Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-6345/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TS, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 24. travnja 2023., broj: 74. Pp-4011/2023, u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. TS kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. TS dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. TS proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. i članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena ukupna novčana kazna, uz primjenu instituta ublažavanja, u iznosu od 954,82 eura, koju je dužan platiti u roku od šezdeset dana od dana pravomoćnosti presude.

1.1. U izrečenu kaznu, okrivljeniku je uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem 25. listopada 2022. u 00,30 sati do 12,30 sati, kao jedan dan zatvora, odnosno kao 39,82 eura.

1.1. Okrivljeniku je istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

1.2. Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 74,76 eura.

1.3. Istom presudom okrivljenik je, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, da bi, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 47. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

2. Protiv točke 1. osuđujućeg dijela prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Neosnovano žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući da je prvostupanjski sud nakon dostatno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje DS te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice i izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i za takvu odluku je dao valjane i dostatne razloge, koji su prihvatljivi i ovom sudu.

5.1. Bez uspjeha žalitelj upire da u vrijeme upravljanja motornim vozilom nije bio pod utjecajem alkohola, jer da je pio nakon prometne nesreće, budući da utvrđenje njegove alkoholiziranosti proizlazi iz rezultata provedenog postupka, kako je o tome pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Naime, na tu okolnost u postupku je ispitana kao svjedokinja policijska službenica koja je postupala u svezi prometne nesreće i svjedočila da je okrivljenik prihvatio alkotestiranje i da je glede konzumacije alkohola na zapisnik istaknuo vrijeme od 20,00 do 23,30 sati, koje je prethodilo prometnoj nesreći, kako to proizlazi i iz sadržaja zapisnika o provedenom ispitivanju alkoholiziranosti ispitanika kritične zgode i materijalne dokumentacije predmeta. Naknadno ispijanje alkohola žalitelj nije isticao prilikom postupanja djelatnika policije, jer iz sadržaja zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu proizlazi da je prihvatio ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu upotrebom uređaja Drager i da je izmjerena koncentracija alkohola uz granicu dopuštene pogreške iznosila 1,65 g/kg. Kada ispitanik nije suglasan s rezultatima mjerenja, ima mogućnost na licu mjesta poricati rezultat i zahtijevati stručni pregled uzimanja krvi i urina, međutim to je propustio učiniti. Ističe se da sukladno odredbe članka 181. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama osobe iz stavka 1., 2. i 3. ne smiju, od trenutka nastanka prometne nesreće pa dok se nad njim ne provede postupak ispitivanja iz stavka 1., 2. i 3. tog članka, uzimati alkoholna pića, droge ni lijekove koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilom (kažnjivo po članku 181. stavku 7.). Prema tome, mišljenje je i ovog suda da je prvostupanjski sud na temelju provedenih svih potrebnih dokaza u postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Bez uspjeha žalitelj sada ističe da je trebalo provesti i druge dokaze, budući da u pisanoj obrani od 15. ožujka 2023. nije predlagao provođenje dokaznog postupka ispitivanjem konkretnih svjedoka, a uredno je pozvan na raspravu 20. travnja 2023. kada je u postupku ispitana policijska službenica, pa je imao mogućnost stavljati primjedbe na iskaz svjedokinje i postavljati joj pitanja, te predlagati provođenje drugih dokaza.

5 .2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana u zakonom propisanim granicama, primjereno težini i opasnosti djela, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, te nije prestrogo odmjerena, s obzirom da je već izrečena uz primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane novčane kazne (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora). Pri tome je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri imao u vidu materijalne i obiteljske prilike žalitelja. Stoga i ovaj sud smatra da je izrečena kazna razmjerna svim okolnostima od utjecaja na kaznu i da je pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok suprotno tome žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni.

6.1. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca u povodu žalbe, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da je okrivljeniku sukladno odredbe članka 58. Prekršajnog zakona opravdano i zakonito izrečena navedena zaštitna mjera, s obzirom na težinu i opasnost djela, koje proizlaze iz stupnja koncentracije alkohola i pogibeljnosti djela. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod takvim utjecajem alkohola nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je izricanje zaštitne mjere u razmjeru s težinom prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i stupnjem počiniteljeve opasnosti. Budući da je mjera određena u zakonom minimalno propisanom vremenu trajanja, to nema uvjeta za preinačenje takve odluke.

8. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13)., s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.