Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-5189/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆT, zbog prekršaja iz članka 196. stavka 3. i 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini od 24. travnja 2024., broj: 30. Pp-2279/2022, u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. ĆT, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni u točki 3. i ukupnoj novčanoj kazni, na način da se okr. ĆT za prekršaj iz članka 12. stavka 4. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđuje novčana kazna u iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura), a za djela u točkama 1. i 2., iz članka 54. stavka 1. i 2. i članka 196. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prihvaćaju se po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne u iznosu od 660,00 EUR (šestošezdeset eura) i 130,00 EUR (stotrideset eura), pa se okr. ĆT na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 850,00 EUR (osamstopedeset eura), koju je dužan platiti u roku od trideset dana po primitku ove drugostupanjske odluke, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

II Odbija se žalba okr. ĆT kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. ĆT je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini okr. ĆT proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 54. stavka 1. i 2., članka 196. stavka 3. i 7. i članka 12. stavka 4. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za svako pojedino djelo utvrđena kazna u iznosu od 660,00 eura, 130,00 eura i 66,00 eura, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 856,00 eura.

1.1. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorija u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

1.2. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Krunoslava Canjuge, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona. Međutim, prvostupanjski sud je na štetu okrivljenika počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, budući da je za počinjeni prekršaj u točki 3. prema okrivljeniku utvrdio novčanu kaznu u većem iznosu od one koja je posebnim zakonom propisana za taj prekršaj. Budući da je za prekršaj iz članka 12. stavka 4. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana kazna u fiksnom iznosu od 60,00 eura, to je ovaj sud navedenu nepravilnost otklonio, kao u točki I ove drugostupanjske presude.

4.1. Ovaj sud nije utvrdio postojanje drugih povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj navodi povredu odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona i pri tom ističe da izreka ne sadrži zakonski opis djela, da odluka nema razloga o odlučnim činjenicama i da postoji proturječnost između razloga presude i zapisnika o iskazima danim u postupku. Suprotno tvrdnji žalitelja, ovaj sud ocjenjuje da je izreka pobijane prvostupanjske presude razumljiva i sadrži sve bitne elemente sukladno odredbe članka 183. Prekršajnog zakona, tako da je iz činjenica i okolnosti koje čine obilježja djela razvidno za koja djela je okrivljenik proglašen krivim. Prvostupanjski sud je korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta i dao jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i prekršajno pravne sankcije sadrži razumljive i dostatne razloge, koji suprotno paušalnoj tvrdnji žalitelja nisu kontradiktorni sadržaju isprava i zapisnika. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, sugerirajući kako se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, budući da su prema ocjeni ovog suda svi dokazi provedeni u prvostupanjskom postupku pribavljeni na zakonit način, te izvedeni u skladu s pravilima postupka. Pogrešno ističe žalitelj da je iskaz svjedoka IT nezakonit dokaz jer da je reproducirao obranu okrivljenika, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je iskazivo o tome što je saznao prilikom ispitivanja ĆT u svojstvu osumnjičenika, prethodno pravilno upozorenog, u smislu odredbe članka 158. st. 6. Prekršajnog zakona. Prikupljajući obavijesti ovlaštene osobe tijela državne uprave, kada postupaju u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu ispitati osobu u svojstvu osumnjičenika, sukladno odredbama Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku, pri tome ga moraju upozoriti na pravo na branitelja i sukladno odredbe članka 171. stavka 2. Prekršajnog zakona, odnosno, kad se prvi put ispituje, upozoriti ga da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja, te takva upozorenja unijeti u zapisnik. Prema tome saznanje svjedoka IT nema značaj neformalne obavijesti i ovlaštena osoba može biti ispitna o sadržaju tog ispitivanja, a njegovo svjedočenje je zakonit dokaz u postupku.

7. Neosnovano žalitelj ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući da je prvostupanjski sud nakon provedenog dostatnog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom pisane obrane okrivljenika, iskaza svjedoka IT, pregledom video zapisa snimke kretnja vozila okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu. Suprotno tvrdnji žalitelja, pobijana presuda temelji se na činjenicama i dokazima koji su izneseni u postupku pred prvostupanjskim sudom, u nazočnosti izabranog branitelja, pravilnim prihvaćanjem iskaza svjedoka o postupanju po dojavi i video zapisa. Žalitelju su u postupku omogućena sva procesna prava u smislu članka 85. Prekršajnog zakona, budući da je uredno pozvan na ročište kada su izvedeni dokazi na kojima se temelji odluka, pa mu je omogućeno da se očituje o činjenicama i dokazima koji ga terete, da zastupa svoje interese i izražava stajalište, s time da za pravilno razjašnjenje stanje stvari nije odlučno je li sam snimio svoje protupravno postupanje u prometu ili je preuzeo snimku svog vozila (talijanskih registarskih oznaka). Bez uspjeha žalitelj ističe da nije on upravljao vozilom, budući da je prvostupanjski sud tu činjenicu pravilno utvrdio na temelju rezultata provedenog postupka, s time da se i okrivljenik očitovao da je isključivo on upravljao svojim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] kritične zgode na području nastale i objavljene video snimke. Suprotno tvrdnji žalitelja, u pisanoj obrani nije predlagao provođenje drugih dokaza niti je branitelj u dokaznom postupku u korist okrivljenika predlagao provođenje dokaza, pa iako je u završnoj riječi konstatirao da činjenično stanje nije utvrđeno na nedvojben način i da je trebalo provesti vještačenje po vještaku informatičke struke, time nije povrijeđeno pravo na obranu (u smislu čl. 85. PZ-a), a prvostupanjski sud pravilno nije smatrao da nakon završnih govora treba izvesti još neke dokaze.

7.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja stanja stvari, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika sukladno odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona u nepreinačenom dijelu, ovaj sud smatra da je za počinjene prekršaje izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud odmjerio kazne u minimalno i fiksno propisanim iznosima, smatrajući da će se u predmetnom slučaju izrečenom mjerom kazne postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim ublažavanje kazne.

10. Ispitujući u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na značaj i težinu prekršaja, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Stoga smatra pravilnom procjenu prvostupanjskog suda da je od okrivljenika potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju počinjenje novih prekršaja, s time da je trajanje zaštitne mjere već određeno u minimalno propisanom vremenu trajanja.

11. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.