Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-6216/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BS, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žali okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 18. svibnja 2023., poslovni broj: 23. Pp-15266/2022, u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. BS kao neosnovana i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. BS je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 60,00 EUR (šezdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju okr. BS proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 eura, koju je dužan platiti u roku trideset dana od dana pravomoćnosti presude.
1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, s time da će se u trajanje mjere uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole na temelju mjere opreza, po policiji.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz zaloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana..
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Suprotno tvrdnji žalitelja, ovaj drugostupanjski sud smatra da je nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka TS i PS te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
6. Žalitelj u postupku pred sudom nije dovodio u pitanje događaj i postupanje policijskih službenika prema njemu, a svojstvo vozača te prilike pravilno je utvrđeno na temelju rezultata provedenog postupka, prvenstveno dovođenjem u međusobnu svezu iskaza svjedoka TS i PS, na temelju kojih je prema opisanim specifičnim okolnostima postupanja te prilike, neposrednog uočavanja i praćenja u prometu, prvostupanjski sud pravilno zaključio da je okrivljenik upravljao osobnim vozilom reg oznake [registarska oznaka] i da su ga u svezi sudjelovanja u prometu na cesti policijski službenici imali ovlasti podvrgnuti ispitivanju prisutnosti alkohola, u smislu odredbe članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje je odbio, što i ne dovodi u pitanje. Suprotno tvrdnji žalitelja, u postupku ispitana svjedokinja PS nije imala dvojbe u pogledu njegovog sudjelovanja u prometu na cesti u svojstvu vozača jasnim navođenjem da su ga vidjeli da vozi u Brnazama. Bez uspjeha žalitelj ističe da je u trenutku pristupanja djelatnika policije bio parkiran na autobusnoj stanici, budući da je u postupku nesporno utvrđeno da je neposredno prije zaustavljanja upravljao vozilom u prometu na cesti, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
6.1. Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje iskaze policijskih službenika ispitanih kao svjedoka, budući da je bio nazočan njihovom ispitivanju, postavljao im pitanja u pogledu nedoumica koje je imao, pa je imao mogućnost isticati primjedbe i predlagati daljnje dokaze, te na izričit upit suda nije predlagao daljnje provođenje dokaza. Prema tome, budući da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, a na temelju provedenih dokaza pravilno je smatrao stanje stvari dovoljno razjašnjenim, to je donio na zakonu osnovanu odluku.
6.2. Slijedom navedenog, s obzirom da navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona za koje nije znao ili nisu postojali u vrijeme postupka, niti žalitelj argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud ocjenjuje da je počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u granicama zakona i već u dovoljnoj mjeri vrednovanih svih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne, te nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijenio sve poznate olakotne okolnosti, te je upravo imajući u vidu materijalne prilike i raniju nekažnjavanost, kaznu odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisane novčane kazne za predmetno djelo (propisana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora). Tako odmjerena kazna primjena je i pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje žalitelja i ostalih sudionika u prometu. Stoga je ocjena i ovog suda da nema uvjeta za preinačenje odluke o kazni, budući da žalitelj u žalbi ne ističe i ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnju primjenu instituta ublažavanja.
8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud je utvrdio da je odluka na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. Prekršajnog zakona, a imajući na umu težinu i značaj prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te sve okolnosti počinjenja djela, koje predstavljaju drsko kršenje prometnih propisa i u potpunosti opravdavaju izricanje zaštitne mjere. Stoga je ocjena i ovog suda da je potrebno na određeno vrijeme otkloniti uvjete koji omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, pri čemu je zaštitna mjera određena u zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno težini i opasnosti počinitelja od ponavljanja djela, sukladno naravi potrebe za ograničenjem prava u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona. Bez uspjeha žalitelj ističe da živi na selu i da je otac osmero djece za koje životne okolnosti da mu je potrebno vozilo i pravo na upravljanje, budući da takve okolnosti ničim ne dokazuje, pa paušalnim navodima žalbe ne dovodi u pitanje osnovanost i trajanje izrečene zaštitne mjere.
10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) s obzirom na složenost i trajanje tog postupka, te imajući na umu poznate materijalne prilike žalitelja.
11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 2. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
