu jer je smatrao da nije dužan to učiniti na svom privatnom posjedu međutim nakon kraće rasprave ipak ju je dao. Nadalje navodi da sud nije pravilno i u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika, kao što su njegove obiteljske i imovinske prilike. Također tvrdi da mu je neophodna vozačka dozvola zbog posla i obitelji, ali i jer se brine za svoju majku koja živi sama, teško se kreće i ne vozi pa joj on u svemu pomaže. Predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a nije nastupila ni zastara prekršajnog progona.
5. U odnosu na navode okrivljenika iz žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilno provedenim postupkom i pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a koje je razloge dostatno obrazložio.
6. Što se tiče navoda žalitelja da nije počinio prekršaj iz članka 32. stavka 4. ZSPC-a, valja naglasiti da iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu i to iz izvješća o počinjenom prekršaju i službene zabilješke o postupanju policijskih službenika, proizlazi da su policijski službenici u vrijeme počinjenja prekršaja upravljali službenim vozilom u Donjem Knegincu, u Topničkoj ulici, kad su uočili vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] da krivuda po cesti. Navedeno vozilo skrenulo je u Ulicu Ante Starčevića, a policijski službenici su krenuli za njim, pošto nije prestao krivudati po cesti policijski službenici su upalili svjetlosne i zvučne signale kao znak da se isti zaustavi, no vozač vozila je bez usporavanja ili zaustavljanja povećao brzinu i nastavio kretanje prema Radničkoj ulici. Policijski službenici su istog pratili do Radničke ulice 13, gdje je vozač vozilo zaustavio u dvorištu i izašao iz istog te počeo galamiti, a na uvid ima li vozačku dozvolu isti ju nije dao i nastavio je s negodovanjem, a policijski službenici su utvrdili identitet vozača odnosno da se radi o okrivljeniku uvidom u IS MUP-a. Sud je u postupku na raspravu radi suočenja pozvao okrivljenika i svjedoke policijske službenike Š i L, no nitko se unatoč tome da su uredno primili pozive, nije pojavio na raspravi zbog čega je sud proveo raspravu i dokazni postupak, te donio presudu bez nazočnosti istih.
6.1. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj Sud smatra da je obrana okrivljenika kao i navodi žalbe, usmjerena prema umanjenju njegove prekršajne odgovornosti, iz razloga što je u navedenoj dokumentaciji, od strane policijskih službenika koji nemaju razloga neosnovano teretiti okrivljenika, jasno opisano njegovo kretanje inkriminiranog dana i način vožnje koji je ukazivao na prisutnost alkohola u organizmu, zbog čega su ga policijski službenici pratili dajući mu jasne naredbe za zaustavljanje putem svjetlosnih i zvučnih signala. Također valja naglasiti da je prilikom upravljanja vozilom okrivljenik bio pod zaista visokom koncentracijom alkohola u organizmu te je u trenutku kad policijski službenici navode da su započeli s naredbom za zaustavljanje isti ubrzao i nije davao naznake usporavanja s vozilom, što ukazuje da je uočio znakove koje su policijski službenici davali, i znajući da stanuje u blizini, s namjerom je izbjegavao postupati po naredbama olako smatrajući da će izbjeći prekršajnu odgovornost ulaskom i parkiranjem u privatno dvorište.
7. Nadalje, što se tiče prekršaja iz članka 229. stavka 5. ZSPC-a, bez uspjeha žalitelj upire da je naknadno dao na uvid vozačku dozvolu policijskim službenicima. Isti je u obrani u postupku, te naknadno i u žalbi, jasno naveo da je odbio dati na uvid vozačku dozvolu kad su to od njega zahtijevali policijski službenici, čime su ostvarena sva bitna obilježja tog prekršaja zbog čega je okrivljenik za isti i proglašen krivim. Činjenica je li okrivljenik naknadno ipak dao na uvid vozačku dozvolu nije relevantna jer je biće prekršaja ostvareno i isti je počinjen. Također, iz spisu priležeće materijalne dokumentacije ne proizlazi da bi to uopće bio slučaj dapače se navodi da su policijski službenici identitet vozača utvrdili uvidom u IS MUP-a, zbog čega je žalba okrivljenika i u ovom dijelu neosnovana i usmjerena ka umanjenju prekršajne odgovornosti.
8. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud je stava, da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetne prekršaje izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 750,00 eura, pravilno cijenivši sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Valja naglasiti da je izrečena ukupna novčana kazna ublažena primjenom članka 37. PZ-a. Po ocjeni ovog Suda izrečena ukupna novčana kazna je primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja dok okrivljenik nije dokumentirao svoje navode iz žalbe čime nije učinio osnovanim preinačenje odluke o kazni. Također valja naglasiti da je okrivljenik počinio jedno od najtežih djela prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama, a to je upravljanje vozilom u prometu na cesti pod utjecajem visoke koncentracije alkohola u organizmu, za koji prekršaj zakon propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, stoga je razvidno da je sud itekako imao u vidu sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika kad mu je za sve prekršaje izrekao ublaženu novčanu kaznu od 750,00 eura koja je manja od zakonom propisanog minimalnog iznosa samo za jedan od njih.
9. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, posebice imajući na umu zaista visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu od 1,93 g/kg. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti se okolnosti koji isti ističe u žalbi u konkretnom slučaju mogu smatrati naročito olakotnima i primjerenim za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri.
10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), to je ovaj Sud paušalni iznos troškova prekršajnog postupka odredio u iznosu od 60,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a s obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenika mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njegovo uzdržavanje.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 2. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
